Nakon što je 18. studenoga 1991. godine na području Mitnice postignut sporazum između zapovjedništvo obrane Mitnice i bivša JNA, jedan od zarobljenika postao je Dragutin Guzovski. Uvjet je bio da se branitelji predaju, a da će civili biti provedeni do granice i isporučeni u slobodni dio Hrvatske.
No, umjesto na slobodi, Guzovski je završio u srbijanskim logorima. Tamo je bio mjesecima. Na slobodu je pušten u prvoj velikoj razmjeni po modelu “svi za sve”, 22. svibnja 1992. godine.
U logorima je živio u neljudskim uvjetima, a posebno pamti dva strašna dana.
“Prvo, kad je Hrvatska dobila međunarodno priznanje 15. siječnja 1992. godine. Isto se ponovilo kada je Zvezda osvojila kup. Njihovo slavlje je bilo neopisivo u logorima. Dio toga slavlja je bilo iživljavanje nad nama. Ja sam u to vrijeme bio u samici, praktički sam bio odsječen od svijeta. Vodio sam se kao nestao”, rekao je Guzovski za HTV.
No, za sva ta iživljavanja nitko nije odgovarao pa je dio logoraša sam pokrenuo sudski postupak.
“Za sve ove zločine koji su se dogodili, prvenstveno u Vukovaru nakon pada grada i za vrijeme dovođenja ljudi, civila u koncentracijski logor Velepromet, ubijeno je više od tisuću ljudi, samo na ovoj lokaciji je 724 mučenika zločinački ubijeno. Za te zločine dosad nitko nije odgovarao, mada smo mi podnijeli još 2004. godine kaznenu prijavu protiv počinitelja, protiv zapovjednika i čuvara u srpskim koncentracijskim logorima”, rekao je.
Trenutno imaju 44 operativne tužbe koje su na Visokom sudu u Beogradu, a pripremili su i 520 tužbi koje treba predati Osnovnom sudu u Beogradu.
“U utorak imamo sastanak, dolazi naš odvjetnički tim iz Beograda i dolaze predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja, gdje ćemo pokušati dogovoriti način i model kako podići tužbe, kako će logoraši koji su bili zatočeni na privremeno okupiranom području RH, moći podnijeti tužbe. I nad njima je ingerenciju imala JNA, sve do 24.5. 1992. godine, kada se JNA zvanično povukla iz Hrvatske”, zaključio je Guzovski.