Bilanca nedavnih razornih požara u Grčkoj koji su pogodili područje istočne Atike zaustavila se (za sada) na 88 mrtvih, vise od 200 povrijeđenih, ali i desetcima nestalih osoba, ogromnoj materijalnoj šteti i potpuno uništenim naseljima. Potraga za nestalima i dalje traje, ljudi na društvenim mrežama traže članove svojih obitelji i prijatelje. Sve ovo ukazuje kako tragedija “biblijskih razmjera” zapravo nije završena i da se zbog brojnih otvorenih pitanja postupno pretvara u političku krizu. Što se zapravo dogodilo i zbog čega je niz požara, koji su se pod vrlo sumnjivim okolnostima (postoji osnovana sumnja da su podmetnuti) proširili nevjerojatnom brzinom, rezultirao tolikim brojem stradalih osoba, je li se takva ogromna tragedija, zapravo, mogla izbjeći?
Yanis Varoufakis, ugledni grčki profesor ekonomije, bivši najbliži suradnik sadašnjeg premijera Grčke, Alexisa Tsiprasa, koji je funkciju ministra financija napustio pod pritiskom Angele Merkel i čuvene Troike (zbog protivljenja politici štednje), u autorskom je članku “ Behind Greece’s Deadly Forest”, objavljenom na portalu Project Syndicate (Jul 26, 2018), izravno prozvao kao najodgovornije grčku vladu, ali i Europsku uniju. Naime, vrlo dugo sušno razdoblje tijekom zime i proljeća „osušilo“ je vegetaciju, a na dan kad je izbio požar temperature, koje su prelazile 39 stupnjeva Celzijevih, udružene s vrlo jakim vjetrom koji je prelazio 130 km na sat, bile su nesretne prirodne okolnosti koje su dovele do katastrofe neviđenih razmjera. Međutim, Varufakis ukazuje na niz ključnih političkih okolnosti – desetljeća neodgovornih i nereguliranih poduzetničkih aktivnosti u Grčkoj ukorijenili su ekonomski model utemeljen na anarhičnom, neplanskom urbanističkom razvoju koji je ovog ljeta doveo do tragedije. Iste su okolnosti dovele i do smrti 20 ljudi tijekom velikih poplava prošle zime.
Varufakis naglašava i kolektivnu krivnju samih građana koji su propustili očistiti polja i šume, stvoriti čistine uklanjanjem vegetacije, ali i napraviti i učiniti dostupnim putove za evakuaciju.
Ovo je već „klasika“ na Jadranu, bilo da se radi o malim mjestima uz more ili čak urbanim centrima gotovo je nemoguce u slučaju katastrofe osigurati pristup vatrogasnim vozilima ili hitnoj pomoći. Kao i u Grčkoj, i u Hrvatskoj je vrlo raširena praksa otimanja pomorskog dobra, odnosno nezakonito ograđivanje obale od strane vlasnika kuća uz more, a s ciljem privatizacije plaža. Varoufakis ovakvu praksu naziva kriminalom oligarhije, „interesi bogate uzurpatorske manjine“ postali su ozbiljna prepreka očajnim ljudima koji su tražili spas u moru, ali do kojeg zbog brojnih ograda naprosto nisu uspijevali doći. Radi se o kolektivnoj krivnji, smatra autor, katastrofa je demonstrirala kako galopirajuće klimatske promjene mijenjaju prirodu, ali i kažnjavaju ljudsko divljaštvo. Grčka je vlada, naravno, prozvala mnoge – potpaljivače, profitere, teroriste, čak i strane agente, ali je u potpunosti izbjegla raspravu o vlastitoj odgovornosti, odnosno propustu da usvoji odgovarajuće zakonodavstvo i sigurnosnu regulaciju.
Varoufakis odgovornom drži i Europsku uniju, koja je nametnutom politikom štednje u potpunosti razorila i onesposobila, zapravo uništila grčke javne servise – vatrogasne službe, civilnu zaštitu, hitnu pomoć, kao i bolnice. Zahvaljujući politikama Europske unije i pritiscima Troike, Grčka je u potpunosti “razmontirala” svoj javni sektor zbog čega ove službe uopće nisu pripremljene na užasne posljedice klimatskih promjena s kojima se sve češće suočavamo. Neupitno je da su službeni kreditori ili fantomska Troika: Europska komisija, Europska središnja banka kao i MMF aktivno i izravno pridonijeli podrivanju resursa i sposobnosti grčke vlade ili državnih institucija za nošenje s ovakvim situacijama, zaključuje ugledni ekonomist.
Varoufakis smatra kako je ovo sigurno trenutak u kojem bi se grčka vlada trebala pobuniti protiv strogih mjera štednje i mizantropske socijalne politike koja je grčko društvo izložila permanentnoj humanitarnoj krizi. U kontekstu politika štednje, napominje, Grčka je, zahvaljujući establishmentu EU izgubila daleko vise ljudi nego sto je sada stradalo u požaru ili poplavama. Samo 2011. godine, vise od 20 000 ljudi počinilo je suicid zbog izloženosti egzistencijalnim problemima uslijed mjera štednje (gubitak poslova, izbacivanja iz kuća i stanova, nemogućnost liječenja…), dok je jedan od deset zaposlenih emigrirao zbog ekonomske depresije kojoj je Grčka izložena. Varoufakis odbacuje licemjerne reakcije grčke vlade, a „krokodilske suze“ Brusselsa za žrtvama požara drži posve neumjesnim. Zalaže se za „zajednički pritisak progresivnih snaga“, te nas još jednom podsjeća na kolektivnu odgovornost kao Europljana.
Iako svakodnevno svjedočimo da su klimatske promjene sigurno povećale broj elementarnih katastrofa koje uzrokuju velike štete, bilo bi za očekivati da se svaka „ozbiljna“ država ozbiljno i priprema – prije svega povećanjem izdvajanja financijskih sredstava za zaštitu i spašavanje u kriznim situacijama. Požar koji je prošle godine poharao Split i okolicu, prisjetimo se, mogao se zamalo pretvoriti u katastrofu „biblijskih razmjera“. Grad Split dugo godina nije razmišljao o Civilnoj zaštiti čije opremanje i obučavanje zahtijeva jasno definiranu stavku u proračunu. Kada je izbio požar ogromnih razmjera pokazalo se da Split lako može uletjeti u kaos i da treba veliko znanje i umijeće u upravljanju kompleksnim sustavima kao što je grad. Upravo na primjeru ovog požara građani Splita imali su prilike vidjeti kako je potpuni prometni kolaps koji je onemogućio kretanje građana, vatrogasaca i drugih službi u kritičnom trenutku i time doprinio širenju požara prema centru grada, zapravo izravno rezultat rada i „političkog“ djelovanja svih dosadašnjih splitskih gradonačelnika, koji su se u prostornom planiranju vodili vlastitim, rodbinskim i prijateljskim interesima. Samo spletom sretnih okolnosti i poglavito zahvaljujući angažmanu samih građana (vatrogasci su davali sve od sebe, ali je nedostajala oprema) požar je zaustavljen bez ljudskih žrtava i većih materijalnih šteta. Ipak, nepobitno nas je suočio s problemom koji se, danas, u Grčkoj pretvara u važno političko pitanje. Nekontrolirano širenje požara uslijed slabe organizacije nadležnih službi i loše koordinacije, zakazivanje sustava obavještavanja i uzbunjivanja građana koji su se borili s požarom, ali nisu imali informacije gdje gori, nedostatak kanadera, nedostatak i starost vatrogasnih vozila, neopremljenost vatrogasaca, istovjetni su problemi i pitanja na koje Grci ovih dana traže odgovore. Ogromna područja neprohodnih i neodržavanih šuma odgovornost su državnih institucija (u našem slučaju Hrvatskih šuma), ali i građane nitko nije podučio da prostor oko kuća treba biti čist, jer borova šuma ili makija jesu suha vegetacija koja izuzetno brzo plane.
Naime, sustav zaštite i spašavanja ljudi, materijalnih i kulturnih dobara, otklanjanje posljedica terorizma ili drugih nesreća, podrazumijeva da je vlada prvenstveno odgovorna za sve aspekte upravljanja kriznim situacijama, ali se odgovornost prenosi i na tijela državne uprave i lokalne samouprave. Kada je riječ o Hrvatskoj, Vlada je pred sobom još 2008.g. imala sveobuhvatno istraživanje UN-a o posljedicama klimatskih promjena u Hrvatskoj (UNDP, 2008), koje je uključilo i sasvim jasnu procjenu trenutačne i potencijalno buduće (2040.-2070.) ranjivosti ključnih ekonomskih sektora. Naime, postojeći klimatski uvjeti u Hrvatskoj vrlo su pogodni za turizam i uzgoj različitih poljoprivrednih kultura, još uvijek bez navodnjavanja. Hrvatska raspolaže i dostatnim količinama čiste vode koja je, uz pristupačne cijene, presudna za zdravlje ljudi. Međutim, evidentan pad količine padalina u posljednja dva desetljeća i porast temperature u svakom godišnjem dobu, suočavaju Vladu/e s mogućnošću ekstremnih vremenskih pojava poput oluja, toplinskih udara i suša koje već u značajnoj mjeri utječu na Hrvatsku. Vjerojatno smo već zaboravili (Hrvati neobično slabo pamte) da su iznimne suše 2000., 2003., 2007., 2012. i 2015.g. bile neke od najgorih u posljednjih 50 godina i da su nanijele ozbiljnu štetu hrvatskoj poljoprivredi. Zbog očekivanih toplinskih udara i suša u budućnosti, u Izvješću UN-a procjenjuje se da će vlažnost tla tijekom ljetnih mjeseci u Slavoniji i Dalmaciji pasti za 30 – 60% što će voditi smanjenju prinosa usjeva, time povećati ranjivost i iseljavanje većinom ruralnog stanovništva. Manja raspoloživost voda i gubitak bioraznolikosti posredno će utjecati na gastronomiju i proizvodnju vina, glavne adute hrvatskog turizma.
Turizam, koji predstavlja najvažniju gospodarsku djelatnost u Hrvatskoj, vrlo je osjetljiva grana ekonomije koja može „nestati“ uslijed političkih i socijalnih nestabilnosti ili izravnih sigurnosnih ugroza, poput terorizma. Međutim, kako se navodi u ovom Izvješću, i buduće klimatske promjene potencijalno bi mogle imati vrlo negativne učinke na sektor turizma, jer turisti naprosto mogu odlučiti zaobići Hrvatsku uslijed sve toplijeg vremena, toplotnih udara i ostalih ekstremnih vremenskih (ne)prilika. Osobito neke, sada vrlo posjećene turističke destinacije, poput Nacionalnog parka Krka i Nacionalnog parka Plitvičkih jezera mogle bi postati ranjive na promjene klime upravo zbog visokih temperatura, smanjenja padalina i porasta razine mora. Izvješće kao poseban problem izdvaja očekivani, kontinuirani porast razine mora koji može prouzročiti obilne poplave na obalnim područjima, pa ukoliko se razina mora podigne za pola metra, naseljena područja poput određenih djelova Splita ili otoka Krapnja, kao i cjelokupno ušće Neretve bit će krajnje ugroženi. U pitanju je čak 100 milijuna četvornih metara kopna što već sada zahtijeva strateška planiranja i značajna ulaganja u prilagodbu, budući da će se razina mora podizati postupno i imati naizravniji učinak na izvore pitke vode, sustav vodovoda i kanalizacije. U takvom scenariju delta Neretve bila bi izložena uništavanju poljoprivredne proizvodnje, ne samo zbog suše, već i zbog pritjecanja morske vode (salinizacija), proces koji može ugroziti i Vransko jezero. Porast razine mora i s tim povezana obalna erozija mogu u skoroj budućnosti uzrokovati propast različitih postojećih infrastrukturnih sustava – od plaža (Zlatni rat) i kanalizacija, do marina i pristaništa te nisko smještenih turističkih objekata poput hotela, kampova ili npr. rekreacijskih centara. Uz činjenicu da je hrvatska obala tektonski i seizmički vrlo aktivno područje (o čemu bi Vlada i lokalne vlasti svakako trebale voditi računa), porast razine mora dugoročno će izravno utjecati na kulturne aspekte hrvatskog turizma, posebno povijesnu baštinu jer su povijesne jezgre Splita, Trogira i Zadra, izložene mogućim poplavama, time i devastaciji.
Nacionalno zakonodavstvo u području zaštite i gospodarenja obalnim resursima ima izniman značaj u zaustavljanju gradnje na još neizgrađenom obalnom zemljištu i osiguravanju javnog pristupa. Izvješće postavlja temeljna politička pitanja koja u ovom kontekstu ugrožavaju političku, gospodarsku i socijalnu stabilnost Hrvatske, a koja ni desetljeće poslije nisu riješena: intenzivna urbanizacija obalnog područja (primarno izgradnja nekretnina), problem neravnomjerne raspodjele ekstra profita koji se generira odlukama lokalnih vlasti (prostorni planovi) o prenamjeni poljoprivrednog zemljišta u građevinsko; očekivana isključenost lokalnog stanovništva koje nije spremno prihvatiti većinu slabo plaćenih poslova u sektoru turizma kojeg i inače opterećuju vrlo teški radni uvjeti; utjecaj i socijalne posljedice trenutno aktualnog uvoza radne snage (imigracija) na društvenu strukturu.
Sve ovo potvrđuje u kojoj su mjeri presudno važni aspekti zajedničkog življenja koji se ogledaju u uslugama javnih službi koje postaju područje smanjenih, odnosno nedostatnih ulaganja. Klimatske promjene kako vidimo ozbiljan su sigurnosni izazov – uloga nacionalne vlade, ali i lokalnih vlasti u prilagodbi ovom fenomenu osobito je važna.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news