Postoje, za sada samo tihe naznake, i o mogućoj smjeni vrlo ratobornog američkog državnog tajnika Mikea Pompea (koji i nije profesionalni diplomat, već klasični obavještajac koji je na spomenutu dužnost došao s mjesta direktora CIA-e), na čije bi mjesto došao upravo Richard Grenell. A diplomatska pobjeda, kalibra rješenog višedesetljetnog srpsko-kosovskog spora, za to bi mu bila itekako dovoljan argument i potvrda sposobnosti operativnog djelovanja
Zanimljivo viđenje o propasti srpsko-kosovskih pregovora pod egidom SAD-a dao je bivši američki veleposlanik u Srbiji (prije toga i u Hrvatskoj) William Montgomery.
Činjenica da je Specijalno tužiteljstvo Haškoga suda podignulo optužnicu za ratne zločine protiv kosovskog predsjednika Hashima Tachija svjedoči o rastućem raskolu između SAD-a i Europske unije, izjavio je Montgomery. On je siguran kako objava optužnice protiv kosovskog čelnika uoči njegovih pregovora s predstavnicima Srbije u Bijeloj kući, koji su se trebali održati u subotu, 27. lipnja, nije slučajnost. Radi se o pokušaju uništenja inicijative posebnog predstvanika američkog predsjednika po tom pitanju Richarda Grennela, navodi američki diplomat. „Nitko ne vjeruje kako je to slučajnost!“, kazao je Montgommery u intevjuu za Tanjug. Također naglašava kako sukob pozicija SAD-a i EU „jamačno neće dati mogućnost za pronalazak rješenja kosovskoga problema u skoroj budućnosti“.
Pritom diplomat odbacuje bilo kakve sumnje da se njegovi stavovi mogu shvatiti kao riječi koje bi išle u smjeru zaštite Tachija i drugih vođa kosovskih Albanaca, optuženih za ratne zločine protiv srpskog stanovništva.
Montgomery, naizgled, razmišlja logično ali tu još ima i drugih elemenata koji se itekako moraju uzeti u obzir. Ali prije toga bih ipak podsjetio kako je optužnica protiv Hashima Thachija i bivšeg predsjednika kosovskog parlamenta Kadrija Veselija te niza drugih vojnika iz Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) podignuta prije 3 dana, 24. lipnja. Ona sadrži optužbe za zločine protiv Srba, Albanaca, Roma, kao i optužbe za druga kaznena djela protiv čovječnosti. Nakon toga Hashim Tachi otkazao je svoj dolazak u Washington na pregovore sa srbijanskiom predsjednikom Aleksandrom Vučićem, a isto je učinio i kosovski premijer Abdullah Hoti, zbog čega je organizator sastanka, Richard Grennel, susret morao i odgoditi.
Ali nije sve baš tako jednostavno kako govori Montgomery. Naime, Specijalni sud za ratne zločine na Kosovu osnovan je u siječnju 2017. godine, s ciljem rasvjetlljavanja ratnih zločina počinjenih nad srpskim, ali i civilima drugih nacionalnosti koji su se dogodili tijekom rata na Kosovu 1998./99. Prema izvješćima raznih međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, pa čak i američkog State Departmenta, neke od najtežih zločina počinila je Oslobodilačka vojska Kosova. Prikupljeni dokazi i pokrenute istrage i jesu utjecali na osnivanje Specijalnog suda koji se ipak razlikuje od ad hoc kaznenih sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Formalno je dio kosovskog pravosudnog sustava, ali i čudno eksteritorijalan tj. teritorijalno izmješten u Den Haag. U njegovu su radu angažirani brojni međunarodni suci i tužitelji. Sud sudi u skladu s međunarodnim pravom, a iako njegov rad financijski osigurava Europska unija, u političkom i pravnom, odnosno tužiteljskom dijelu, njime u potpunosti upravljaju Sjedinjene Američke Države.
Dakle, itekako postoji mogućnost da su i, sada do usijanja dovedeni unutarnji američki sukobi između dviju dominantnih političkih stranaka tj. opcija pa i strategija oko budućeg razvoja SAD-a imali upletene „svoje prste“ u ovaj „čudni“ tajming podizanja spomenutih optužnica od strane navedenog suda u Den Haagu. Washingtonu je, naravno, za sve ovo puno lakše uprijeti prstom u EU, iako pritom treba naglasiti kako nije nikakva tajna da su interesi EU (prije svega njezinih ključnih članica) po pitanju Kosova nerjetko bili posve oprečni interesima koje su Sjedinjene Države iz svojih geopolitičkih i geostrateških razloga gradile s tom balkanskom državom. Te su razlike prije svega bile vidljive po pitanjima koja se tiču organizairanog kriminala, vjerske radikalizacije odnosno jačanja islamističkog terorizma i sl. na što je EU, prema logici stvari (jer se Kosovo ipak nalazi na njezinim ulaznim vratima) puno osjetljivija od SAD-a.
Oko najnovije situacije, koja je praktički „minirala“ ovaj ambiciozni američki političko-diplomatski projekt (kojega je s posebnim zanimanjem pratila i Rusija i gdje Aleksandar Vučić sigurno nije bez razloga otišao čuti Putinovo mišljenje), ne može se u potpunosti isključiti niti moguća simbioza i sinkronizirano djelovanje europskih i onih silnica unutar američkoga društva koje na svaki mogući način Trumpu „podmeću noge“ po bilo kojem pitanju – unutarnjem ili vanjskom – a zašto onda ne i po ovom kosovskom.
I za sam kraj bih dodao, kako je sve ovo, osim za Trumpa, vrlo neugodan udarac i po Richarda Grenella, Trumpovog pouzdanika za “lomljenje” Njmačke (osim navedene uloge po pitanju Kosova Grenell je i američki veleposlanik u Njemačkoj gdje djeluje vrlo često u Trumpovom stilu – potpuno izvan okvira uobičajene diplomatske prakse u ponašanju prema državi u kojoj se predstavlja svoja zemlja). Naime, postoje, za sada samo tihe naznake, i o mogućoj smjeni vrlo ratobornog američkog državnog tajnika Mikea Pompea (koji i nije profesionalni diplomat, već klasični obavještajac koji je na spomenutu dužnost došao s mjesta direktora CIA-e), na čije bi mjesto došao upravo Richard Grenell. A diplomatska pobjeda, kalibra rješenog višedesetljetnog srpsko-kosovskog spora, za to bi mu bila itekako dovoljan argument i potvrda sposobnosti operativnog djelovanja. Jer, ruku na srce, srpsko-albanska pomirba u kontekstu priznavanja kosovske državnosti sve je samo ne lagan zadatak, a do sad ga nije uspjela riješiti niti jedna američka administracija. A u kontekstu nadolazećih američkih predsjedničkih izbora, Trumpova vanjskopolitička pobjeda ovakvoga kalibra teško da bi dobro sjela njegovim protivnicima i u zemlji i u svijetu.