Pripadnici 1. satnije mornaričko-desantnog pješaštva HRM, prve postrojbe koju je 5. listopada 1991. u sklopu ratne Luke Ploče utemeljila Hrvatska ratna mornarica i prve postrojbe ročnih vojnika HV, u ovo vrijeme 1991. godine položili su svečanu prisegu Domovini.
Svečana prisega prve ekipe koja je služila vojni rok u Hrvatskoj održana je u Pločama, a prvi zapovjednik postrojbe koju su sačinjavali mladići 1971., 1972. i 1973. godišta bio je tada već iskusni vojnik Vlaho Orepić.
“Svakako mi je pomoglo vojno iskustvo… Bile su to posebne, ratne okolnosti, a pred nama je od sto odaslanih poziva, bilo 48 mladića bez ikakvog vojnog znanja”, prisjeća se prvi zapovjednik ove postrojbe.
“Obzirom da smo prethodno osnovali interventnu jedinicu Narodne zaštite, odlučili smo jedan vod tih ljudi dovesti u Ploče kako bi svoja iskustva prenosili prvim ročnicima i kako bi bili uz njih.”
Orepić sa sjetom priča o periodu kada su vojska i civili “disali kao jedno”.
“Na prisezi su im dodijeljeni medaljoni i ruže koje je svećenik prikupio iz vrtova stanovnika. Taj mi je trenutak ostao upečatljiv. Ruže umjesto karanfila”
Za vrijeme služenja vojnog roka, prvi ročnici su, uz ostale zadatke, osiguravali skladišta i objekte oslobođene od JNA. No, nakon odsluženja vojnog roka, nastavili su s obranom Hrvatske priključivši se profesionalnim i pričuvnim postrojbama HV. Pripadnik ove postrojbe Zvonko Dropulić, poginuo je 4. studenoga 1991. u ratnoj Luci Ploče pri izvršenju zadatka…
Bivši pripadnici ove postrojbe sada su ujedinjeni u udruzi ”Prvi ročnik Hrvatske vojske”, a njezin tajnik Perica Bebić opisao je problematičan put do priznavanja statusa prvih ročnika u sastavu Hrvatske vojske.
“U tome smo uspjeli tek 2014. godine, no tek nakon silnih dokumentiranja, svjedočenja, dokaza i slično. Sve do našeg priznanja iznosio se podatak da su prvi ročnici HV-a bili u ožujku 1992. u Puli, a mi smo već šest mjeseci prije služili vojni rok. Isto tako, smatralo se da su prvi ročnici prisegnuli 26. prosinca 1991. u Jastrebarskom, a naša je prisega bila 08. prosinca. Vjerujem da su ti pogrešni podatci otežali naše priznavanje”, kaže Bebić.
“Našim roditeljima je bilo teško, ali mi smo bili svjesni da smo dio povijesti i da sudjelujemo u stvaranju Hrvatske. Iako su nam prva dva mjeseca bila teška, onako odjeveni u uniforme bivše vojske na koje je bio prišiven hrvatski grb, pod naletima aviona JNA i njihove prijeteće mornarice, snagom volje i zajedništva nas vršnjaka koji smo se poznavali još od vrtićke dobi, ustrajali smo u svim događajima koji su uslijedili i ovako ujedinjeni u udruzi, opstajemo i danas”.