Krajnje složeni globalni geopolitički odnosi, kao i pandemija koronavirusa COVID-19 proteklih su godina snažno utjecali na naftno tržište, dovodili do njegove destabilizacije pa i do nevjerojatnih pojava da se cijena „crnog zlata“ na vrhuncu pandemijske krize u jednom trenutku sunovratila čak i na ispod 10 dolara za barel. Bilo je čak i ekstrema da je cijena nafte na američkom tržištu tada poprimala i negativne predznake tj. da je po prodavatelje bilo po onoj „džabe dam samo da prodam“. Štoviše, morali bi i platiti da netko kupi njihovu naftu samo da se oslobode skladišni prostori koji su bili prepuni te se novoproizvedene količine nisu mogle skladištiti.
Jednu od vodećih uloga u stabilizaciji naftnog tržišta tada je odigrao format OPEC+ (čine ga članice „kartela“ OPEC i zemlje najveći proizvođači nafte izvan njega), u kojem glavnu ulogu imaju Saudijska Arabija i Rusija. Taj je format po prvi put u povijesti uvodio zajedničke proizvodne kvote najvećih svjetskih proizvođača, vodeći računa o stanju na tržištu – i time spriječio pogubne dugotrajne negativne posljedice uravnoteženjem ponude i potražnje. Pri tom je kupcima osigurao relativno povoljnu cijenu tog ključnog energenta za svjetski energetski krvotok, a proizvođačima zajamčio korektnu zaradu – bez ekstrema u odnosu na jednu ili drugu stranu.
Zapravo, OPEC+ omogućio je glavnim zemljama proizvođačima u prvom redu samostalnost u odlučivanju i združeni otpor bilo kojim vanjskim političkim pritiscima. To je možda i osnovni razlog zašto je taj format izdržao test stvarnosti i opstao puno duže nego što su mnogi predviđali sredinom prošlog desetljeća kada se formirao.
Uloga OPEC+ i dalje je vrlo velika pa na ovom portalu s pozornošću pratimo sve što se u i oko njega događa.
1. veljače, trebali su se se sastati ministri Nadzornog odbora OPEC+ (JMMC), a tema razgovora bila je stanje na naftnom tržištu i eventualna promjena kvota za proizvodnju nafte.
JMMC-om supredsjedaju zamjenik ruskog premijera Aleksandar Novak i saudijski ministar energetike princ Abdulaziz bin Salman.
Ovi se sastanci sazivaju jednom u svaka dva mjeseca, a njihova svrha je sagledavanje stanja na tržištu i preporuka ministrima da mijenjaju ili ne mijenjaju kvote. Dakle, ako se odluči da situacija ne zahtijeva promjenu kvota, tada se sastanak ministara OPEC+ u punom formatu neće sazvati.
Ovdje je zanimljivo ukazati da su prije nekoliko dana telefonski razgovarali ruski predsjednik Vladimir Putin i saudijski princ prijestolonasljednik Muhammed bin-Salman, o “interakciji unutar OPEC + kako bi se osigurala stabilnost globalnog tržišta nafte”.
Sigurno ne slučajno, jer danas stupa na snagu zabrana za tvrtke iz zemalja G7 pomorskog transporta ruske nafte i naftnih derivata ako je cijena nafte iznad 60 dolara po barelu (gornja granica za naftne derivate još nije određena).
Putin je 31. siječnja telefonski razgovarao i s predsjednikom Alžira Abdelmajidom Tebbunom, tijekom kojeg je “izražena spremnost za daljnji zajednički rad na svjetskim energetskim tržištima, uključujući format OPEC + i u okviru Foruma zemalja izvoznica plina (GECF)” – o čemu izvješćuju ruski mediji.
Na današnjem sastanku Nadzornog odbora OPEC+ (JMMC), navodno se još ne očekuju promjene u proizvodnim kvotama, a sastanak se održava kako u kontekstu izlaska Kine iz karantene, što povećava očekivanja povećanja potražnje za naftom, ali i utjecaja sankcija zemalja G7 na uvoz ruske nafte i naftnih derivata. Ovaj prvi startao je u EU 5. prosinca, dok 5. veljače 2023. počinje embargo EU na uvoz naftnih derivata.
Paralelno, danas je na snagu stupila uredba ruskog predsjednika Putina o zabrani izvoza ruske nafte i naftnih derivata prema svim ugovorima koji bi u sebi sadržavali bilo kakav element mehanizma o gornjim graničnim cijenama za rusku naftu.
Bitka za globalno energetsko tržište u punom je jeku, a kako sada stvari stoje, jedna od najizglednijih opcija mogla bi biti da se ono na kraju transformira s globalne razine na razdjelnice nove geopolitičke podjele svijeta. To bi izazvalo (već sve više i izaziva) velike poremećaje u cjelokupnom energetskom biznisu – uključujući osiguravateljske kuće, brodovlasnike i naravno – opskrbne rute sa svim svojim popratnim uslugama. Bit će i velikih gubitnika, ali i sasvim sigurno novih velikih dobitnika – od kojih će se mnogi i po prvi put okušati u ovom biznisu iskorištavajući „mutne i neistražene vode“ novonastalog stanja – bez presedana, a samim time i nužne kontrole.
Energetski, prije svega naftni „divlji zapad“ kao potpuno novi globalni fenomen i proces pokrenut je. Pravila se ne znaju, a onda ni posljedice.