Hrvatska vojska 4. srpnja 1992. započela je vojnu operaciju Tigar. Završila je 13. srpnja, a cilj je bio ovladati južnim rubom Popova polja te sustavom od Vukovića i Zapalnika do visova iznad Župe dubrovačke.
Tijekom višednevnih teških borbi, snage HV, koje su činile 1., 2. i 4. gardijska brigada te 163. dubrovačka brigada, potisnule su neprijatelja i do 13. srpnja u potpunosti ovladale ovim prostorom. Zahvaljujući potpori koju je Hercegovačkom korpusu pružio Podgorički korpus JA, ovom operacijom nije zauzet dobro utvrđeni i branjeni masiv Vlaštice, na kome je neprijatelj ostao sve do listopada 1992. godine.
U teškim borbama, 1. brigada uspješno je oslobađala prostor od Slanog prema Popovu polju, unatoč tomu što je okupator pružio žilav otpor na svakoj koti, izvodeći protunapade. Tigrovi su uz gubitke ostvarili ciljeve pri čemu se kao vrstan zapovjednik istaknuo Damir Tomljanović Gavran. Nažalost, poginulo je 11 pripadnika 4. brigade.
Vrlo zahtjevnu zadaću, uz 10 poginulih pripadnika u teškim borbama, odradila je 2. brigada Gromovi, koja je zauzela važno uporište Ivanicu. Specijalna postrojba Glavnog stožera, bojna Zrinski, također je imala istaknutu ulogu u akcijama, a napredovanje gardijskih brigada pratile su i osiguravale pričuvne postrojbe. U operaciji Tigar prvi su put djelovali MIG-ovi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Iako je okupila najbolje obučene vojnike iz elitnih brigada, ova pobjednička akcija bila je samo jedna od etapa deblokade Dubrovnika kojeg su čekali još mjeseci mukotrpne borbe do konačnog oslobađanja.