TAKO JE GOVORIO TUĐMAN: ‘Nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti gaće’

‘Vlak slobode’ od Zagreba preko Knina do Splita krenuo je na današnji prije 25 godina, a kulminacija se dogodila na skupu splitskoj Rivi kada je predsjednik Franjo Tuđman desecima tisuća okupljenih postavio pitanje ‘Što mi preostaje da vam još obećam?’ na koje je stigao odgovor u vidu skandiranja ‘Vukovar, Vukovar!’.

Sve drugo što je izjavio tog dana – a održao je govore u Zagrebu, Karlovcu, Gospiću i Kninu – ostalo je u sjeni. Tuđman je tog dana, na krilima vojne pobjede, držao odlučne govore, znatno oštrije nego što će to dvije godine poslije činiti u Vukovaru u kojeg je stigao ‘Vlakom mira’.

“Pobjednik koji ne zna praštati taj sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi”, legendarna je pomirbena rečenica iz Vukovara s kojom se ni jedna izrečena tijekom proputovanja u ‘Vlaku slobode’ ne može mjeriti.

Čak štoviše, oponenti Tuđmana su mu zamjerali likovanje što je u Kninu izjavio da (pobunjeni) Srbi “nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti gaće”. Također, kritizirali su ga što je u više navrata govorio o masovnom odlasku Srba u pozitivnom kontekstu te istovremeno pozivao iseljenu Hrvate da ‘napuči’ oslobođenu zemlju.

ZAGREB



Prvi, kraći govor održao je na zagrebačkom Glavnom kolovoru, a već tu je naglasio kako je vrijednost Oluje koja se ne može izraziti “čvrsta budućnost Hrvatske s obzirom da nema više onih koji bi je ugrožavali u hrvatskom nacionalnom tijelu”.

“To se ne može izraziti nikakvim novcem nego li upravo time da je ovim korakom budućnost hrvatskog naroda, suverene i nezavisne države Hrvatske jednom za vazda osigurana za buduća stoljeća i milienije”, podcrtao je.

KARLOVAC

Oštar prema velikosrpskoj politici bio je i na drugoj postaji, u Karlovcu.

“Od turskih vremena i kasnije svih onih nedaća koje smo proživljavali i u Habsburškoj monarhiji i Jugoslaviji, vi ovdje u Karlovcu bili ste izloženi pokušaju da se Karlovac srbizira kao i čitava Hrvatska. A vi ovdje u Karlovcu, kao i čitav hrvatski narod želio je dokazati da Hrvatska može biti domovina svih onih koji je prihvaćaju. Ali na žalost, velik dio srpskog pučanstva nije prihvatio tu hrvatsku domovinu. Ovdje u Karlovcu vladali su kao i u čitavoj Hrvatskoj glavnim elementima hrvatske vlasti u Hrvatskoj. Bilo ih je 60 posto i ovdje u Karlovcu, ćak 68 posto u policiji, kao i u financijama, kao i u svim važnim drugim službama.”

“Kada smo uspostavili slobodnu, nezavisnu, suverenu demokratsku hrvatsku državu pozvali smo Srbe u Hrvatskoj na to da budu lojalni građani Hrvatske, da im jamčimo sva ljudska, sva etnička prava, ali da ne mogu više vladati Hrvatskom. Oni to nisu prihvatili i podigli su svoju ruku na Hrvatsku državu, na hrvatski narod.”

“Ali Hrvatska je nuđala tim Srbima i u ove dane kada smo oslobađali svoje krajeve da ćemo im jamčiti i ljudska i etnička prava ako priznaju tu Hrvatsku državu. Međutim, oni su se sami odlučili i pred silom naše vojske napustili su Knin, napustili su i Dalmatinsku Zagoru, i Liku i Kordun i Baniju i otišli su. Neka im je sretan put. Nisu htjeli ovu državu. Onima koji su ostali ili koji će se pojedinačno vratiti mi ćemo priznati ljudska i građanska prava, ali više nikada neće moći vladati u Hrvatskoj.

Kritičari su mu posebno mu uzeli na zub činjenicu što nabrojio koliko je sudaca srpske nacionalnosti tada radilo na karlovačkom sudu

“U isto vrijeme, ne samo da smo obećavali, nego i u stvarnosti davali prava, ostavili smo ih u školama, na zagrebačkom Sveučilistu, u sudovima, i u sudovima ovdje kod vas u Karlovcu.  I sada ih ima, ja mislim trećinu od 21 suca u Općinskom i Županijskom sudu, sedam Srba ima i ovdje u Karlovcu. Ima ih i u policiji danas, ne više 68 posto, ali ih ima 3 ili 4 posto koliko im pripada, ima ih u zagrebačkim vrhovnim sudovima, na sveučilistima, u Hrvatskom državnom saboru.”

No, već tada je osudio sve incidente koji su se dogodili u Oluji..

“Ja osobno kao predsjednik Hrvatske i hrvatska vlast osuđujemo takve incidente. Pozivali smo hrvatske ljude, da osim ratne borbe koja je neizbježna da bismo oslobodili hrvatske krajeve, da se suzdrže svakih osvetničkih čina.”

GOSPIĆ

U Gospiću je pak naglasak govora bio na iseljenoj Hrvatskoj i apelima da se vrate Hrvati iz inozemstva – čak je spomenuo da bi Vlada trebala organizirati avione i brodove.

“Iako raspučena, Lika je dala već do sada velik prinos uspostavi Hrvatske. Danas Lika i ja u njezino ime, upućujem poziv i ličkim i drugim hrvatskim ljudima koji se nalaze na svim kontinentima svijeta od dalekog Čilea, Argentine, pa i Paragvaja u Južnoj Americi, od Kanade i Sjedinjenih Američkih Država do Australije i Novog Zelanda, pozivam ih da se vraćaju u slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Hrvatski narod će ih dočekati, hrvatski ljudi će ih dočekati raširenih ruku, uzavrela srca, a hrvatska Vlada ima zadaću da organizira i zrakoplovne povratke i povratke brodovima tih ljudi iz najudaljenijih krajeva svijeta koji su bili otjerani iz hrvatske zemlje zato što su htjeli ostati Hrvatima, a što im je ovdje, na svojoj zemlji, bilo priječeno. Sada, kad je Hrvatska slobodna mogu se vratiti i mi ćemo im ponuditi i zemlje i imanja i slobodnu zemlju.”

KNIN

Iduća postaja bio je Knin. Tu je dobar dio govora posvetio povijesnim demografskim kretanjima.

“Knin je bio, ne samo prijestolnica hrvatskog kralja Zvonimira, Knin je bio glavni grad Kraljevine Hrvatske i onda kada nismo imali više vladara i svoje narodne krvi, sve do 1522. godine dok ga nisu osvojili turski osmanlijski osvajači i dok zajedno s njima nisu došli i oni koji su do jučer bili u tom našem hrvatskom Kninu. Ali danas, to je hrvatski Knin i nikada više nema povratka na ono što je bilo, da nam usred Hrvatske šire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće, koji nije dopuštao da hrvatski narod bude zaista sam svoj na svome.

“Ali, ipak, sve do kraja Prvog svjetskog rata u Kninu je bila dvostruka većina hrvatskog pučanstva. U vrijeme ujedinjenja Hrvatske sa Srbijom u bivšu jugoslavensku zajednicu u Kninu je prema popisu pučanstva iz 1910. godine bilo 68 posto hrvatskog pucanstva, a 32 psoto srpskog, pravoslavnog. A sada, 1991. godine bilo je svega 14 posto hrvatskog pučanstva tu usred hrvatske zemlje, a 86% srpskog.”

“Trebat će ispitati i objasniti i hrvatskim ljudima i svijetu zašto je to Knin postao četnička jazbina i zašto su, ne samo napustili Knin, nego onda poveli sa sobom i sve ono što je bilo vezano za velikosrpsku ideju, za ideju priključenja ovih hrvatskih krajeva ili velikosrpskoj Jugoslaviji ili samoj velikoj Srbiji.”

“Ovdje u Kninu stvarali su svoju srpsku drzavu da je ujedine s onim bosanskim Srbima i sa Srbijom i njihovom Jugoslavijom. Ovdje u Kninu govorili su da imaju tri srpska mora, ovdje u Kninu spremali su se za dugotrajno ratovanje, kovali su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva, tri dana. Kao što rekoh, nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti gaće.”

I u Kninu je, kao i u Lici, Tuđman pozvao okupljene na napučivanje oslobođenih krajeva.

“A, vas draga hrvatska braćo i sestre, pozivam da sada prionemo na to da taj Knin oživi zaista, da ga naselimo, napučimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska, čitavu Hrvatsku moramo oživjeti, čitavu Hrvatsku moramo početi izgrađivati da ona bude zemlja na koju se moze ponositi svaki Hrvat, kao što to već danas može, ali i zemlja bogatstva i sreće svih hrvatskih ljudi.”

SPLIT

U Splitu je Tuđman pozvao na jedinstvo – ujedinjene domovinske i iseljene Hrvatske, kao i na brisanje podijela nastalih tijekom Drugog svjetskog rata.

“Vjerom u hrvatski narod ujedinjavanjem domovinske i iseljene Hrvatske, jedinstvom one zavođene Hrvatske koja je još u Drugom svjetskom ratu ratovala jedna protiv druge pod tuđim zastavama ili pak i pod hrvatskim zastavama, ali opet jedna protiv druge. Samo s takvim jedinstvom svih krajeva, svih staleža i domovinske i iseljene Hrvatske mogli smo uspostaviti samostalnu i demokratsku nezavisnu hrvatsku državu”.

Potom se polako okrenuo idućem političkom cilju, oslobođenju Podunavlja.

“Danas imamo slobodnu i moćnu hrvatsku državu koja je kadra da oslobodi i onaj mali, ali važan komad hrvatske domovine – istočnu Slavoniju, sa simbolom hrvatskog otpora Vukovarom i s bogatom Baranjom. Svijet nam opet preporuča da budemo strpljivi da to učinimo na miran način. A ja im ponavljam, da, još ćemo vidjeti možemo li uz vašu pomoć na miran način osloboditi istočnu Slavoniju i Baranju. Htio bih da to bude na miran način da nemamo više žrtava, da vratimo svoje prognanike, ali ako to neće biti moguće kao što nije bilo moguće osloboditi ove središnje hrvatske krajeve, tada će biti opet ne samo novih oluja, nego i novih gromova.

“Kad sam bio na prvom skupu ovdje na ovome mjestu isto tako iznenađujuće velikom i velebnom, ne tako velikom kao danas, tada sam vam obećao možda i u nešto malo zavijenom obliku stvaranje slobodne Hrvatske. Pred godinu dana obećao sam vašem gradonačelniku uvaženom gospodinu Grabiću da ću doći u Split vlakom iz Zagreba. Obećao sam ta dva velika obećanja(…). Što mi preostaje da vam još obećam?”, upitao je okupljene na što se prolomilo “Vukovar! Vukovar!”.

“Razumije se, prije svega Vukovar, taj simbol hrvatskog otpora u obrani uspostavljene nezavisne hrvatske države, Vukovar i bogatu istočnu Slavoniju i Baranju, jer Hrvatska je bila i ostat će podunavska zemlja. I to ćemo obećanje zajedno izvršiti sa svojim hrvatskim narodom i sa svojom politikom, a ako će trebati onda i sa svojom oružanom silom”.

Drugo je obećanje vama i našoj hrvatskoj domovini da vratimo tisuće, desetke i stotine tisuća raseljenih hrvatskih ljudi iz svih kontinenata svijeta, od sjevernog do južnog pola, od najkrajnjije zapadne do istočne točke, s jednog kraja svijeta na drugom ima rasutih Hrvata. Treće obećanje može biti, da već sada, a onda kad kroz neki mjesec i do kraja oslobodimo i Vukovar i Baranju da onda napregnemo i razum i mišice u izgradnji Hrvatske, u obnovi razorene domovine u gospodarskoj, kulturnoj i znanstvenoj izgradnji naše domovine.”

Facebook Comments

Loading...
DIJELI