Na današnji dan, 04. travnja 1945., partizanska vojska ušla je u Gospić i pobila brojne hrvatske civile i vojnike za koje su procijenili da su tijekom Drugog svjetskog rata bili na strani neprijatelja. Iako brojka žrtava do danas nije precizno utvrđena, smatra se da je riječ o više stotina ljudi, pa se tako na dan tog masovnog krvoprolića obilježava Dan gospićkih žrtava.
Obzirom da su mnogi pokopani u neobilježenim skupnim grobištima i stratištima, ovaj partizanski zločin, poput većine drugih, nedovoljno je istražen, povijesno nedorečen i neprocesuiran. Ipak, činjenice govore da su gospićki civili i vojnici ubijani bez ikakvog suda i to strijeljanjem, klanjem i vješanjem.
Preko nekih grobišta izgrađena je cesta i javni WC, a preko masovne grobnice kraj groblja sv. Marije Magdalene je 2003. godine nanovo nanesen sloj asfalta. Dio žrtava bačen je u jame u koje se godinama bacalo smeće kao u Kosinju.
Tijela pobijenih Hrvata se nalaze po neobilježenim i neistraženim stratištima i skupnim grobištima koja su danas zarasla pod šumom i šikarom, a nalaze se u obližnjim mjestima i predjelima zvanim Divoselo, Imovina, Jasikovac, Korenica, Ljubovo, Smiljan, Široka Kula, pa čak i u Karlobagu. Osim toga, postoje stratišta preko rijeke Like kod Šikića, Rosića ogradi, Djedovici, u Mušaluku u Razvalama, jamu u selu Serdarima (prema Ljubovu).
Ministarstvo hrvatskih branitelja prošle godine na tom je području polučilo prve rezultate. Istražene su četiri lokacije – Lički Osik, predjeli Balatin i Vrištine, te Mušaluk, predjeli Klanac i Čanić Gaj, gdje su ekshumirani posmrtni ostaci 102 osobe. Pregledom koštanih elemenata nakon ekshumacije utvrđeno je kako se radi o posmrtnim ostacima osoba muškog spola, uglavnom u dobi od 20 do 45 godina, no ima i onih za koje je procijenjena dob od 16 do 20 godina. Kod određenog broja posmrtnih ostataka utvrđene su streljane ozljede.
Masovna pogubljenja u Gospiću nastavljena su nakon kraja rata, a spomen-obilježje nikad nije postavljeno.