Na današnji dan, 12. listopada 1955. u Tkonu na otoku Pašmanu, rođen je hrvatski general Ante Gotovina. Otac Milan bio je dalmatinski ribar, a njegova majka Ana na pomalo tragičan, ali hrabar način izgubila život 4. ožujka 1959., štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Obitelj se iz Pašmana preselila u Pakoštane, a brigu o djeci preuzela je teta Marija Miočev.
U dobi od 17 godina Gotovina postaje pripadnik francuske Legije stranaca, a svoju vojničku karijeru nastavio je i tijekom 90-tih kada se vraća u Hrvatsku kako bi se uključio u obranu rodne zemlje.
Izbjegava “tituliziranja”, distancira se od politike
Osim svojih vojnih dostignuća, Gotovina se izdvaja i po svojevrsnom križnom putu kojega je prošao nakon rata odlaskom u haški zatvor, a onda i po napadima koji na njega vrlo često dolaze iz braniteljskih redova. Generalu se zamjera njegova “distanciranost od aktualne politike, politička neodređenost i slaba angažiranost oko borbe za prava branitelja”. Nedostatak želje da preuzme odličja za počasnog građanina u pojedinim gradovima, najsvježiji su primjer njegovog pomanjkanja želje za “tituliziranjem” ili promoviranjem svoje osobnosti, bilo koje vrste.
Odličan u ratovanju, osrednji u “hrvatstvu”
No, Ono što Gotovinu razlikuje od ostalih hrvatskih vojnika njegovo je znanje stečeno u Legiji stranaca kojoj je pristupio sa 17 godina. Služio je u 2. padobranskoj pukovniji. Sudjelovao je u vojnim operacijama u Čadu. Nakon petogodišnjeg staža u francuskoj vojsci stekao francusko državljanstvo. Nakon prestanka službe u Legiji stranaca ostaje povezan s francuskim obavještajnim službama, te obučava u Gvatemali pripadnike paravojnih postrojbi koji su se borili u građanskom ratu. Pet godina francuske vojske u kojoj se Gotovina istaknuo kao vrlo dobar, učinilo je svoje, a motiv njegova povratka u ratnu Hrvatsku zasigurno je bio ljubav prema Domovini. No, ne i jedini. Znao je da će biti koristan, znao je da je vrhunski vojni strateg, znao je da će ga vojska slušati kad zagrmi. I u tome je najbolji. U ratovanju… Ne u hrvatstvu.
Da mu u ratu nije bilo do floskula, nego do strategije, najbolje je pokazao kada je u jeku kaosa i oružanog sukoba nazvao Skeju, a javila mu se njegova tajnica koja ga je pozdravila sa “za dom spremni”:
“Nabijem te na k*rac. Daj mi zapovjednika Skeju”, odgovorio je Gotovina.
Ono što je Gotovina kazao na Trgu bana Jelačića misli i danas:
“Zaboravimo na rat, okrenimo se budućnosti”.
Godine “staža” u ćeliji očito su mu donijele zrelost, a stav vojnika smirenost i niti malo ljutnje i ogorčenosti. Ante Gotovina danas je uspješan poslovni čovjek čija tvrtka Pelagos net farma iz godine u godinu bilježi uspješan financijski rast i broj zaposlenih.