Izgleda zaista neobično da se Ukrajina, zemlja na rubu „civilizirane“ Europe, odjednom našla u središtu američke vanjske i sigurnosne politike, bolje rečeno u središtu skandala koji je otvorio postupak opoziva (impeachmenta) predsjednika Donalda Trumpa. Postupak opoziva ili tzv. impeachment predviđen je američkim Ustavom kao političko-pravni institucionalni mehanizam koji se pokreće protiv predsjednika u slučaju izdaje nacionalnih interesa, primanja mita ili „ostalih kaznenih djela“. Budući da tzv. „kazneno djelovanje“ nije jasno definirano u Ustavu, naknadno je Predstavnički dom američkog Kongresa odlučio da postupak opoziva u ovoj instituciji može biti pokrenut zbog ponašanja predsjednika koje podriva američke ustavne vrijednosti ili sramoti instituciju predsjednika (bez obzira jesu li ta djela kažnjiva prema odredbama zakona). Nakon istrage i javnih saslušanja, Kongres, glasa o dokumentu o postupku opoziva (rezolucija o impeachmentu). Za opoziv je potrebna većina glasova Odbora za pravosuđe Predstavničkog doma, nakon čega se proces nastavlja u Gornjem domu – Senatu. Tada započinje “suđenje” kojem predsjedava predsjedavajući Vrhovnog suda, kao „glavni sudac“, (trenutno sudac John Roberts). Ukoliko dvije trećine senatora podrži smjenu predsednika, on mora napustiti funkciju predsjednika, time i Bijelu kuću.
Do sada je u američkoj povijesti postupak opoziva bio pokrenut tek protiv nekolicine predsjednika, međutim, unatoč impeachmentu koji je bio izglasan u Kongresu, zapravo, nitko nije napustio Bijelu kuću putem glasanja u Senatu. Andrew Johnson bio je prvi američki predsjednik (naslijedio Abrahama Lincolna) koji je 1868. godine opozvan zbog optužbe koja iz današnje perspektive zvuči doista smješno – optužen je da je otpustio jednog od članova uže administracije, što je tada bilo u suprotnosti s Ustavom, budući da je za takav postupak bila potrebna podrška Senata. Znači, svojom je odlukom povrijedio dostojanstvo Kongresa. Postupak opoziva protiv predsjednika Richarda Nixona pokrenut je 1974. godine, zbog afere „Watergate“. Ipak, proces je zaustavljen jer je Nixon podnio ostavku. Veliki zavodnik, 42. američki predsjednik, Bill Clinton gotovo je izgubio predsjedničku poziciju zbog svoje opsjednutosti ženama. Kongres je 1998. godine glasao za pokretanje postupka impeachmenta zbog laganja tijekom saslušanja pod zakletvom i ometanja pravde. Naime, skandal je proizašao iz optužbi za seksualno uznemiravanje koju je protiv Clintona podnijela Paula Jones, te iz Clintonovog svjedočenja u kojem je negirao seksualne odnose s pripravnicom u Bijeloj kući, Monicom Lewinsky.
I na kraju, impeachment je pokrenut protiv očito najkontraverznijeg američkog predsjednika, Donalda Trumpa, zbog odluke Trumpove administracije da vojnu pomoć Sjedinjenih Država Ukrajini uvjetuje istragom protiv Joe Bidena, bivšeg potpredsjednika SAD-a u Obaminoj administraciji (2009.-2017.). Spornim se pokazao razgovor od 25. srpnja kojem je povod bila vojna pomoć koju je Ukrajina trebala primiti od SAD. Prema transkriptu razgovora između ukrajinskog predsjednika Zelenskog i Trampa, američki predsednik je izrazio zabrinutost zbog visoke razine korupcije u Ukrajini, kao i zbog hakerskih napada koji su dolazili iz ove zemlje. Pri kraju razgovora Tramp je napomenuo da bi bilo dobro ukoliko bi ukrajinske vlasti mogle da istraže poslovanja Huntera Bidena, sina Joea Bidena. Naime bivši se potpredsjednik javno pohvalio da je utjecao na odluku ukrajinske vlade da generalni državni tužitelj, koji je istraživao i poslove Bidenovog sina, bude smijenjen. Zelenski je odgovorio da će novi državni tužitelj, koji će uskoro biti izabran, istražiti poslove Burisme, najveće ukrajinske plinske kompanije.
Kada je transkript razgovora, dospio u javnost, članovi Demokratske stranke optužili su Trampa da je pomoću državnih instrumenata (što je u ovom slučaju vojna pomoć) ucjenjivao Zelenskog kako bi osigurao prednost nad Bidenom, potencijalnim predsjedničkim kandidatom na sljedećim izborima. Nancy Pelosi, šefica većine u Predstavničkom domu pokrenula je službenu istragu s ciljem mogućeg opoziva Donalda Trampa i tada se okršaj zakotrljao.
Doista, teško je za očekivati da Donald Trump, biznismen koji iza sebe ima niz koruptivnih afera, kao predsjednik odjednom promijeni ćud i pretvori se u borca protiv korupcije. Njegovi kritičari smatraju da Trump kao predsjednik nema problema s korumpiranim režimima, zapravo im se otvoreno divi. Predsjednik Trump kao uspješan poslovni čovjek iza sebe ima dugu listu „slučajeva“ koji ukazuju na njegov osobni doprinos korupciji, bolje rečeno evidenciju o osobnoj korupciji – od poslovanja njegovih kazina, njujorških nekretnina, vođenja lažnog sveučilišta i humanitarne organizacije, vođenja zasebnih poreznih evidencija za vjerovnike, izbjegavanja plaćanja poreza i slično. Listu je dopunio i na mjestu predsjednika, na način da je instalirao članove vlastite obitelji na ključna mjesta u vladi, do situacije kada je odlučio sumit G7 ugostiti u vlastitom hotelskom kompleksu u Miamiju, na Floridi. Bio je to bestidni pokušaj da se njegova pozicija predsjednika iskoristi u korist njegovog privatnog posla, optužili su ga demokrati. S druge strane, republikanci smatraju da telefonski razgovor od 25. srpnja s predsjednikom Ukrajine, Vladimirom Zelenskim, kao i druge diplomatske aktivnosti o kojima su svjedoci govorili jednostavno predstavljaju legitiman „novi smjer“ u američkoj vanjskoj politici pod Trumpom.
Dakle, umjesto da cjelokupna američka javnost usmjeri pozornost na evidentne koruptivne aktivnosti obitelji Biden, istraga i bijes američkog establishmenta usmjerila se na predsjednika Trumpa. Naime, prema podacima koje je objavila ukrajinska vlada, vlasnici privatne ukrajinske plinske kompanije Burisme platili su Hunteru Bidenu 3.166.000 dolara za zaštitu. Prema izvješću ukrajinskih dužnosnika Burisma je vršila pritisak na korumpirani State Department da intervenira kako bi okončao ukrajinsku istragu zbog korupcije u Burismi. Upravo je to odradila Obamina administracija, a Joe Biden je kao američki potpredsjednik i ključna osoba zadužena za Ukrajinu prisilio Porošenka na otpuštanje ukrajinskog tužitelja. Predsjednik Ukrajine je tako dobio rok od šest sati da otpusti tužitelja, čime je istraga završena. Stoga bi bilo logično zapitati zbog čega je pod istragom predsjednik Trump, a ne Biden i Obama. Hunter Biden je od ranije poznat po sumnjivim poslovima koji ipak nikada nisu bili toliko kontraverzni da bi ugrozili političku karijeru njegovog oca. Ipak, upitno je koliko će percepcija o nepotizmu utjecati na Bidenove šanse za dobijanje predsedničke kandidature.
Iako je Donald Tramp ispravno ukazao da je Biden utjecao na smjenu ukrajinskog tužitelja koji je istraživao poslovanje kompanije čiji je dio bio i njegov sin, Biden nije jedini koji je inzistirao na njegovoj smjeni. I drugi evropski i američki dužnosnici su takođe zahtijevali od tadašnjih ukrajinski vlasti da smijene tužitelja Viktora Šokina.
Jurij Lucenko, ukrajinski tužilac koji je naslijedio Šokina, izjavio je za BBC da prema ukrajinskom zakonu ne postoji temelj da se istražuje Hunter Biden. Lucenko je dodao i da se potencijalna zlouporaba sredstava u kompaniji čiji je dio i Hunter Biden dogodila dvije ili tri godine prije njegovog dolaska. Sve ovo ide u prilog tezi da je malo vjerojatno da će ukrajinske vlasti zaista i pronaći ono što je Tramp implicitno tražio od ukrajinskog predsjednika.
Protekli tjedan započela su tako prva svjedočenja ključnih svjedoka u istrazi o opozivu predsjednika Donalda Trumpa. Desetak sadašnjih i bivših dužnosnika Trumpove administracije u posljednja dva tjedna javno su svjedočili na saslušanjima Odbora za obavještajne poslove Predstavničkog doma – od Williama Taylora, vršitelja dužnosti veleposlanika u Ukrajini, George Kenta, karijernog diplomata, Marie Yovanovitch, bivše veleposlanice u Kijevu. Yovanovitch je smijenjena ove godine, jer je navodno odbila surađivati s Trumpovim privatnim odvjetnikom Rudyjem Giulianijem. Saslušanja su nastavljena 19., 20. i 21. studenog kada su na pitanja zastupnika odgovarali američki veleposlanik u EU Gordon Sondland, zamjenica ministra obrane Laura Cooper i zamjenik državnog tajnika David Hale, kao i bivša dužnosnica Vijeća za nacionalnu sigurnost, Fiona Hill.
Sada demokrati koji imaju većinu u Predstavničkom domu moraju odlučiti što će s tim. Pitanje koje stoji pred Nancy Pelosi i skupinom zastupnika koja je pokrenula opoziv je jednostavno: treba li nastaviti sa novim svjedočenjima ili već imaju dokaze u rukama. Odbor za obavještajnu službu koji provodi ispitivanje uskoro će podnijeti izvještaj Odboru za pravosuđe, a zatim u slučaju uspješnog glasovanja o opozivu Trumpa, cijeli se postupak seli u Senat u kojem bi suđenje moglo započeti već u siječnju. Do sada, javnost je saslušala većinu svjedoka koji su privatno svjedočili pred istražiteljima, međutim, većina od njih su bili apolitični birokrati koji su prepričavali ono što su znali. Je li postojala veza između uskraćivanja američke vojne pomoći Ukrajini i zahteva za sprovođenjem državne istrage o Bidenovima? „Je li je bilo usluge za uslugu?“ – ključna su pitanja. Američki ambasador pri EU, Gordon Sondland pod zakletvom je izjavio da su predsjednik Donald Trump, državni tajnik Mike Pompeo, šef kabineta Bijele kuće Mick Mulvaney, savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton i potpredsjednik Mike Pense bili povezani – „Znali su šta radimo i zbog čega (…) Svi su bili umješani. To nije bila tajna.“
Međutim, američki se establishment, koji toliko gorljivo želi smijeniti Trumpa, susreće s vrlo kompliciranim političkim relacijama. Čini se da prikupljeni dokazi nisu dostatno uvjerljivi za republikanske birače koji ne vjeruju da je Donald Trump zloupotrijebio predsjedničku poziciju. Naime, kako se može korupcijom smatrati volja predsjednika da istraži korupciju u zemlji koja je ovisna o američkoj pomoći, osobito ako je u koruptivne aktivnosti upleten sin bivšeg potpredsjednika, Joa Bidena. Čini se da su teze, time i optužbe ciljano zamijenjene.
Temelji za impeachment su različiti, ali je izgledno da će, bez obzira na epilog, američka demokracija biti najveća žrtva. Riječ je o političkoj odluci, stoga je za procjenu mogućnosti impeachmenta potrebno obratiti pozornost na podršku koju predsjednik ima u oba doma Kongresa. Demokratska stranka trenutno ima većinu u Predstavničkom domu, a poznato je da se veliki broj njegovih članova već izjasnio da je spreman glasovati za impeachment predsjednika. Ipak, sve ovisi o rezultatima istrage Odbora za pravosuđe.
Međutim, nije izvjesno da će u Senatu postojati većina za smjenu predsednika. Republikanci u Senatu imaju većinu, ali je moguće da bi nekoliko republikanskih senatora, kao što je Mitt Romney, potencijalno glasati za Trumpov opoziv. Prema rezultatima različitih istraživanja javnog mnjenja, manje od 50% Amerikanaca podržava predsjednikovu smjenu. Možda je najbolju analizu još jedne u nizu afera kojom ga američka „duboka država“ nastoji smijeniti, dao sam predsjednik Trump koji je istragu Predstavničkog doma, te zahtjev za impeachmentom nazvao “najvećim lovom na vještice u povijesti”.