Na današnji dan 1947. u Marini kod Trogira rodio se Andrija Matijaš – Pauk, legendarni zapovjednik 4. gardijske brigade.
Matijaš je u svom rodnom mjestu pohađao osnovnu školu, dok je Srednju dočasničku “Školu za oklopno-mehanizirane postrojbe Jugoslavenske narodne armije” (JNA) završio u Banjoj Luci. Bio je profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina. Na početku Domovinskog rata i stvaranja Hrvatske vojske pridružio se brojnim dragovoljcima u obrani Hrvatske, u čijim je redovima njegovo vojno znanje bilo itekako dobrodošlo.
Veliki vojni stručnjak
Pauk, o kojem je teško govoriti bez epiteta vitez, heroj ili junak, po kojem je čuvena 4. gardijska brigada, kao i kninska vojarna dobila ime, jedno je od najupečatljivijih imena među profesionalnim vojnicima, a njegov ratni put pun je pobjeda koje je ostvario kao jedan od najvećih stručnjaka za tenkove i oklopnu borbu. Ova nezaustavljiva ratna veličina je kao zapovjednik jedne satnije 4. gardijske brigade pročešljalo niz bojišnica, od dubrovačke pa do šibenske i zadarske, a bio je poznat i po dizanju morala vojnicima uzvikom: ‘Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja’. I tako je i bilo… Osim toga, ranjen je tri puta u istom danu, previo rane i vratio se na prvu liniju.
“Vatreno krštenje” doživio je na Banovini, a potom dolazi u 4. gardijsku, u kojoj je ostao do kraja. Kada kažemo do kraja, onda tako i mislimo. Pauk je poginuo 9. listopada 1995. godine, kada je rat za mnoge bio gotov. Matijaša je smrt zadesila tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić–Grad.
Poginuo kada je rat za mnoge bio gotov
Smrt od metka, mnogi će reći, posljednjeg dana rata, svjedoči o bliskoj borbi te predanosti i hrabrosti Pauka čiji odlazak većina njegovih suboraca ne prihvaća ni danas. Njegova supruga Nada potvrđuje da je Andrija Matijaš Pauk bio isključivo i prije svega–vojnik. Prisjetila se riječi koje je često izgovarao:
“Moja stranka je Hrvatska vojska, a politika je mlaćenje prazne slame”, kazivao bi Pauk, okretao leđa politikanstvu i vraćao se na bojišnicu.
“Geleri su mu bili po cijelom tijelu, no on bi samo stavio zavoje i nastavio dalje. Kad je treći put ranjen, a nije imao namjeru odustati, iako ga više stopalo nije slušalo, zapovjednik general Janko Bobetko izdao je zapovijed da ga se zarobi poput pripadnika neprijateljske vojske. Bio je to jedini način da ga se zaustavi. Pritom nikada nije patio od činova, dok su neki išli za tim da pošto-poto postanu generali, on nikada nije htio čin i zato mu je čin general-bojnika dodijeljen posthumno”, prisjetila se za medije Paukova udovica.