Kinesko-rusko strateško zbližavanje i potezi SAD-a koji ga omogućuju

Nakon što su prošloga tjedna razgovarali kineski i ruski ministri obrane i tom prigodom potvrdili daljnji razvoj strateške vojne suradnje između dviju zemalja, danas su telefonski razgovarali i ministri vanjskih poslova dvaju azijskih i svjetskih divova Wang Yi i Sergej Lavrov.

O tom je razgovoru danas izvijestio kineski mediji People’s Daily, a nakon pregleda sadržaja istog, dostavljamo i odgovorajući komentar.

Wang Yi izjavio je kako je na svojoj godišnjoj velikoj konferenciji za novinare, ruski predsjednik Vladimir Putin naglasio uspostavu visokog stupanja međusobnog povjerenja i dubokog prijateljstva s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, napominjući kako Kina i Rusija dijele zajednička stajališta o mnogim pitanjima. “Kineska se strana u potpunosti slaže s tim”, kazao je Wang Yi. Prema njegovim riječima, ove su godine obje države pružile uzajamnu pomoć i potporu u protuepidemijskoj suradnji, međusobno se podržavale u poslovnoj suradnji i postigle niz uspjeha uz ulaganje velikih napora. Dvije zemlje, kazao je Wang, zajednički podupiru globalnu i regionalnu sigurnost i stabilnost.

Što je svijet kaotičniji, to bi kinesko-ruski odnosi trebali biti stabilniji. To je važno i za čitavi svijet, dodao je Wang Yi.

Naglasio je kako će slijedeća godina biti od posebne važnosti i za Kinu i za Rusiju. Kina će dovršiti sveobuhvatnu izgradnju prosperitetnog društva i početi novi pristup prema „izgradnji moderne socijalističke države“. Rusija će, zauzvrat, u potpunosti omogućiti postizanje svojih “nacionalnih razvojnih ciljeva do 2030. godine”.



Kina je spremna za zajedničku pripremu s Rusijom oko ulaska u sljedeću fazu odnosa dviju zemalja na svim razinama i na raznim poljima, izjavio je kineski šef diplomacije.

Sergej Lavrov pohvalio je napredak u odnosima dviju zemalja postignut ove godine, jačanje međusobnog političkog povjerenja i proširenje ​​pragmatične suradnje na svim područjima, u uvjetima  opasne pandemije.

Ministri su razgovarali o nastavku bliske suradnje u međunarodnim i regionalnim poslovima, pri čemu je Wang Yi kazao kako se Sjedinjene Države opiru trendovima vremena i nastavljaju kontinuirano nametati jednostrane i sramotne sankcije. Sergej Lavrov naglasio je kako je nužno odlučno suprotstavljanje američkim pokušajima potkopavanja multilateralizma i pritiscima na Rusiju i Kinu, zaključuje kineski medij.

Ovdje bismo dodali slijedeće: čini se kako se sve više ostvaruju „crne“ slutnje i strahovi onih američkih analitičkih krugova, iskusnih diplomata i profesionalaca iz obavještajno-sigurnosnog sustava koji su apelirali na sprječavanje po SAD opasnog ili barem neugodnog scenarija prevelikog zbližavanja Moskve i Pekinga kroz pažljiviju i odmjereniju vanjsku politiku Washingtona. Jedan od najpoznatijih pobornika takvog vanjskopolitičkog pristupa sigurno je i „mag“ američke diplomacije Henry Kissinger. Međutim, jednostavno je previše “usijanih glava“ uvjerenih u američku svemoć i isključivost u smislu uloge SAD-a kao jedinog predvodnika svijeta. Uloge, koju mu, međutim, u svijetu sve više zemalja ne želi priznati, s obzirom kako i same nastoje iznalaziti ili barem težiti pronalasku vlastitog puta razvoja (od Turske, preko Irana i općenito islamskog svijeta kao novog pola u budućoj međunarodnoj geopolitičkoj arhitekturi, …). Naravno, za tako nešto potrebno je imati, osim političke odlučnosti, i dovoljno nužnih kapaciteta i resursa. Peking i Moskva očito su zaključili kako su za takvu bitku ili utakmicu spremni i javno prihvaćaju američki izazov. Ostali „samostalni igrači“ su puno oprezniji s obzirom na jasan nesrazmjer snaga koji ne ide u njihovu korist.

Ali najveća opasnost po svijet uopće ne leži u zategnutim i nepredvidljivim odnosima tih triju globalnih velesila (međusobno sigurno neće zaratiti, barem ne u skoro vrijeme), već u činjenici kako SAD, znajući kako same ne mogu dobiti ovu veliku i odlučnu bitku (u prvom redu protiv Kine koju smatraju dugoročno najopasnijim protivnikom), u taj politički, gospodarski, a možda i vojni sukob s dvjema velikim globalnim državama guraju i sve one zemlje koje na ovaj ili onaj način drže pod svojim nadzorom kroz zajedničke vojne, političke i druge organizacije, ili s njima samo dijele, kako je to na Zapadu moderno reći, „zajedničke demokratske vrijednosti“ (iako je od tih vrijednosti i na tom istom Zapadu, za razliku od retorike, u praksi jako malo ostalo, a u pojedinim svojim elementima podsjećaju i na one iz propalog SSSR-a na kojima bi im ovaj nerijetko i pozavidio).

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI