Bitka za Šibenik vodila se od 16. do 23. rujna 1991. godine.
Ovaj period, nazvan “Rujanskim ratom”, za sve je Hrvate, a posebno tamošnje žitelje, vrijeme ponosa, ali, nažalost, gubitaka.
Temelj obrane napadnutog Šibenika bila je 113. brigada, kojom je zapovijedao general Milivoj Petković, a ovo je priča o Marinku Kardumu, heroju Domovinskog rata koji je 17. rujna izgubio život u pokušaju zaustavljanja agresorskih tenkova na šibenskom mostu.
Marinko, tada 24-godišnji specijalac MUP-a, sudjelovao je u obrani Šibenskog mosta od napada JNA izvedenih združenim tenkovsko-pješačkim snagama iz pravca Skradina i Gaćeleza. Nakon što se JNA iznenada na mostu pojavila s tenkovima, Marinko je krenuo u akciju i pokušao uništiti jedno od oklopnih vozila, pri čemu je zadobio nekoliko prostrijelnih rana iz mitraljeza s transportera.
Tako teško ranjenom prišao mu je Ivica Jelušić, jedan od zapovjednika JNA tenka te ga usmrtio u glavu s dva ispaljena rafala iz “škorpiona” iz neposredne blizine.
Jelušiću se, nakon ovog hladnokrvnog ubojstva, gubi svaki trag i na prvom sudskom procesu 1993. godine zbog kaznenog djela ubojstva u odsutnosti je proglašen krivim i osuđen na 12 godina zatvora. U veljači 1999. godine vraća se u Zagreb, gdje je uhićen i na njegov zahtjev, 2000. godine mu je ponovljeno suđenje te je osuđen na 15 godina zatvora. Vrhovni sud potom u žalbi prihvaća zahtjev njegova odvjetnika te zbog proceduralnih pogrešaka u vođenju postupka nalaže novo suđenje 2003. godine, na kojemu je oslobođen zbog nedostatka dokaza. Također, država mu mora nadoknaditi i 66.086,45 kuna troškova, dok je Jelušić na ime odštete u kontekstu prava osobnosti zbog neutemeljenog pritvaranja i provedenih 4 godine, 8 mjeseci i 26 dana u pritvoru tražio 1,515.428 kuna.
Ivica Jelušić jednom je prilikom za javnost iznio svoju verziju događaja u kojoj je samo evocirao zatvorske dane i teškoće koje je proživio, pri čemu se nijednom rečenicom nije osvrnuo na stradavanje Marinka Karduma.
“Nemamo ništa protiv vojnika JNA koji su se nalazili u tenkovima. Bilo je to ratno vrijeme i svatko je odabrao stranu. Nikomu ne zamjeramo što je pucao iz tenka u toj ratnoj situaciji, ali zamjeramo njihovu zapovjedniku koji je izašao iz tenka i s dva rafala iz ‘škorpiona’ pokosio ranjenog i bespomoćnog Marinka. Neka nam se nekadašnji vojnici jave i kažu što su vidjeli. Marinkovi roditelji umrli su od žalosti ne dočekavši pravdu za svog sina. Postupak je sramno završio. Državne institucije nisu odradile svoj posao i teško ćemo bilo što uspjeti na pravosudnoj razini. Ipak, i istina bi nam svima bila velika zadovoljština”, rekao je svojedobno Nikola Vukošić, ratni zapovjednik hrvatskih redarstvenih snaga u Šibeniku.