Osim onih koji su već u izgradnji, u pripremi su i odobreni LNG projekti koji čekaju konačne odluke o ulaganju zbog trenutačnog smanjenja LNG cijena. Unatoč trenutno niskim cijenama za očekivati je da će izvoz američkog LNG-a zbog velike dugoročne potražnje rasti i širiti se, dok će troškovi ostati niski
U studiji se procjenjuje da će projekti koji su trenutno u izgradnju povećati američke LNG kapacitete sa 14 milijardi kubičnih metara (bcm) godišnje na oko 90 bcm godišnje do 2020. godine. Osim onih koji su već u izgradnji, u pripremi su i odobreni LNG projekti koji čekaju konačne odluke o ulaganju zbog trenutačnog smanjenja LNG cijena. Unatoč trenutno niskim cijenama za očekivati je da će izvoz američkog LNG-a zbog velike dugoročne potražnje rasti i širiti se, dok će troškovi ostati niski.
Studija „Atlantic Councila“ poziva se na zaključak „US Energy Information Administration“ (EIA) objavljen u siječnju ove godine u njenoj godišnjoj energetskoj prognozi (Annual Energy Outlook), prema kojoj će proizvodnja prirodnog plina u SAD-u rasti do 2050. godine i da će izvoz plina dovesti SAD na sam vrh izvoznika energije. Prema međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA), do 2022. godine SAD će u ukupnoj svjetskoj proizvodnji plina sudjelovati u više od jedne petine i tada će postati drugi najveći izvoznik ukapljenog plina LNG na svijetu, odmah iza Australije, a ispred Katara. Izvozni američki kapacitet LNG-a bi trebao doseći 650 milijardi kubičnih metara godišnje u usporedbi s manje od 452 milijarde u 2016. godini.
Problemi plinske ekspanzije
U nastavku studije „Atlantic Councila“ ponovno se ističe geopolitički značaj izvoza ukapljenoga plina: „Geopolitički američki LNG izvoz pomoći će integraciji tržišta, diversifikaciji izvora, povećanju američke i globalne energetske sigurnosti dodavanjem veće fleksibilnosti i povezanosti globalnih tržišta plina. Sposobnost da se prirodni plin dostavlja i brodovima, pored plinovoda, čini potrošače plina manje ranjivima… Povećana dostupnost LNG-a pridonijeti će porastu globalnih cijena plina u korist američkih proizvođača. To će potaknuti američki ekonomski utjecaj na međunarodnim tržištima i ojačati geopolitičku i diplomatsku težinu u međunarodnim poslovnim i političkim pozicijama“, a time posljedično otvoriti za američku stranu mogućnost povoljnih ishoda pregovaranja i pogodbi.
Studija „Atlantic Councila“ ukazuje i na probleme američke trgovinske plinske ekspanzije od koji su neki, nimalo slučajno, u direktnoj vezi s aktualnom katarskom krizom, pokrenutom nakon posjete predsjednika Trumpa Saudijskoj Arabiji i preslagivanjima na Arapskom poluotoku u kojima se Katar našao izoliran i optužen kao jedini sponzor sunitskog islamističkog terora i ujedno suradnik protivničkog šijitskog Irana. Težina optužbi i pritiska na Katar čini se da ima prilično uvjerljivo objašnjenje i u jednom odlomku analize „Atlantic Councila“. Tamo se, naime, navodi:
“Jedno od temeljnih pitanja koje utječe na buduću potražnju za LNG-om je pitanje – hoće li prirodni plin biti prigrljen kao energetski most u politici borbe protiv klimatskih promjena? Dok prirodni plin daje najveću energiju po jedinici emitiranog ugljičnog dioksida od svih ugljikovodičnih goriva, još uvijek ima potencijal zamjene nafte i ugljena, posebice izvan SAD-a. Usporavanje ili kratki prekidi u odlučivanju o financijskom investiranju izazvani ovakvim dvojbama, mogli bi biti prednost za američke LNG izvoznike koji su već donijeli investicijske odluke i ušli u investicijski ciklus koji bi mogao ispuniti nastalu povećanu potražnju.“
I sada dolazi rečenica koja američke LNG projekte direktno povezuje s katarskom krizom i samim Katarom, kao velikim konkurentom američkom LNG biznisu: „To bi također potaknulo daljnje povećanje cijene LNG-a. Međutim, ovaj scenarij koji uključuje stvaranje prednosti američkih proizvođača i povećanje cijena LNG-a, mogao bi biti potkopan nečim, kao što je nedavna najava iz Katara da će okončati svoj monotorij na daljnji razvoj i iskorištavanje svog ogromnog ‘North Field’ plinskog polja“.
Novi energetski instrumenti
Podsjetimo, studija „Atlantic Councila“ objavljena je u svibnju, a jedva mjesec dana kasnije, direktnom intervencijom američkog predsjednika Trumpa za posjeta Saudijskoj Arabiji, otvorena je katarska kriza u kojoj su ostale zaljevske monarhije i Egipat izolirali Katar. Ni o kakvoj slučajnosti ne može biti govora i riječ je o još jednom bitnom uzroku katarske krize, koja je za američke interese uistinu – multifunkcionalna. Tako je Katar zbog ovakvih ideja, koje bi dovele do smanjenja cijena LNG-a, dobio šamarčinu od koje mu još zuji u ušima, a europski američki konkurenti, prije svega Njemačka, ugroženi su u svom poslovanju na bogatim tržištima zaljevskih monarhija i praktički su im zatvoreni putevi projekcije geoekonomskih i geopolitičkih opcija prema Bliskom istoku i dalje prema Aziji.
Istodobno je počelo preslagivanje unutar sunitskih arapskih redova u kojem će, zacijelo, netko izvući deblji kraj, bila to Saudijska Arabija, UAE, Katar ili nearapska sunitska sila Turska, s neskrivenim ambicijama na bliskoistočnim prostorima. S druge strane konstatacija „Atlantic Councila“ o katarskoj ugrozi, ukazuje na stvarnu suštinu velike američke energetske i LNG prodajne ekspanzije, a to je – geoekonomija i geopolitika u svom najčišćem izvornom izdanju i ništa više od toga. Ona u ovim trenucima, kroz energetsku politiku, obilježava američko vanjskopolitičko djelovanje.
Slijedom tako definirane vanjske politike, s jasno izraženim novim energetskim instrumentima projekcije geoekonomskih i geopolitičkih interesa SAD-a, američka administracija pod predsjedništvom Donalda Trumpa svakim danom sklapa nove i nove poslove izvoza američke energije fosilnih goriva, prije svega LNG-a.
(Nastavlja se)