Kako su SAD i SSSR, za razliku od sadašnje pandemije, surađivali na cjepivu protiv dječje paralize u jeku hladnog rata

Geopolitika News nastavlja s povremenim prijevodima onoga što smatra prijevoda dostojnim. Danas je to izvrstan članak znanstvenog novinara Federico Kuksoa (član izvršnog odbora Svjetske federacije znanstvenih novinara. Autor knjige Odorama: Kulturna povijest mirisa, Bik, 2019.) u uglednom francuskom mediju Le Monde Diplomatique,  koji se odnosi na “turbo-aktualnu” temu cjepiva protiv Covida-19 i s njom povezanim velikim američkim omalovažavanjem ruskog cjepiva Sputnik V. Konkretno,  autor postavlja izvrsnu usporedbu današnjeg stanja s onim iz doba hladnog rata i izvodi frapantan zaključak temeljen na konkretnoj – široj javnosti malo poznatoj činjenici iz jednog važnog trenutka. A ona govori o stvaranju cjepiva protiv poliomijelitisa (dječje paralize) u poslijeratnim godinama. Usprkos lošim odnosima između SSSR-a i Sjedinjenih Država, znanstvenici dviju zemalja tada su pronašli način da jedni drugima pomažu – radi spašavanja i dobrobiti djece. A politika ih je pritom, naizgled paradoksalno, ometala manje nego danas. Možda je to upravo povezano s aktualnom komercijalizacijom tj. privatizacijom znanosti, uključno i prije svega one iz medicinske i farmaceutske sfere tj. biotehnologije, o čemu smo nedavno pisali u našoj vrlo čitanoj analizi  koju možete pogledati na poveznici ispod teksta. Jer kada je riječ o krupnom biznisu, pa makar i onom u osjetljivim znanstvenim sferama (čije je prepuštanje u ruke bogatih privatnika i njihovih korporacija moralno i sigurnosno vrlo dvojben potez) – korporacije, političari i korupcija najčešće idu „ruku po ruku“. Uostalom, zašto, ako je stanje s Covidom-19 tako alarmantno kako nas uvjeravaju, znanost i politika ključnih svjetskih država onda ne surađuju a ne da jedni drugima “podmeću noge”?

Evo prijevoda teksta iz uglednog francuskog medija pa odgovore pronađite sami:

Razvoj “Sputnika V” rezultat je cijelog povijesnog lanca znanstvenih dostignuća u Rusiji: na primjer, 1919. godine, zahvaljujući naporima Nikolaya Gamaleya, po kojemu je ime dobilo znanstveno središte koje je razvilo cjepivo protiv koronavirusa, sovjetska Rusija postala je prva država na svijetu koja je iskorijenila velike boginje. Međutim, takav napredak prigušuju zapadni pripovjedači, koji godinama negiraju ruska postignuća i sada su iznenađeni najavom Sputnjika V.

U Ameriku – spasiti djecu

S kovčegom u jednoj ruci i beskrajnim popisom pitanja u drugoj, trojica sovjetskih znanstvenika prošetala su preko željezne zavjese. U Sjedinjene Države krenuli su 18. siječnja 1956. virolozi Anatolij Smorodincev, Mihail Čumakov i njihova kolegica Marina Vorošilova. Naravno, nisu to učinili sami: agent KGB-a pratio ih je čitavo vrijeme.



U to je vrijeme u Sovjetskom Savezu bjesnila dječja paraliza, bolest koja je tada pogodila sve krajeve svijeta. Povjesničar Saul Benison tvrdi kako je porast učestalosti ove bolesti koja osakaćuje tijelo i koja je uglavnom pogađala djecu, uvjerio sovjetske vlasti kako je socijalno i ekonomski nepovoljno za zemlju ako se ne koristi velikim napretkom u biomedicinskim istraživanjima razvijenim na Zapadu. Amerikanci, pak, nisu imali što izgubiti: obje su sile imale zajedničkog neprijatelja – poliovirus koji izaziva dječju paralizu, nevidljivi osvajač, nesvjestan klase, statusa, spola, religije, nacionalnosti ili ideologije svoje žrtve.

Čumakov i Smorodincev bili su u to vrijeme najistaknutije osobe sovjetske virusologije. Prvo cjepivo protiv gripe razvili su godinama ranije. Jednom u Sjedinjenim Državama posjetili su laboratorije Jonasa Salka, koji je razvio učinkovito cjepivo 1955. godine, i testirali metode za njegovu proizvodnju. No, najbolje su se slagali s njegovim znanstvenim protivnikom Albertom Sabinom, koji je testirao mnogo učinkovitije i jeftinije cjepivo temeljeno na živom, ali oslabljenom poliovirusu koji se mogao uzimati na usta. Međutim, pojavio se problem: usprkos tome koliko je cjepivo izgledalo obećavajuće, američke vlasti nisu željele dopustiti testiranje živog virusa.

Sabin je potom sovjetskim znanstvenicima darovao tri oslabljena soja virusa za proučavanje i istraživanje cjepiva u Moskvi i Lenjingradu. Kao gesta dobre volje, koju je odobrio State Department, u lipnju 1956. godine poznati poljsko-američki virolog odletio je u Sovjetski Savez, gdje je držao predavanja, posjećivao laboratorije i prihvaćao nove ideje. Na primjer, Chumakovljeva ideja o isporuci cjepiva u obliku slatkiša ili kockica šećera. Tako su se dugi niz godina brzojavi i boce s cjepivom premještali s jednog kraja svijeta na drugi.

U Moskvi su Chumakov i Voroshilova ubrzo cijepljeni. No, cjepivo su trebali testirati na onima koji su najviše pogođeni – djeci. Danas bi to naljutilo bilo koji etički odbor, ali cjepivo su dali svojoj troje djece i nekoliko nećaka. “Stvorili smo svojevrsnu liniju”, prisjeća se Pyotr Chumakov, tada sedamogodišnjak. Majka mu je dala kocku šećera pomiješanu s oslabljenim poliovirusom.

Sumnjiv eksperiment na kraju je uvjerio više sovjetske dužnosnike i znanstvenici su počeli test većih razmjera: 1957. godine 67 djece je cijepljeno cjepivom koje su zajednički razvili Sabin, Chumakov i Voroshilova. Kasnije je broj cijepljenih bolesnika dosegnuo 2010., a 1958. – 20 tisuća pacijenata.

Od siječnja do svibnja 1959. godine sovjetski su znanstvenici testirali novo cjepivo na 10 milijuna djece širom Sovjetskog Saveza u dosad najvećem terenskom pokusu u povijesti dječje paralize. Provodilo se ne samo u bolnicama i klinikama, već i u školama i vrtićima: sljedećih mjeseci gotovo sva djeca mlađa od 20 godina primila su cjepivo bilo u obliku kapaljke ili u obliku slatkiša.

Međutim, međunarodna znanstvena zajednica nije odmah prihvatila rezultate. Usprkos činjenici da je program imunizacije proveden u Sovjetskom Savezu cjepivom Sabine bio uspješan, bez slučajeva paralize, skepticizam nije nestajao. Kada je Chumakov podijelio vijest o svom uspjehu na znanstvenoj konferenciji u Washingtonu, bilo je onih koji su izrazili sumnju. Neki zapadni znanstvenici odbili su prihvatiti izvještaje s druge strane „željezne zavjese“. “Općenita reakcija, koja se obično nije javno izražavala, bila je: “Ne možete vjerovati ničemu što ti ljudi čine” (sličnost s današnjim cjepivom protiv koronavirusa Sputnik V nije ni malo slučajna, op. GN.), rekao je Sabin, ali dokumentirani uspjeh Sabine-Chumakov na kraju je prevladao ideološke podjele.

Godinu dana kasnije, predstavnica Svjetske zdravstvene organizacije Dorothy Hortsmann sa Sveučilišta Yale posjetila je Sovjetski Savez, gdje je prepoznala sigurnost cjepiva i značajno smanjenje statistike paralize.

Ovo oralno cjepivo – nekad poznato kao “komunističko cjepivo” – postalo je oružje izbora protiv virusa dječje paralize širom svijeta. Čak i u SAD-u, gdje je 1962. dobio dozvolu za upotrebu. I, recimo, cjepivo je u Argentinu stiglo tek 1967. godine.

Dok su velesile međusobno jedna drugoj prijetile nuklearnim oružjem, znanstvena suradnja između Sjedinjenih Država i SSSR-a dovela je do jednog od najvećih medicinskih dostignuća 20. stoljeća, spasivši bezbroj života.

Znanost iza željezne zavjese

Kao i u slučaju ove zaboravljene suradnje, povijest ruske znanosti često je malo poznata (ili skrivena), usprkos postojanja takvih istaknutih osoba kao što su Dmitrij Mendelejev (tvorac periodnog sustava elemenata), fiziolog Ivan Pavlov (prvi ruski znanstvenik koji je dobio Nobelovu nagradu) , Aleksandar Fersman (utemeljitelj geokemije), Dmitrij Ivanovski (otkrivač virusa), Vera Gedroyts (prva svjetska profesorica kirurgije), neuropsiholog Aleksandar Luria (istraživač afazije), Sergej Korolev (otac sovjetskog svemirskog programa) ili genetičar Nikolaj Vavilov, koji je svoj život posvetio proučavanju i poboljšanje pšenice, kukuruza i ostalih žitarica. Nažalost, Vavilov je umro 1943. godine u sibirskom Gulagu, gdje je protjeran po naredbi Staljina.

Ruska se znanost, koja se obično dijelila na carsko, sovjetsko i postsovjetsko razdoblje, također suočavala s tragičnim trenucima poput čišćenja i progona. Ti su događaji također dio njezine duge povijesti, koju ljubitelji dominantne zapadnjačke povijesne pripovijesti često ostavljaju po strani ili je čak preziru.

Krajem 19. stoljeća Nikolai Gamaleya, po kojem je ime i dobio istraživački centar koji je razvio cjepivo Sputnik V, radio je s Francuzom Louisom Pasteurom na stvaranju cjepiva protiv bjesnoće, kao i na istraživanjima kolere, tuberkuloze, tifusa i antraksa. 1891. osnovao je prvi bakteriološki institut u Rusiji, a 1919. – 151 godinu nakon što se ruska carica Katarina II prijavila za cijepljenje protiv velikih boginja kako bi pokazala svojim ispitanicima da je medicinska tehnologija u nastajanju sigurna – Gamaleya je igrala ključnu ulogu u prvoj univerzalnij kampanji cijepljenja u ljudskoj povijesti. Deset godina kasnije, Sovjetski Savez postao je prvi prostor koji je najavio iskorjenjivanje malih boginja.

Do 1980.-ih Sovjetski Savez imao je više znanstvenika i inženjera nego bilo koja druga zemlja na svijetu. “Ali povijest i dostignuća ove znanstvene zajednice na Zapadu su malo poznati”, kaže povjesničarka znanosti sa Sveučilišta Harvard Lauren Graham. “Na primjer, sovjetska znanost tradicionalno se nije organizirala na temelju stručnih procjena i bespovratnih sredstava za istraživanje, već na temelju blok financiranja cijelih instituta.”

Ruski inženjeri i znanstvenici razvili su laser, izumili žarulje prije Thomasa Edisona, prenijeli radio valove prije nego što ih je talijanski Marconi počeo koristiti, u orbitu lansirali prvi umjetni satelit i, pored slanja sondi na površinu Venere i Marsa, prvi su do Mjeseca došli pomoću Mjesečeve sonde Luna 2 1959. godine. Kao što Graham primjećuje: “Svi vladari Rusije, od Petra I do Vladimira Putina, vjerovali su da je odgovor na probleme moderna znanost i tehnologija.”

Prijezir Zapada

U određenom smislu, reakcije ravnodušnosti i skepticizma izazvane cjepivom Sputnik V također su rezultat neznanja o ruskoj znanstvenoj tradiciji na Zapadu. Potaknute jezičnim, kulturnim i političkim razlikama, na ovo neznanje ruske se inicijative gledaju sa sumnjom.

No izvan ovih predrasuda i geopolitičkih kretanja svojstvenih tim događajima, postoje povijest i činjenice. Nacionalni centar za epidemiologiju i mikrobiologiju Gamaleya od 1980.-ih radi s adenovirusom, posebnom vrstom virusa na kojem se temelji cjepivo Sputnik V. Svrha rada je izazvati imunološki odgovor i osposobiti tijelo za borbu protiv infekcije. Centar je prethodno razvio cjepiva protiv virusa ebole i respiratornog sindroma koronavirusa na Bliskom istoku.

Za razliku od zemalja poput SAD-a i Europske unije, gdje farmaceutske laboratorije (sektor popularno poznat kao Big Pharma) nameću svoje lijekove po astronomskim cijenama, Rusija ne juri za novcem. Za razliku od Big Pharma, koja lobira za zakonodavne promjene, Rusija ne može utjecati na zakone i propise drugih zemalja. I ona je pokazala svoju sposobnost da samostalno razvije lijek sposoban za suzbijanje pandemije. “Ovo simbolizira povratak Rusije u vodeće farmaceutske lige”, kaže francuski diplomat Jean de Gliniasty iz Francuskog instituta za međunarodne i strateške odnose.

Trenutačno se cjepivo Sputnik V distribuira po cijelom svijetu, a cijepljenja se daju u Rusiji, Argentini i Bjelorusiji, a uskoro stižu u Srbiju, Mađarsku, Venezuelu, Boliviju. Možda se, kao što se dogodilo s američko-sovjetskim cjepivom protiv dječje paralize, za 50 godina nitko neće sjetiti zapadnjačkih sumnji u vezi s ruskim cjepivom. Neće se sjećati jer su ti strahovi vjerojatnije bili politički, a ne stvarno znanstveno temeljeni, zaključuje se u članku u Le Monde Diplomatique.

Ovom izvrsnom članku možemo dodati i nedavne vijesti o aktivnim pregovorima između Rusije i Njemačke o mogućoj proizvodnji ruskog cjepiva Sputnik V u toj zemlji EU. Međutim to je, u skladu s kontekstom gore prevedenog članka, izazvalo veliki negativni odjek u pojedinim britanskim medijima, koji su se odmah hipotetski zapitali- ni manje ni više, nego – može li Njemačka, odnosno kancelarka Angela Merkel, više pasti ako odobri spomenuti aranžman s ruskom stranom?

Histerija, predrasude, zloba ili „samo“ geopolitika – potpuno je nebitno! Međutim, kako nas povijest najčešće uči – zlo, makar prije toga počinilo i goleme štete, na kraju samo sebe proždere.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI