SVIREP RATNI ZLOČIN ARMIJE BiH: O pokolju 33 Hrvata u Grabovici svjedočio preživjeli dječak!

Na današnji dan 1993. godine okončan je trodnevni krvavi pir koji je Armija BiH odigrala u selu Grabovica (Hercegovina).

Zločin je počinjen u sklopu akcije ‘Neretva 93’ čiji je cilj bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a od Bugojna do Mostara. Za ovaj zločin u kojem je na najsvirepiji način ubijeno 33 stanovnika Grabovice, nitko od vojnog vrha nije odgovarao.

Ovo su odgovorne postrojbe

Prema zapovijedima zapovjednika ŠVK tzv. A RBiH Rasima Delića, nositelji napadnih operacija u akciji “Neretva 93” bile su postrojbe iz IV. i VI. korpusa tzv. A RBiH, a pridodate su im i postrojbe iz III. korpusa, te I. korpusa tzv. A RBiH: Dijelovi 9. Bbr pod zapovijedanjem Ramiza Delalića – Ćele, dijelovi 10. Bbr pod zapovijedanjem Mušana Topalovića – Cace, kao i manje postrojbe za posebne namjene, “Igmanski vukovi” pod zapovjedništvom Ediba Šarića, skupina pod zapovjedništvom Adnana Solakovića poznata kao “Solakovi ljudi” ili “Adnanova grupa”“Handžar divizija” i odred za posebne namjene MUP-a BiH “Laste”. Već od ranije na ovome području bila je nazočna postrojba za posebne namjene ŠVK “Zulfikar” pod zapovijedanjem Zulfikara Ališpage – Zuke i Nihada Bojadžića.

Zvjersko ubijanje



Iako je stanovnicima rečeno da se ne trebaju plašiti, mladi su na vrijeme napustili Grabovicu dok su stariji mještani vjerovali kako im se ništa neće dogoditi.

No, na žalost, nad naivnim, nenaoružanim stanovnicima pičinjen je nakrvaviji zločin pri čemu su metode ubijanja bile izrazito krvoločne. Nesretni civili su usmrćeni nabijanjem na križ, odsijecanjem glave, klanjem, strijeljanjem…

O monstruoznosti koja se u Grabovici dogodila 1993. godine na današnji dan djelomično govori knjiga Ivice Milivončića “Zločin s pečatom”, a u kojoj se preživjeli dječak prisjeća ubojstva svoje obitelji. Najprije oca, bake i djeda, a onda majke i njegove 4-godišnje sestre:

Svjedočanstvo dječaka

“Čuo se rafal. Pobili su ih. Da me brat nije poslušao, i on bi poginuo. Rekao sam mu: ‘Hajde da se sklonimo’. I tad smo se sklonili. Ubili su mi babu Matiju, djeda Ivana, tatu Mladena, a mami sam isto govorio da se sklonimo ili da se barem oni (mama, sestra i brat) sklone, a da ću ja otići i vidjeti jesu li ih ubili. Mama nije htjela, nego je rekla: ‘Ma hajde, proći će i ovo. Znaš koliko je bilo vojnika kod nas, smijenilo ih se oko dvjesto. Svi su dolazili, popili kavu i popričali’. Kad su njih troje ubili, vratili su se po mamu i sestru. Mami je ime Ljubica, a sestri Mladenka. Odveli su njih dvije tamo kod pojate. Čula se pucnjava dugo vremena. Mi smo se tada sklonili, a iza toga smo otišli još dalje na brdo. Sestri su bile taman pune četiri godine…”

Vojni vrh nije odgovarao

Za zločin u Grabovici do sada su na domaćim sudovima osuđena petorica bivših pripadnika Armije BiH, ali samo za pojedinačne zločine ubojstva, ne i za ratne zločine. Enesa Šakraka je Županijski sud u Sarajevu osudio na 10 godina zbog ubojstva Ljubice i Mladenke Zadro, a Mustafu Hotu na 9 godina zbog ubojstva Pere i Dragice Marić. Županijski sud u Mostaru osudio je na po 13 godina Nihada Vlahovljaka, Harisa Rajkića i Seada Karagića zbog ubojstva troje članova obitelji Zadro i to Ivana, Matije i Mladena. Dakle, optuženi su odgovarali samo za zločine nad pojedincima.

Za zločin u Grabovici sudilo se bivšem generalu Armije BiH Seferu Haliloviću, no Haški sud oslobodio ga je optužbi, navevši u presudi kako vojna operacija Neretva 93. uopće nije postojala.

Zločin se pokušalo prikriti paljenjem i pretpostavlja se bacanjem tijela u Neretvu, pa su do sada su pronađeni posmrtni ostaci samo 16 osoba.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI