Dan u kojem su se nad Vukovarom pojavila četiri aviona tipa “Super Galeb” od kojih su dva napala položaje ZNG na silosu Đergaj, smatra se početkom bitke za Vukovar. Toga dana (24. kolovoza 1991.) oborena su dva zrakoplova od kojih je jedan pao između Bršadina i Marinaca, a srušio ga je Luka Andrijanić. Bio je to prvi neprijateljski zrakoplov oboren u Domovinskom ratui prvi korak do neslućene, višemjesečne patnje za Vukovarce.
Iako se današnji datum smatra službenim početkom obrane Vukovara, naš sugovornik Tomislav Orešković koji je kao pripadnik “Žutih mrava” svjedočio paklu Vukovara od početka do kraja, tvrdi da je “tiha okupacija” njegovog rodnog grada započela puno ranije:
“Od siječnja 1991. godine, pa možda i ranije, situacija se u gradu rapidno promijenila. Mjesecima prije ovoga datuma u kojem je srušen prvi zrakoplov u Domovinskom ratu, gledali smo kako se naši dojučerašnji susjedi, prijatelji i školske kolege okreću protiv nas”, prisjeća se Orešković.
On kaže kako konkretnih oružanih okršaja u ranijim mjesecima nije bilo, no tvrdi da su Srbi iz vukovarskog područja i prije Krvavog Uskrsa bili naoružani, te da se iz Vukovara kroz okolna sela uopće nije moglo proći:
“Na barikadama su stajali naoružani civili koji su nas legitimirali, pretraživali automobile i slično. Bilo je to vrlo neugodno, u svakom trenutku si mogao biti ubijen. Osim toga uveli su oružane ophodnje koje su nam stvarale strahovitu nelagodu, tako da konkretan napad koji je krenuo krajem kolovoza nikome nije bio iznenađenje”.
Ipak, što se samog napada na Vukovar tiče, Orešković kaže da se on dogodio 26. kolovoza 1991., da bi već 27. kolovoza 1991. na područje Trpinjske ceste stigao mehanizirani bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade.
Ogromna vojna sila protiv “šačice branitelja”
Bitka za Vukovar pretvorila se u 87-dnevnu opsadu sa neočekivano krvavim ishodom, brojnim civilnim i vojnim žrtvama, okupacijom, progonom preživjelih i u konačnici – gradom koji je razoren do neprepoznatljivosti. Vukovar je branilo oko 1.800 lagano naoružanih vojnika Zbora narodne garde (ZNG) i dobrovoljaca, nasuprot 36.000 vojnika JNA i srbijanskih paravojnika koji su imali teško naoružanje i oklopna vozila. Tijekom bitke, topovski metci i čahure su ispaljene na grad stopom koja je znala doseći i do 12.000 čahura dnevno. U tom razdoblju, to je bila najžešća bitka u Europi od 1945., a Vukovar je bio prvi veći europski grad potpuno uništen od Drugog svjetskog rata. Kada je Vukovar pao, stotine hrvatskih vojnika i civila je masakrirano a 31 tisuća civila je deportirano iz grada. Grad je “etnički očišćen” od nesrpskih stanovnika, te je u konačnici priključen samoproglašenoj Republici Srpskoj Krajini.
