Iako se mnoge odluke i potezi prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i danas preispituju, a neke karakteriziraju i kao loše, ona koju je donio na današnji da 1995. godine, smatra se jednim od najboljih.
U siječnju te godine hrvatskoj je javnosti obznanio kako je naložio mirovnim snagama UNPROFOR-a da napuste okupirane dijelove Hrvatske koja su u to doba bile pod tzv. Republikom Srpskom Krajinom.
Na tu odluku donesenu 12. siječnja 1995., veliki dio hrvatske, a niti svjetske javnosti nije smatrao razboritom, no ona se pokazala itekako mudrom. Tuđman je, naime, uvidio da petogodišnja okupacija uz prisustvo mirovnih snaga ne donosi pomake, pa je odlučio kako se Republika Hrvatska treba osloniti samo na sebe, svoje odluke, vojne strategije i svoje ljudstvo.
Međunarodna zajednica na ovu Tuđmanovu odluku također nije gledala blagonaklono, upozoravajući kako bi taj čin mogao izazvati ponovne otvorene sukobe hrvatske i srpske strane, no prvi predsjednik je znao da bez takvog velikog i konačnog sukoba Hrvatska nikada neće biti sloboda, barem ne u svojim zacrtanim okvirima i granicama. Stoga je kompromisno u dogovoru sa američkim potpredsjednikom UNPROFOR-u produljio mandat, ali pod nazivom UNCRO. Time je utabao put do osmišljavanja vojne strategije.
Dakako, tek nakon Oluje postalo je jasno da je ova odluka povijesna, te da je, nadvladavanjem UNPROFOR-a koji je za RH bio samo uteg, upravo na današnji dan za slobodnu Hrvatsku napravljena ogromna prekretnica.