Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u Bučju pokraj Pakraca obilježena je 30. godišnjica stradanja vojnih i civilnih zatočenika zloglasnog logora.
Od kolovoza 1991. pa do razmjene, koja je obavljena na današnji dan prije 30 godina, kroz taj logor prošlo je oko 300 uglavnom hrvatskih civila, među kojima je bilo i žena i djece. Troje zatočenika je ubijeno, a 21 je nestao.
Posebno potresan trenutak bio je kada je Ivana Richter, kći branitelja nestalog u tom logoru pročitala pismo.
“Moje ime je Ivana Richter. Dijete sam nestalog hrvatskog branitelja. Moj tata zvao se Bogumil Dostav. Iza njega je ostalo dvoje djece – moj brat Ivan i ja. Trideset godina bez našeg osmijeha, naše topline, našeg desnog ramena za utjehu, našeg zaleđa. Trideset godina bez našega oca. Ostala nam velika praznina u našim srcima. Trideset godina traženja, bez mjesta, groba njegova, bez zagrljaja, poljupca i šapta ‘volim te tata’. Ako netko misli da je trideset godina malo, vara se. Za naš je to cijela vječnost…”, pročitala je među ostalim kćer nestalog logoraša.