Žarko Kaić bio je snimatelj HTV-a po čijim su kadrovima snimljeni brojni dokumentarni filmovi, i koji će ostati upamćen kao čovjek koji je ovjekovječio odlazak hrvatskih izbjeglica iz Aljmaša i Dalja. Na današnji dan 1991., Kaić je poslan na svoj posljednji zadatak sa kojeg se nikada nije vratio. U trenutku snimanja prolaska tenkova kroz osječko naselje Brijest, ubila ga je JNA.
Kaić je dragovoljno pošao u Domovinski rat da bi snimanjem mogao Hrvatskoj i svijetu posvjedočiti istinu o obrambenoj naravi Hrvatske i agresorskoj osvajačkoj naravi velikosrpske JNA koja je beskrupulozno i osorno kršila sva humanitarna prava i ratne zakone, a sve radi ostvarenja svojih osvajačkih ciljeva. Pucanj iz tenka JNA, bio je pucanj u istinu o Domovinskom ratu, jer su ga naredbodavac i izvršitelj paljbe nastojali spriječiti u svjedočenju istine, a Kaićeve su snimke to dokazale.
Vojnik JNA Kaića je usmrtio rafalnom paljbom iz transportera. Tad je u trbuh teško ranio HTV-ovog tonskog snimatelja Dragana Kričku, a treći HTV-ov novinar koji se našao pod paljbom bio je Saša Kopljar.
Istog dana na tiskovnoj konferenciji general JNA Milan Aksentijević pravdao je taj čin riječima “da je Žarko Kaić ubijen zato što je vojnik na tenku mislio da on drži zolju”. No, ova izjava ocijenjena je neutemeljenom nakon što je predsjednik Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a Darko Dovranić posvjedočio kako je “cijeli taj događaj trajao oko tri sata i svi su znali o čemu se radi.”
Nagrada Hrvatskog novinarskog društva za snimateljski rad nazvana je imenom Žarka Kaića, a danas se na mjestu njegove pogibije nalazi spomen obilježje Posljednji kadar njemu u čast.