Nakon što su doživjeli težak poraz od strane hrvatske vojske u Operaciji Maslenica Srbi prijete da će u znak odmazde zbog pretrpljenih gubitaka u akciji Maslenica srušiti branu Peruća. Istovremeno, izvidnici HV-a 27. siječnja 1993. godine uočavaju grupiranje neprijateljskih snaga u selima Potravlje i Satrić, nakon čega je odmah izdana zapovijed o podizanju vojne spremnosti na najvišu razinu i pripremi za vojna djelovanja.
Iako je HV još utvrđivao netom oslobođene teritorije, državni vrh zaključuje da je opasnost od srpskog zauzimanja i vjerojatnog rušenja brane te se, iako to nije bilo planirano u izvedbi akcije Maslenica, odlučuje na vojno djelovanje i otklanjanje prijetnje. Kao cilj akcije navedeno je – osloboditi branu i širi prostor brane HE Peruća, otkloniti opasnost i spriječiti katastrofalne posljedice vodenog vala iz perućkog jezera i zauzeti dominantne visove na Svilaji kako bi se otklonila prijetnja na širem području Sinja.
Minirali Peruću i aktivirali eksploziv
Već u poslijepodnevnim satima srpske snage kreću prema brani, a oko 16 sati upadaju na prostor Peruće, odakle protjeruju kenijske snage UNPROFOR-a i preuzimaju položaje na Alebića kuli. Potom su srušili most koji je bio sastavni dio brane s konačnom namjerom da s 30 tona eksploziva miniraju i sruše cijelu branu kako bi vodenim valom (460 do 500 milijuna prostornih metara) potopili sve što se nalazi u donjem toku rijeke Cetine.
Snage HV-a koje su bile raspoređene na tom području tijekom večeri su se organizirale te rano ujutro 28. siječnja spriječavaju neprijateljski proboj prema Biletiću. Srpske snage u panici u 10.15 sati aktiviraju eksploziv postavljen u nadzornoj galeriji brane namjeravajući njenim rušenjem stvoriti veliki vodeni val. Naboji su eksplodirali, ali brana unatoč teškim oštećenjima nije popustila što je spriječilo katastrofu velikih razmjera. Odmah nakon detonacije postrojbe HV-a su krenule u napadna i ubrzo su ovladale kompletnim područjem oko brane Peruća, te izbile na planiranu crtu: Umac – Gornji Kunci – Babića brig. Nakon uspješno provedene akcije HV provodi utvrđivanje i sanaciju oštećene brane.
Kupila oružje za obranu Peruće
No, umirovljena časnica HV-a Sonja Radman – Livaja u jednom od brojnih intervjua kazala nam je kako je istina o obrani Peruće ipak ponešto drugačija. Sonjina aktivnost oko Peruće započela je pozivom zapovjednika Zdravka Škarpe koji joj je kazao kako su Srbi dovukli tri tone eksploziva te se požalio kako nemaju dalekometno oružje kojima bi spriječili ovaj suludi čin i oslobodili Peruću:
“Dalekometno oružje (minobacači, haubice, vbr…) povučeno je sa područja Peruće i dislocirano prema Zadru, iako je na Perući bilo neophodno. Prilično smo sigurni da je u ovom slučaju u pitanju bio neki dogovor jer bi u suprotnom naš politički vrh osigurao oružje za obranu. Bilo mi je jasno da naši dečki naoružani samo puškama neće moći apsolutno ništa i sve mi je mirisalo na katastrofu. Pribavila sam novac i uz svoju ušteđevinu kupila sam VBR i sto raketa (126 mm)”, kaže naša sugovornica uz tvrdnju da je upravo tim oružjem obranjena Peruća:
“Pa, naravno da je s tim oružjem, jer drugo nismo niti imali. Srbi su bili vrlo iznenađeni! Bili su uvjereni da nemamo ništa i spokojno su, uz nazočnost ‘unproforaca’ minirali branu. Nakon što su aktivirali eksploziv, branitelji su ih sasuli ne sa pet ili deset, nego sto raketa”, ponosna je Sonja.
Tuđman nije bio sretan
Iako je akcija odnijela jednu žrtvu, a tri su branitelja ranjena, Radman – Livaja akciju Peruća smatra uspješnom i podsjeća da je neprijatelj aktivirao samo dio eksploziva, te da je ovom akcijom spriječena ekološka katastrofa nesagledivih posljedica. Ipak, zbog nje ima gorak okus u ustima.
“Zapovjednik Škarpa je zbog toga, vjerovali ili ne, smijenjen, a imali smo i susret s Tuđmanom koji nije prošao dobro.”
Na naše pitanje kako je moguće da se kazni zapovjednik koji je sudjelovao u uspješnoj operaciji, časnica HV-a odgovara:
“Pokušajte malo zaključiti i sami, ovdje samo treba zbrojiti dva i dva.”