Ovaj vukovarski heroj zarobio je tenkistu iz Pančeva i postao mu najbolji prijatelj

Andrija Marić, rodom iz Ivanjske pokraj Banja Luke, i prije rata je često posjećivao Borovo Naselje u kojemu je živio njegov prijatelj Marin Mrdan. Godinu dana prije vukovarskog pakla, Marić se vratio iz Švicarske i s prvim znacima oružanog sukoba prijavio se kao dragovoljac. Blago Zadro je u njemu prepoznao rođenog borca i izrazitoga individualca čije su ratne zasluge koje su često graničile s ludošću, mnogi branitelji pripisivali sebi.

Međutim, da je čovjek poznat kao “branitelj koji uništi tenk, pa zapali cigaretu”, prvenstveno bio čovjek, svjedoči priča o njegovu prijateljstvu koje je tijekom rata razvio sa neprijateljskim, srpskim vojnikom. Andriji je pao u ruke tenkist Siniša Jovanov iz Pančeva:

Predao se Mariću i prešao na stranu Hrvata

“Taj mali spasio se iz pogođenoga tenka i nekud se skrio. Pritajio se, slušao naše razgovore i nakon četiri, pet dana skrivanja u nekoj kući i vaganja tko je od nas najnormalniji, odlučio se predati Andriji Mariću. Bio je vojnik JNA. Ispričao je da je mobiliziran tek nekoliko dana prije, da su ih poslali kao janjad na klanje, da je razočaran, da to nije njegov rat, a Andriji se momak svidio pa nije dao da mu dlaka padne s glave. Ovaj mu je iz zahvalnosti stalno nosio punjenje za ‘osu’ i pratio ga u stopu. Kasnije su postali pravi prijatelji, a Jovanov je teško ranjen i danas je invalid Domovinskoga rata. A Andrija… njega smo izgubili”, svjedočio je Marićev suborac Zoran Sablić koji pokojnog Andriju poginulog 10. travnja 1992. na Kupresu naziva “velikim humanistom”.



Evo što je o Andriji kazao Siniša Jovanov, spašeni srpski vojnik koji se priključio hrvatskoj vojsci:

Ispovijest srpskog tenkiste

“Proveo sam 2 do 3 dana u nekom špajzu u mraku, izgubljen i u strahu, onako gladan posegao sam za nekom tekućinom da ublažim žeđ… Mislim da je bio paradajz u boci, ali mi je poslije nekoliko gutljaja palo na pamet da je možda otrov! Slušao sam kako Hrvati često šetaju po dvorištu i čuo sam Marića i taj mi se čovjek činio smiren i dobar… Nakon nekoliko dana odlučio sam se predati pa šta bude… Čuo sam u dvorištu kako dečki razgovaraju, u špajzu sam ostavio pušku i izletio pred zbunjene gardiste koji su gledali od kuda sam se stvorio…Tražio sam Andriju Marića i tako sam odgovarao na svako pitanje… Sproveli su me u štab i tu su me ispitivali, ali i dalje sam inzistirao na tome da dovedu Marića ili ne govorim ništa…”, ispričao je Jovanov.

“Vi me nećete ubiti?”

“Prije dolaska u Vukovar, naši su pričali kako ustaše kolju djecu, kako presjecaju kablove s bandera i prže strujom po tenkovima, govorili su da je bolje se ubiti nego pasti živ u ruke ustašama… Od tih priča sam se uvijek znao naježiti… Ali, dok sam čekao da se Marić pojavi, primijetio sam da nema ustaša i da su svi vojnici zapravo dojučerašnji radnici, ratari i pošteni ljudi pa glava mi je još na ramenima, a ni šamar nisam dobio otkad su me zarobili! Na vratima se pojavio Marić i pita tko ga toliko treba i kada su pokazali na mene, gledao je zbunjeno i upita me da li se mi znamo od nekuda!? Rekao sam mu da ja njega poznam iz dolazaka u dvorište u kojoj sam kući bio sakriven. Na stol su stavili par konzervi i kruha. Srknio sam sardine jako brzo jer par dana osim paradajza nisam ništa okusio. Andrija je sjedio nasuprot mene i gledao me kako proždrljivo trpam hranu u sebe i počeo: ‘Imaš dvije opcije: prva je da te prebacimo u Bosnu, pa kud te volja i druga je da te predamo tvojima nazad.’ Gledao sam zbunjeno jer sam očekivao da jedna od opcija bude metak u čelo i zdravo! Upitao sam Andriju: ‘Vi me nećete ubiti?’ Gledali su svi zbunjeno u mene, a Andrija promrmlja: ‘Rekli smo ti opcije!’ Pomislio sam, ako me vrate mojima, optužit će me za dezerterstvo i metak u čelo, a kuda dalje da idem. Skočio sam sa stolice i rekao Andriji: ‘Ja nazad ne mogu, a vi me nećete ubiti! Ako se gine, ginut ćemo zajedno”.

Nije prebolio Andrijinu smrt

Siniša Jovanov, srpski vojnik, postao je najbolji prijatelj hrvatskoga heroja Andrije Marića. Priključio se Žutim mravima i obrani Vukovara, preživio teško ranjavanje, oženio se i živi u Zagrebu, te do dan danas nije prebolio smrt Andrije Marića.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI