Francuski ministar vanjskih poslova i bivši ministar obrane (do 2017.g.) Jean-Yves Le Drian izjavio je da su francuske zračne snage izvršile napade na pobunjeničke organizacije na teritoriju Čada „na molbu predsjednika (te) države, kako bi se izbjegao državni udar“.
U donjem domu francuskog parlamenta, u utorak, 12. veljače, zastupnici su tražili odgovor je li Francuska izvršila napad svojim zračnim snagama u Čadu na strani tamošnje vlade, kao i to, „ne znači li ta vojna operacija promjenu francuske doktrine o primjeni sile“?
Jean-Yves Le Drian je odgovorio kako su početkom veljače ove godine francuske zračne snage izvršile napad na konvoj pobunjeničke organizacije na čadskom teritoriju. Te su oružane formacije, kazao je ministar, prodrle duboko u teritorij Čada iz južnih dijelova Libije, kako bi izvršile državni udar. Nakon njihovog prodora, kazao je Le Drian, čadski predsjednik „Idriss Deby u pismenom je obliku nama uputio molbu za intervenciju“. Zato je ona „u potpunosti u skladu s međunarodnim pravom“.
Radi se o napadima koji su trajali nekoliko dana. U njima je, prema informacijama francuske vlade, djelomično bio uništen konvoj s pobunjenicima (njih 20 od ukupno 50, koji su se iz Libije probili u Čad), koji su se s oružjem, terenskim vozilima kretali prema glavnom gradu N’Djameni s namjerom izvršenja državnog udara.
Ovako rastezljiva obrazloženja međunarodnog prava uobičajena su posljednjih godina: u jednim državama pobunjenici su teroristi i primjena vanjske sile po njima je opravdana, dok se u drugim slučajevima, poput Sirije i Libije, pobunjenici smatraju legitimnim borcima protiv vlada čije ponašanje ne odgovara intersima ključnih međunarodnih igrača. Drugim riječima, točnije bi bilo reći da je međunarodno pravo mrtvo ili, u najmanju ruku podložno različitim tumačenjima tj. zlouporabi po načelu „prava jačega“. Jer i u Čadu, i u Siriji, i u Iraku, … predsjednici i vlade izabrani su u skladu s tamošnjim pozitivnim zakonima ili, ako hoćete, poimanju demokracije. Tu isključujemo rigidne, despotske režime tipa onih u monarhijama Perzijskog zaljeva gdje je demokracija potpuno nepoznat pojam, a što opet, gle čuda, nikome od globalnih igrača previše ne smetaju, naprotiv! S njima se vrlo dobro surađuje i u gospodarskom i u vojnom planu, najčešće u obračunu upravo s onim vladama koje „ne poštivaju demokratske norme i civilizirane vrijednosti“. I tako u nedogled.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news