TKO JE BILA VESNA BOSANAC? Cijeli svoj život posvetila je vukovarskoj bolnici

zvor: Pixsell / Autor: Goran Ferbezar/PIXSEL

U Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar, u kojoj je provela cijeli svoj radni vijek, u ponedjeljak je preminula ratna i poslijeratna ravnateljica vukovarske bolnice Vesna Bosanac. Umrla je u 73. godini života, nakon duge i teške bolesti.

Rođena je 1949. godine u Subotici, a po zanimanju je bila pedijatrica. Na čelo tadašnjeg Medicinskog centra Vukovar došla je u srpnju 1991. godine.

Tada se formirala ratna kirurgija, a zbog ratnih prilika, uređeno je i poluatomsko sklonište. To se ubrzo pokazalo opravdanim jer su prve granate neprijateljske JNA i pobunjenih Srba počele padati na bolnicu 15. kolovoza 1991., a 24. kolovoza bolnica je bila meta i avionskog napada.

Cijelo vrijeme okupacije, Vesna Bosanac upravljala je bolnicom u iznimno teškim uvjetima. Od 1040 zaposlenih u Medicinskom centru Vukovar prije Domovinskog rata, do kraja rata u bolnici je ostalo svega 350 zaposlenika.

U tri mjeseca obrane Vukovara u bolnici je liječeno oko 4000 ranjenika, a pod teškim uvjetima izvedeno je oko 2250 operacija.



Na bolnicu je na dan padalo od 70 do 80 granata, a bilo je dana kada je na nju palo i do 700 projektila.

Vesna Bosanac ostala je u bolnici kroz cijelo vrijeme agresije, a tamo je dočekala i slom obrane Vukovara. Po ulasku neprijatelja u grad, iz bolnice je odveden 261 ranjenik, civil i medicinski djelatnik. Od njih je 200 ubijeno na Ovčari, dok se za 61 osobom još uvijek traga.

Ravnateljica Bosanac o tom je zločinu svjedočila 2008. pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den Haagu, u postupku protiv Vojislava Šešelja. Osim toga, bila je svjedokinja i u haškom suđenju Goranu Hadžiću, bivšem predsjedniku tzv. Republike Srpske Krajine, 2013. godine.

Kao svjedokinja optužbe govorila je o višemjesečnoj opsadi Vukovara 1991. i teškom razaranju grada te zločinima nad zarobljenicima.

Tijekom agresije na Vukovar svakodnevno je slala apele raznim nacionalnim i međunarodnim institucijama za pomoć vukovarskoj bolnici, ranjenicima i civilima koji su u bolnici našli posljednje utočište, a posljednji je poslala na sam dan sloma obrane grada 18. studenoga 1991.

Odvedena je u zatočeništvo, a tri tjedna provela je u zatvoru u Sremskoj Mitrovici te još dva dana u Beogradu, prije nego je razmijenjena. U Zagreb je stigla u prosincu 1991. godine.

Nakon rata kao ravnateljica Opće županijske bolnice Vukovara aktivno je sudjelovala u  obnovi teško stradale bolnice koja je najvećim dijelom završena 2011. s ulaganjem od 200 milijuna kuna.

Za velike zasluge 2002. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, a 2001. primila je Povelju Republike Hrvatske u ime Opće županijske bolnice Vukovar od hrvatskog predsjednika Ive Josipovića.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI