Peters i Wright su na atraktivan način samo prikazali osnovne konture stvarnih planova američke i savezničke politike na Bliskom istoku u cilju pripreme za drastične i brze promjene, koje uključuju i ratove i korištenje američke i savezničke vojne sile. I nisu pogriješili u svojim 'predskazanjima'
Uostalom i sami „veliki proroci“ bliskoistočnih događanja, pukovnik Ralph Peters i Robin Wright sa U.S. Institute of Peace, u svojim su studijama i člancima Blood Bordes i Imagining a Ramapped Middle East, po kojima se posljednjeg desetljeća događaji u stvarnosti, kao po nekom jezivom predskazanju, uistinu redom i odigravaju, jasno su iskazali nužnost preslagivanja i na tom dijelu Bliskog istoka. A oni su ipak najmanje proroci, a prije svega geopolitičari blisko povezani s washingtonskom administracijom.
U svojim su radovima, na medijski atraktivan način, javnosti samo prikazali osnovne konture stvarnih planova američke i savezničke politike na Bliskom istoku u cilju pripreme za drastične i brze promjene, koje uključuju i ratove i korištenje američke i savezničke vojne sile. I do danas nisu pogriješili u svojim „predskazanjima“, odnosno prikazanjima američkih geopolitičkih namjera. Osim, dakako, u dijelovima svojih radova koji su namjerno unaprijed kreirani kao pretjerivanje i pogrešna procjena kako bi se prikrio karakter studija kao objave stvarnih geopolitičkih agendi.
Novo geopolitičko preslagivanje
Stoga njihove radove ne treba podcjenjivati ni zbog njihove bliske uvezanosti sa centrima američkog geostrateškog promišljanja i odlučivanja, ni zbog dokazane točnosti njihovih opisa razvoja geopolitičke dinamike, koji od stvarnih događanja odstupaju samo u mjeri odstupanja planova od uspješnosti njihove realizacije na terenu. Stavove tih analitičara glede Saudijske Arabije i zaljevskih monarhija ujedinjuje konstatacija da se cijeli prostor, na čelu sa Saudijskom Arabijom – mora temeljito geopolitički presložiti.
Robin Wright u članku iz 2013. godine zaključuje: “Karta suvremenog Bliskog istoka, kao dio političkog i ekonomskog poretka, je u grčevima. Razorni rat u Siriji je prekretnica. Centrifugalne sile suparničkih vjera, plemena i etničkih skupina probile su se s područja koje su definirale europske kolonijalne sile prije jednog stoljeća i koje su od tada čuvali arapski autokrati… Najfantastičnije ideje, uključuju balkanizaciju Saudijske Arabije, sada su u trećoj iteraciji zemlje koja je sukobljena plemena spojila silom krutog vehabijskog Islama.
Kraljevstvo se čini fizički sigurno u visokim staklenim fasadama i autocestama s osam traka, ali još uvijek ima disparitetne kulture, različite plemenske identitete i napetosti između sunitske većine i šijitske manjine, posebice na naftnom bogatom istoku zemlje. Socijalne suprotnosti se produbljuju potaknute raširenom korupcijom u zemlji sa 30 postotnom nezaposlenošću mladih, koja će, možda, za dva desetljeća, umjesto izvoza – morati uvoziti naftu. Kako monarhija kreće u novu generaciju, kraljevska kuća Sauda će iz mnoštva od tisuća prinčeva, morati stvoriti – novu vladajuću obitelj.“
Preveliki su izazovi koje Wright opisuje da bi tek tako glatko mogli proći bez posljedica za Saudijsku Arabiju na unutarnjem planu i učinaka na vanjskom, koji će izazvati preformuliranje odnosa sa saveznicima i američkim zaštitnicima, koji ionako, čini se, od Rijada očekuju ozbiljnu političku transformaciju. Jer, ovakva Saudijska Arabija, nominalno politički i vojno snažna, a stvarno nesposobna i nemoćna, sve manje im koristi, a sve više im postaje teret.
Saudijska Arabija – temeljni bliskoistočni problem
Milijarde dolara uložene u najmodernije naoružanje nisu postigle ništa, Rijad je i dalje, iako su Amerikanci posljednjih desetljeća očekivali nešto više, ostao na onoj prvotnoj poziciji prema SAD-u – nafta za fizičku zaštitu. Za američku politiku koja agendom stvaranja Novog Bliskoga istoka masivno transformira regiju i prilagođava ju sebi i svojim europskim saveznicima, to je nedovoljno i zato će cijeli kompleks zaljevskih monarhija, na čelu sa Saudijskom Arabijom i njihovim GCC-om- morati u veliki geopolitički remont.
Pukovnik Ralph Peters u famoznom tekstu Blood Borders iz 2006. godine, koji zagovara prekrajanje bliskoistočnih granica u cilju uspostave trajnog mirovnog poretka prilagođenog zaštiti američkih i europskih geoekonomskih i geopolitičkih interesa, vidi Saudijsku Arabiju i njenu ulogu kao – temeljni bliskoistočni problem. Nakon što je naznačio potrebu i modalitete razgradnje Sirije i Iraka i to upravo onako kako se to kasnije i stvarno odvijalo, u tekstu se potom posvetio Saudijskoj Arabiji:
„Temeljni uzrok široke stagnacije u muslimanskom svijetu je odnos saudijske kraljevske obitelji prema Meki i Medini kao prema svom posjedu. Sa svetim mjestima islama pod policijskom državnom kontrolom netrpeljivog i jednog od najrepresivnijih režima u svijetu, režima koji raspolaže ogromnim naftnim bogatstvom – Saudijci su bili u mogućnosti širiti svoju vehabijsku viziju netolerantne vjere daleko izvan svojih granica. Uspon Sauda do bogatstva i posljedično utjecaja, najgore je što se dogodilo muslimanskom svijetu kao cjelini, još od vremena Proroka i najgore je što se dogodilo Arapima od osmanlijskog, ako ne i od mongolskog osvajanja …
Zamislite koliko bi zdraviji muslimanski svijet mogao postati kada bi Mekom i Medinom upravljalo vijeće rotirajućih predstavnika glavnih svjetskih muslimanskih škola i pokreta u Islamskoj svetoj državi (Islamic Sacred State), nekoj vrsti muslimanskog super-Vatikana … Istinska pravda, koja nam se ne mora svidjeti, bila bi kada bi se obalna naftna polja Saudijske Arabije predala šijitskim Arapima koji naseljavaju tu regiju i istodobno cijeli jugoistočni kvadrant priključio Jemenu. Ograničena na teritorij koji bi se nazivao Saudi Homelands Independent Territory sa središtem u Rijadu, kuća Saud imala bi manje mogućnosti činiti štetu islamu i svijetu.“
Tko je sada na redu?
I evo ga, nije trebalo dugo čekati potvrdu postojanja ovakve verzije geopolitičke dinamike. Katar je pred tijelima UN-a optužio Saudijsku Arabiju da onemogućava i otežava hadž njegovim državljanima i time praktično politički zloupotrebljava svoju kontrolu nad svetim mjestima islama – Mekom i Medinom. Rijad je svojim odgovorom da će svaki pokušaj internacionalizacije nadzora nad Mekom i Medinom smatrati objavom rata, potvrdio da je dobro shvatio u kojem smjeru ciljaju optužbe Dohe.
Saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Jubeir, krajem srpnja je za kanal Al-Arabiyja izjavio: “Katarski zahtjevi za internacionalizacijom svetih mjesta su čin agresije i objava rata protiv kraljevine. Imamo pravo na isti način odgovoriti svakome tko bude pozivao na internacionalizaciju svetih mjesta“. Žestina reakcije nedvojbeno ukazuje da su u igri veliki ulozi od koji je jedan očito i saudijski nadzor nad Mekom i Medinom, a time i sam državnopravni status Saudijske Arabije i njen sadašnji teritorijalni ustroj. Baš onako kako je to još 2006. godine opisao dobro informirani pukovnik, Ralph Peters.
Očito, ne samo da prekrajanje bliskoistočnih prostora po agendi stvaranja Novog Bliskog istoka nije dovršeno razaranjem Sirije i Iraka, nego se s njih sada seli na Arapski poluotok i Perzijski zaljev. Katarska kriza, koju je pokrenuo sam američki predsjednik Trump, početak je realizacije nove etape američke bliskoistočne strategije.
Geopolitičko prekrajanje se nastavlja, samo još uvijek nije jasno tko je sada na redu i za koga je, zapravo, namijenjena „sačekuša“ zaljevske krize. Saudijska Arabija je prva na listi kandidata, a odmah za njom ostatak društva zaljevskih monarhija…
