29.travnja 2003. godine umro je u 85.godini života ratni načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske stožerni general Janko Bobetko.
Rođen u selu Crnac pokraj Siska 1919. Bobetko se, kao mladi antifašist, u lipnju 1941. godine priključio sisačkom partizanskom odredu, prvom u Jugoslaviji. Na kraju Drugoga svjetskog rata teško je ranjen kod Dravograda. Poslije oporavka završio je Vojnu akademiju i stekao čin generala. Za vrijeme hrvatskog proljeća 1971. godine pridružio se hrvatskim reformistima pa je njegova uspješna karijera prekinuta nakon Karađorđeva, kada ga je Tito, zajedno sa još 19 hrvatskih generala smijenio sa svih vojnih i političkih dužnosti. Neko je vrijeme bio i pod policijskim nadzorom, a do osamostaljenja Republike Hrvatske nije mogao javno govoriti niti djelovati.
Promjenama nastalim u Hrvatskoj i nakon uspostave demokratske vlasti Bobetko se aktivno uključio u obranu napadnute Hrvatske.
Na samom početku Domovinskog rata general Bobetko uključio se u obranu Hrvatske na Banovini. Odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana 8. siječnja 1992. imenovan je za glavnog savjetnika i zamjenika načelnika za borbenu upotrebu, obuku i školstvo sastava Hrvatske vojske u Ministarstvu obrane, a 10. travnja 1992. zapovjednikom svih postrojbi Hrvatske vojske na južnom bojištu, od Splita do Dubrovnika.
Uspješno priprema, organizira i sudjeluje u operacijama za oslobođenje Dubrovnika i juga Hrvatske. U svim akcijama vlastitim primjerom je pokazao kako se brani sloboda i ustavno-pravni poredak.
Nakon oslobađanja Dubrovnika i juga Hrvatske, 20. studenoga 1992. general Bobetko postaje načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske. Na toj dužnosti priprema i planira vojno-redarstvene operacije Maslenica, Medački džep i Bljesak koje su dovele do konačnog oslobođenja okupiranog područja Hrvatske.
U čin stožernog generala HV promaknut je 24. svibnja 1995., a umirovljen je 1995. godine.
Ali i dalje je aktivan te posebno ističe nužnost i važnost skrbi o obiteljima poginulih hrvatskih branitelja, napose djeci bez roditelja te invalidima Domovinskog rata.
Odlaskom u mirovinu aktivirao se politički i na izborima 1995. godine izabran je po drugi put za narodnoga zastupnika u Hrvatskom saboru. U tom razdoblju bio je predsjednik Odbora za ratne veterane Zastupničkog doma Sabora, član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, član Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove, član Državnog povjerenstva za povijesne i ratne žrtve te član Predsjedničkog vijeća u Odboru za socijalna i društvena pitanja, mladež i šport.
Za svoj rad u OS RH dobio je više odlikovanja, pokopan je najviše vojne počasti na groblju Viktorovac u Sisku.