Martinu Štefančić su u Borovu Selu u proljeće 1992. ubili pripadnici paravojnih srpskih postrojbi, zajedno s njezinom bakom, dok su joj strica teško ranili. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku odbacilo je prijavu Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Vukovara protiv počinitelja ratnog zločina na štetu djevojčice, njene bake i strica.
Zanimljivo je da je tragična priča o sudbini ubijene djevojčice hrvatskoj javnosti sve do prije dvije godine bila potpuno nepoznata. Zahvaljujući Ani Galović, autorici knjige o ubijenoj vukovarskoj djeci “Mama, ne vidim nebo”, otkriven je stravičan slučaj ubojstva djevojčice koja je u trenutku zločina bila odjevena u pidžamu.
Te noći 21. ožujka ’92. godine, oko 3 sata ujutro, četiri naoružane osobe iz automatskog oružja otvorile su rafalnu paljbu po prozoru dnevne sobe obitelji Štefančić, u Radničkoj ulici na broju 49, u Borovu Selu. U kući je bila malena Martina, baka Bernadica i Martinin stric Željko. Željka su teško ranili i pustili da iskrvari u mukama, a četverogodišnju Martinu i baku Bernadicu ubili na licu mjesta. Željko je nekim čudom ostao živ.
“Martina Štefančić, 4 godine, visoka 110 cm, Obučena u pidžamu… Kosa smeđa, dužine oko 20 centimetara. Dlan lijeve ruke se nalazi na prednjoj strani grudnog koša, a desni dlan ispod zatiljka. Zubni status: mliječni. Na desnoj strani grudnog koša i na prednjoj strani vrata ispod brade nalaze se ulazne strijelne rane, 4 na grudnom košu i 1 na vratu. Na leđima lijevo 3 izlazne strijelne rane”, stoji u obdukcijskom nalazu.
“Martina je bila moje prvo i jedino dijete… Biti pored njezina groba mi je jedina utjeha”, kazala nam je lani njezina neutješna majka Rozika koja nam je i ovoga puta poslala fotografije Martininog groba.