Pred Županijskim sudom u Zagrebu za danas je zakazano ročište protiv Dmitrović Branka (1936) i Begović Nikole (1952) optuženih za krivična djela protiv civila i ratnih zarobljenika.
Osumnjičeni Dmitrović bio je zapovjednik TO Kostajnica, a Begović član štaba TO Kostajnica i zapovjednik Vojne policije istog štaba, te kao takvi, kaže optužnica, nisu poduzeli ništa kako bi spriječili događaje koji su u Kostajnici započeli 12. rujna 1991. godine, a trajali su sve do neutvrđenog datuma.
Sumnja se da su ravnodušno gledali iživljavanja
Navedeni štab je 12. rujna 1991. organizirao i proveo predaju i zarobljavanje većeg broja pripadnika MUP-a i ZNG-a kao i civila na lokacijama na brdu Djed i mostu preko Une prema Bosanskoj Kostajnici, pri čemu su idućih dana na okolnom području Hrvatske Kostajnice zarobljeni pojedini pripadnici MUP-a i ZNG-a i to Josip Vinski odnosno Josip Jurčević, ali i civili, mještani Hrvatske Kostajnice, među kojima i Mujo Fazlić te Stjepan Solomun.
Znajući da se pojedine ratne zarobljenike i civile prilikom predaje i razoružavanja izdvaja i odvodi u glavni štab u Mečenčane, te znajući da se neke od njih i likvidira i da se jedna od likvidacija zataškava, Dmitrović i Begović nisu poduzeli nikakve mjere koje bi to spriječile.
Sumnja se i da je 13. rujna 1991. u Hrvatskoj Kostajnici, na lokaciji ondašnjeg stočnog sajma, ubijen zarobljeni hrvatski. policajac Dražen Kostrić, pri čemu je umjesto sankcioniranja počinitelja, Nikola Begović pokušao zataškati i prikriti stvarne okolnosti ovog zločina, na način da je jednom od svojih podređenih vojnom policajcu Rajku Pašiću, naredio da s mrtvog tijela Dražena Kostrića skine lisice, kako, bi se prikrilo da je ubijen kao zarobljenik i da su mu ruke bile vezane.
Supruga jedne od žrtava: “Čuli smo da su zapaljeni i bačeni u Unu”
O pokojnom Draženu Kostriću, svojedobno je govorila njegova neutješna supruga Višnja:
“Prema mojim saznanjima, nakon ispitivanja i mučenja masakrirali su ga na Zelenoj tržnici u centru Kostajnice. Njegove posmrtne ostatke nikad nisu pronašli. Mi, obitelj, što službeno, što neslužbeno, saznali smo da su navodno treći dan nakon masakra i ubojstva zapaljeni i bačeni u Unu.”