Dva mjeseca prije pada Vukovara, 13. rujna 1991. godine, mnogi branitelji i civili Hrvatske Kostajnice posljednji su put ugledali banijska praskozorja.
Neki su zarobljeni i poslani u logore, mnogi su ranjeni, neki pobijeni, a oni preživjeli napustili su svoj grad u tužnoj koloni pod mučnim okolnostima.
O tragediji Hrvatske Kostajnice. U krugu od 35 kilometara, pobijeno je oko 400 ljudi. Cijela Banovina gotovo je pet godina bila ogromna bojišnica s puno teških priča. Proboj iz Hrvatske Kostajnice jedna je od njih.
Prema riječima sudionika rata u Hrvatskoj Kostajnici – ona je padala dva puta. Prvi put krajem srpnja, 1991. godine pod nejasnim okolnostima, no već je za dan-dva vraćena pod kontrolu hrvatske vojske. Njezin konačni pad dogodio se 13. rujna i može se reći da je prvo palo brdo Djed na kojemu je tada zarobljeno oko 60 branitelja, što iz policije, što iz Zbora narodne garde. Srpska vojska odvela ih je na cestu kod željezničkog kolodvora, potrpala u kamione i odvezla u selo Kukuruzari. Strpali su ih u društveni dom, a nakon dan-dva odveli u logor u Glinu.
Maltretiranje zarobljenih hrvatskih branitelja prije odlaska u logor pogledajte ovdje:
Paralelno s tim zbivanjem, u ranim večernjim satima oko 300 branitelja, među kojima je bilo i “domaćih”, stiješnjeno sa svih strana, bilo je prisiljeno prijeći u Bosansku Kostajnicu, gdje su predali oružje. Bila je to mučna predaja. Zatvorili su ih u kinodvoranu i sutradan po njih poslali autobuse koji su ih odvezli u Manjaču.
Branitelji iz Hrvatske Kostajnice su, međutim, prethodno pobijeni. Istovremeno, civili i branitelji koji su ostali u Hrvatskoj Kostajnici formiraju kolonu koja se kretala prema Rosuljama, Slabinjama, Baćinu, pa prema Hrvatskoj Dubici i Novskoj. Kod Rosulja se, međutim iz srpskih kuća otvara paljba prema koloni, a puca se i iz brda Bosanske Kostajnice. Tu, nažalost, ginu neki branitelji, a tijela nekih još nisu pronađena. Ionako oslabljena kolona, u Slabinjama nalijeće na protutenkovske mine. I te su mine požnjele žrtve, ali većina iz kolone svoj je proboj nastavila pješice i uspjela se domoći slobodnog teritorija.