Razvoj stanja oko Nagorno Karabaha očito se ne sviđa svima u SAD-u. Jedan od njih je i umirovljeni bivši zapovjednik kopnenih snaga SAD-a u Europi general Frederick Hodges (Ben Hodges), koji je u svom članku za EUObserver iznio vlastito viđenje stanja na Južnom Kavkazu, žaleći se na sve jači utjecaj Rusije, pri čemu se osvrnuo i na Tursku i Gruziju. Od prve želi da se jače poveže s SAD-om, a za Gruziju od zapadnih država traži da je čim prije uključe u NATO savez.
Evo šireg presjeka teksta umirovljenog američkog generala:
Reagirajući na trojni sporazum Rusije, Azerbajdžana i Armenije o završetku rata u Nagorno Karabahu, Ben Hodges je izjavio da će se njime ruski mirovnjaci rasporediti u toj regiji najmanje pet godina, s ugrađenim mehanizmom za još dodatnih pet godina. Moskva sada ima trupe u sve tri države na Južnom Kavkazu – Gruziji (20 posto suverenog teritorija okupirano je od 2008. godine), Armeniji (u bazama preostalim nakon raspada Sovjetskog Saveza) i, sada, u Azerbajdžanu. U međuvremenu, SAD je supredsjedatelj Minske grupe OESS-a za rješavanje problema Nagorno Karabaha, zajedno s Francuskom i Rusijom, navodi general. Tvrdi kako su profesionalni diplomati naporno radili u Minskoj skupini na rješavanju sukoba još od 1993. godine, ali da su vlade SAD-a i Francuske, zajedno s ostatkom Europe, posljednjih su tjedana ‘nestale u akciji’. Ljudi u Nagorno-Karabahu i oko njega sada plaćaju cijenu.
A njihova nevolja postavlja pitanja o širem Južnom Kavkazu, koji je većinom na Zapadu već dugo zanemaren., nastavlja general dalje i kaže kako se nalazimo u eri natjecanja velikih sila i da vjeruje kako natjecanje velikih sila sprječava njihov sukob. Pokazujući da nas zanima regija, mjesto ili događaj, prenosimo potencijalnom protivniku poruku da nam je stalo do toga, da ulažemo resurse u to i da ćemo braniti taj strateški interes, navodi Hodges. Natjecanje mora obuhvaćati sve domene: diplomaciju, informacije, vojsku i gospodarstvo.
Umirovljeni general Hodges navodi kako je neuspjeh Zapada da se u potpunosti i dosljedno natječe na širem području Crnog mora u svim domenama, uključno Južni Kavkaz, omogućio da se ovaj krvavi sukob ponovi, što je rezultiralo smrću tisuća ljudi.
Prepustili smo inicijativu Kremlju i tako smo danas na margini, promatrajući rezultat, tvrdi Hodges, i kaže kako za Sjedinjene Države i Europu stajanje sa strane više nije održiva opcija. Regija Nagorno-Karabah, međunarodno priznata kao dio Azerbajdžana, jedini je kopneni koridor istok-zapad koji povezuje Europu i Euroaziju koji ne prolazi kroz Rusiju ili Iran. Kao takav, ključan je za razvoj gospodarskog potencijala šire crnomorske regije. Moramo pojačati napore na zaštiti međunarodnog prava i usko surađivati s igračima na terenu kako bismo stvorili uvjete za trajni mir između Azerbajdžana i Armenije, kaže dalje general.
Osim što će to iziskivati trajni diplomatski napor, kao i ekonomsku potporu i mogućnost privatnih ulaganja, da bi ostao relevantan čimbenik u regiji i pomogao u održavanju mira, Zapad mora surađivati s Turskom na popravljanju i obnavljanju potpunih odnosa.
Vrijeme za Tursku 2.0
Vrijeme je za Tursku-SAD i Tursku-NATO 2.0 – moramo popraviti i ažurirati te odnose, navodi Hodges i dodaje kako NATO treba Tursku kao središnju točku obrane i sigurnosti u tom dijelu svijeta za nadolazeće stoljeće. Revitalizirani radni odnos s Turskom predstavlja ključnu priliku kroz koju se može potvrditi i reanimirati uloga Ankare kao cijenjene i pouzdane članice zapadnog saveza. To je od vitalne važnosti ako članice NATO saveza žele uspješno konkurirati u široj regiji Crnog mora, tvrdi američki umirovljeni general. Zapad također mora pomno nadgledati raspoređivanje i aktivnosti ruskih mirovnih snaga.
To će značiti preispitivanje njihovih pravila angažmana i, u suradnji s Turskom, ublažavanje armenskih humanitarnih problema i osiguravanje poštivanja ljudskih prava. Primjerice, ponovno otvaranje granice između Turske i Armenije moglo bi stvoriti niz trgovinskih i investicijskih mogućnosti koje bi mogle pomoći vraćanju povjerenja i potaknuti Armeniju i Azerbajdžan na približavanje transatlantskoj obitelji. Azerbajdžanci su se obvezali štititi sigurnost armenskih zajednica u regiji, kao i integritet svojih kulturnih znamenitosti i predmeta. Zapad bi trebao pomoći Bakuu da održi svoju stranu dogovora, pogotovo jer je na njihovoj strani međunarodno pravo.
Mirovni sporazum, unatoč nazočnosti ruskih “mirovnjaka”, kako to piše Hodges u svome članku, pruža priliku koju bi Zapad trebao iskoristiti, istovremeno ostajući budan u vezi s ruskom ulogom na terenu. Imamo razloga za nadu. Danas preko 30 tisuća Armenaca – isključujući okupiranu regiju – Azerbajdžan već naziva svojim domom – navodi Hodges
Mirni Nagorno-Karabah, kao suvereni dio Azerbajdžana, presudan je dio postizanja stabilnosti u regiji.
NATO treba Gruziju
Izgradimo nove, čvršće odnose s Armenijom i Azerbajdžanom, ojačajmo svoj dugogodišnji savez s Turskom i ojačamo svoju prisutnost u Gruziji, kako bismo tamo uključili infrastrukturu za američko ratno zrakoplovstvo i mornaricu. Također bismo trebali uputiti poziv Gruziji da se odmah pridruži NATO-u, što će biti signal Kremlju da je ta regija on strateškog interesa za Zapad, navodi ambiciozno umirovljeni general, dodajući, kako se Zapad mora natjecati na Južnom Kavkazu dok još uvijek ima priliku ako želi spriječiti sukob velikih sila..
Ovdje bismo ipak bili slobodni dodati, kako je ovo pomalo čudna logika za sprječavanje sukoba velikih sila, barem ako uzmemo u obzir službeni ruski stav o potpunoj neprihvatljivosti ulaska Gruzije, Ukrajine i drugih zemalja bivšeg SSSR-a (osim onih baltičkih, koje su već od ranije tamo) u članstvo NATO saveza. Uostalom, i činjenica da su dijelovi teritorija tih država još uvijek izvan kontrole središnjih vlasti onemogućava pristup, kojega u tom smislu zagovara umirovljeni general Hodges.