KRSTIČEVIĆ OTIŠAO Avione nabavio nije!

Cropix

Donedavni potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević podnio je neopozivu ostavku na sve dužnosti. Ministarstvo obrane do izbora će voditi dosadašnji državni tajnik Tomislav Ivić. Krstičevićevim odlaskom završava jedna era u Ministarstvu obrane koja će biti zapamćena po većim ulaganjima u vojsku, poboljšanju materijalnog stanja vojnika, novoj organizaciji, uvođenju novih sposobnosti i povratku vojske u neke gradove i vojarne koje je bila napustila. No, ono po čemu će se definitivno pamtiti njegov mandat propuštena je prilika za zaključivanje ugovora o nabavi višenamjenskog borbenog zrakoplova.

Uspoređivati Hrvatsku vojsku prije mandata Damira Krstičevića s vojskom koju ostavlja nakon svog mandata nemoguće je a da se ne dotaknemo i jednog fenomena o kojem se malo govori u ovakvim osvrtima i analizama, a to je – javno mnijenje. Naime, u svakoj analizi obrambenog sektora uglavnom se bavimo količinom ulaganja u vojsku, odnosno, opremom i infrastrukturom. Malo kada se dotaknemo percepcije javnog mnijenja o vojsci nakon proteka jednog mandata ministra i vlade.

Kao što smo već naveli, Krstičevićeva ostavština može se mjeriti boljim statusom vojnika, nabavom određenih materijalno-tehničkih sredstava, izgradnjom novih središta za obuku i ne manje važno – boljom percepcijom vojske. Iako se u svim dosadašnjim štednjama i rebalansima proračuna redovito najprije rezao proračun za vojsku, voljeli bismo vjerovati kako je u današnjoj Hrvatskoj, i kod pozicije i kod opozicije, konačno sazrelo jedinstveno mišljenje kako se vojska treba graditi i održavati.


Brza kapitulacija

Analizirajući stavove glavnih oporbenih stranaka, ali i vladajuće koalicije, možemo zaključiti kako prevladavaju poruke o nužnosti daljnjeg opremanja oružanih snaga. Iako smo se dosad prije izbora naslušali raznih obećanja koja bi se redovito kršila nakon što bi se osigurao novi mandat, izgleda kako današnje hrvatsko društvo teško može oprostiti bilo kojoj vladi novo razoružavanje vojske. Kako se klima u društvu u pogledu Hrvatske vojske drastično mijenja, osjetio je na svojoj koži i bivši ministar Krstičević. Naime, nakon izbijanja pandemije koronavirusa i Krstičević je, kao i njegov prethodnik Kotromanović za vrijeme gospodarske krize, vrlo brzo pristao na rezanje budžeta za obranu. Točnije, Krstičević je do daljnjega odgodio proces nabave novog borbenog zrakoplova i time dao prostora ministru financija za slaganje antikriznih mjera za gospodarstvo. No, njegova brza “kapitulacija” nije najbolje sjela zainteresiranoj javnosti koja budno prati sve vezano uz Hrvatsku vojsku. Krstičevićev potez de facto je shvaćen kao konačno odustajanje od ratnog zrakoplovstva i ministar se suočio s oštrim kritikama, možda najoštrijima u svom mandatu. Na to je svakako utjecala i činjenica da je ministru za vrijeme mandata već propao jedan natječaj za nabavu zrakoplova, a drugi se, zbog formiranja mješovitog povjerenstva, otegnuo nerazumno dugo. Javnost je to shvatila kao tiho gašenje lovačkog zrakoplovstva i uslijedila je lavina kritika.



Hrvati su u nekoliko istraživanja javnog mnijenja Hrvatsku vojsku naveli kao instituciju kojoj najviše vjeruju. U vremenu krize kada nam istočni i sjeverni susjedi crtaju i objavljuju razne povijesne iredentističke karte, narod zaštitu traži upravo u svojoj vojsci, a svako slabljenje njezina potencijala gleda kao ugrozu vlastite sigurnosti. Stoga je i Krstičevićevo prolongiranje natječaja za nabavu borbenog zrakoplova shvaćeno kao odustajanje od suvereniteta nad našim nebom.

Izgubili desetljeće

Upravo će pitanje nabave zrakoplova obilježiti i budućeg ministra obrane, ali i vladu, koje god boje i političke orijentacije bila. Pritom će vrlo teško javnosti objasniti zašto se svi naši susjedi naoružavaju, a mi odustajemo od borbenog zrakoplovstva. Argument kako smo mi u NATO-u pa, eto, više nema potrebe za vojskom jednostavno ne drži vodu, pogotovo jer su se nedavno i članice NATO-a Turska i SAD gotovo našle u otvorenom oružanom sukobu.

Hrvatska je gotovo cijelo desetljeće izgubila smišljajući na koji će način i kojim sredstvima financirati obnovu lovačkog zrakoplovstva. To desetljeće možemo smatrati izgubljenim za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Upravo zbog potraćenog vremena na jalove pregovore i još jalovije studije izvedivosti došli smo u poziciju da svaki dan možemo očekivati vijest kako i zadnje primjerke MiG-ova 21 proglašavamo neupotrebljivima. Taj dan i formalno će označiti kraj Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Još  postoji tračak nade da će se ovaj scenarij izbjeći, ali za to je potrebno ispuniti nekoliko preduvjeta. Prvo, da se Vlada nakon izbora formira dosta brzo, imenuje ministre, usvoji proračun i krene u snažno suočavanje s posljedicama pustoši koju je korona ostavila.

Hrabrost i vizija

Drugi preduvjet je da u Ministarstvo obrane dođe netko dovoljno hrabar s jasnom vizijom, netko tko može shvatiti što za jednu vojsku znači nabava višenamjenskog borbenog zrakoplova. Treći preduvjet je da osoba koja preuzme MORH ima snage i premijeru udariti šakom o stol i reći – zrakoplov nam treba i ne odobrite li njegovu nabavu, ja odlazim iz vlade! Mnogi upravo to nezamjeranje i neodlučnost najviše zamjeraju bivšem ministru Krstičeviću. Ako je itko trebao imati dovoljno snage i “kredita” iz vremena Domovinskog rata za argumentiran i samostalan istup u pogledu vojnih nabava, onda je to Damir Krstičević. No, Krstičević je odabrao put pokoravanja željama političara, a rezultat je takav da nam je suverenitet nad nebom upitan za dulje razdoblje.

Dakle, uz preduvjete brzog formiranja vlade, usvajanja budžeta i imenovanja sposobne osobe, važna je i brzina djelovanja. Hrvatska više nema desetljeće, nema ni godinu za premišljanje o novom borbenom zrakoplovu. Stoga, kao opcija otpada dugotrajan pozivni natječaj i procedure kakve smo gledali u vrijeme propalog natječaja s Izraelcima i ponovljenog natječaja od kojeg se odustalo zbog pandemije koronavirusa. Ako zaista želimo spasiti lovačko zrakoplovstvo, država će morati ići na direktnu pogodbu i brzim postupkom kupiti zrakoplove. Također, bit će nužno osigurati obuku pilota, ali i isporuku zamjenskih zrakoplova koji će osiguravati zračni prostor dok zrakoplovi koje je država ugovorila, polovni ili novi, ne budu isporučeni te dok ne postignu punu operativnu sposobnost. Ovaj segment vezan uz isporuku zamjenskih zrakoplova koji bi osiguravali zračni prostor dok se ne isporuče ugovoreni zrakoplovi trebao bi biti itekako važan dio buduće nabave novog zrakoplova jer će osigurati kontinuitet suvereniteta u zračnom prostru. U suprotnom, prijeti nam scenarij prema kojem će nam zračni prostor podijeliti Talijani i Mađari.

Iskustva iz povijesti

Nešto slično već smo gledali kroz povijest, ali samo na kopnenom dijelu. Iako smo članica NATO-saveza, kao i naši susjedi, prepuštanje kontrole nad zračnim prostorom susjedu čiji premijer u glavnom uredu drži povijesnu kartu Ugarske koja obuhvaća veliki dio Hrvatske nije baš najpametniji potez. Također, i u Italiji pate od raznih oblika iredentističkih viroza koje ih s vremena na vrijeme zapljusnu. Vole se pozivati na talijansku Dalmaciju, Istru i Kvarner, a ondje egzistira i neka esulska vlada u izgnanstvu. Iako je to više razina folklornog društva nego ozbiljna politička organizacija, ne treba zanemariti nijednu stranu aspiraciju na hrvatski nacionalni prostor. Sve dok je situacija u bližem susjedstvu takva kakva je, a geopolitička situacija u jugoistočnoj Europi prijeti novim preslagivanjima u koja se uključuju i davni hegemoni ovih prostora poput Turaka, svako odustajanje od zračnih snaga ravno je veleizdaji. Nedavno je jedan komentator upozorio kako bi odustajanje od rtanog zrakoplovstva u ovim geopolitičkim uvjetima za Hrvatsku bilo ravno razoružavanju Teritorijalne obrane na početku Domovinskog rata.

Ono što je pozitivno u cijeloj ovoj priči jest činjenica da je sve više ljudi zainteresirano za zbivanja u vojnom sektoru te da više ne doživljavaju vojsku kao nešto strano na što država baca novac. Takva percepcija javnosti prisilit će u budućnosti političare da se intenzivnije bave vojnim sektorom. Slobodno možemo zaključiti kako dolazimo do vremena kada će opstanak vlade ovisiti o uspjehu u obnovi ratnog zrakoplovstva.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI