Mario Stefanov: Nastavak vojne suradnje Velike Britanije i EU nakon Brexita

Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva  iz strukture Europske unije  ne znači i prekid  britanske aktivne uloge  u okviru europske obrambene suradnje. Uostalom britanska vojna moć uz američku jedan je od ključnih  oslonaca  NATO-a. Ujedinjeno Kraljevstvo  i Francuska jedine su europske nuklearne sile. Britanska ratna mornarica važna je za kontrolu Atlantika i pomorske  poveznice američke i europske sastavnice transatlantske integracije.

Štoviše, nakon  Brexita i  britanska  i europska strana predvođena Njemačkom  iskazuju ne samo  volju za nastavkom vojne suradnje nego i za njenim jačanjem. Cilj je učvrstiti međusobnu vojnu suradnju triju europskih sila Njemačke, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva u potpunoj međusobnoj interakciji  kako bi se stvorio okvir vojne suradnje poznat i  kao E3.

Naime do sada se vojna suradnja poglavito u razvoju i proizvodnji naoružanja i vojne opreme odvijala na realcijama Francuska-Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska –Njemačka, a poveznica Njemačka–Ujedinjeno Kraljevstvo bila je zapostavljena i gurnuta u drugi plan. Sve tri sile bez obzira na izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz strukture EU svjesne su da samo zajednička suradnja u konačnici multiplicira njihovu globalnu ulogu i stoga se nametnula potreba eliminiranja postojećeg nedostatka  međusobne obrambene suradnje jačanjem vojne suradnje na relaciji Njemačka-Ujedinjeno Kraljevstvo, kako bi se na europskom krilu NATO-a dobio svojevrsni „orkestar sila“ ili  E3 okvir vojne suradnje.

Tako u trenucima okončanja procesa britanskog napuštanja Europske unije vojni i politički eksperti  Njemačkog vijeća za vanjske odnose (Deutsche Gesellschaft für Auswärtige Politik-DGAP), think –tanka koji aktivno sudjeluje u kreiranju njemačke vanjske politike, pozivaju na intenziviranje njemačke kooperacije s britanskom vojnom industrijom i znanstvenim institutima  na planu razvoja oružnih sustava budućnosti koje donosi 4. industrijska revolucija za ratove budućnosti s robotima i umjetnom inteligencijom. Ta suradnja se od ranije odvija u istraživačkim projektima pod okriljem londonskog  King’s Collegea, a nakon Brexita i njemačkoj i britanskoj strani cilj je ojačati je, kako bi se  u novim političkim i ekonomskim uvjetima održala i osnažila  vojna uvezanost Velike Britanije s Njemačkom i europskim kontinentalnim saveznicima iz NATO-a. Stučnjaci  DGAP-a sada potiču jačanje njemačko–britanske suradnje u razvoju naoružanja, kao što je zajednički razvoj nove generacije raketnih sustava protuzračne i proturaketne obrane i krstarećih projektila, kao i njemačko sudjelovanje u britanskim programima koji istražuju vojnu  primjenu  najmodernijih tehnologija od autonomnih borbenih strojeva  do umjetne inteligencije.

Napori za jačanje  njemačko-britanske vojne suradnje traju već godinama, a promjene koje donosi Brexit sve ubrzavaju. Trenutna  situacija, da  s jedne strane, Njemačka i Francuska, a s druge, Francuska i Velika Britanija usko surađuju na vojnom planu  temeljem Ugovora Lancaster (Lancaster House Treaties)  zaključenih 2. studenoga 2010. godine, dok  je istovremeno njemačko-britanski element  zajedničke obrambene suradnje jedva vidljiv  postaje po nepodijeljenom mišljenu europskih vojnih i geopolitičkih stručnjaka neodrživa. O proširenju suradnje već se razmišljalo prije Brexita, primjerice  tijekom prvog službenog posjeta Berlinu Michaela Fallona, tadašnjeg britanskog ministra obrane, 12. kolovoza 2014. godine, kao i  za trajanja  uzvratnog posjeta tadašnje njemačke ministrice obrane a  sadašnje predsjednice Europske komisije, Ursule von der Leyen Londonu 11. prosinca 2014. godine.



Na tragu potrebe uspostave bliže vojne suradnje sa europskim partnerima iz NATO-a bio  je i britanski strateški obrambeni dokument “Strategic Defense and Security Review”, usvojen, slijedeće, 2015. godine, u studenom,  u kojem se izrijekom kao jedan od ciljeva utvrđuje  jačanje britanske sigurnosne i obrambene suradnje s Njemačkom. S druge strane njemački strateški obrambeni dokument  usvojen u srpnju 2016. godine pod nazivom „Bijela knjiga o njemačkoj sigurnosnoj politici i budućnosti Bundeswehra”(White Paper on German Security Policy and the Future of the Bundeswehr) također utvrđuje razvoj vojne suradnje s Ujedinjenim Kraljevstvom kao bitnu odrednicu njemačke obrambene politike u budućnosti.

I  nakon referenduma o Brexitu nastavili su se napori za podizanjem na višu razinu vojne suradnje Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva. Tadašnja njemačka ministrica obrane Ursula  von der Leyen i njezin tadašnji britanski kolega Gavin Williamson potpisali su 5. listopada 2018. Godine “Joint Vision Statement“, dokument koji  utvrđuje konkretne korake  u daljnjem razvoju međusobne  vojne suradnje kao što su  poboljšanje interoperabilnosti dviju oružanih snaga, rad na usklađivanju vojnog  obrazovanja i obuke oružanih snaga i redovite bilateralne sastanke na svim razinama vođenja obrambenih sustava. Već  28. veljače 2019. Williamson i von der Leyen održali su prvi njemačko-britanski bilateralni ministarski sastanak. Potom je nastupila svojevrsna stanka u razvoju njemačko–britanske obrambene suradnje uzrokovana uglavnom unutarnjim političkim brigama i jedne i druge strane, no približavanje  datuma konačnog  britanskog napuštanja EU i političkog i ekonomskog udaljavanja od kontinentalnih saveznika kontakti na visokoj razini su obnovljeni. Dana 16. siječnja 2020. britanski ministar obrane Ben Wallace  sastao se s njemačkom ministricom obrane  Annegret Kramp-Karrenbauer. Njemačka strana bliske veze nakon Ujedinjenog Kraljevstva nakon Brexita vidi kao izuzetno poželjne, jer zajedničke operacije s britanskim oružanim snagama višestruko  povećavaju opseg i mogućnosti  vojnih operacija Europske unije, koja temeljem doktrine „Globalne EU“  pokušava  osigurati utjecaj na svjetskoj razini. S druge strane ni  britanska politika, okrenuta razvoju svoje vizije  „Globalne Velike Britanije“,  ne želi se odreći pogodnosti političke i vojne suradnje s EU u okviru E3 (Njemačka, Francuska, Velika Britanija) koja objektivno uvećava njenu globalnu moć. London, tako, Brexitom osigurava manevarski prostor za svoje globalno djelovanje i štiti svoj bankarski kompleks i  industriju financijskih usluga ili prevedeno na svakodnevni jezik – lance praonica novca od zakona i drugih propisa  koje donosi EU, a s druge strane suradnjom s EU povećava svoj globalni utjecaj. Tu svoju vezu s EU London koristi i kao polugu pritiska na SAD koje vidi kao ključnog  strateškog partnera. Tako se, primjerice, u odnosu prema Iranu London priklanja  Berlinu i Parizu a ne Washingtonu. Ujedinjeno Kraljevstvo pokušava se postaviti i kao svojevrsni most između SAD  i europskih sila kako bi i na taj način očuvalo svoj politički utjecaj na europsku kontinentalnu politiku.

Prema DGAP-u nekoliko je područja na kojima se Njemačka sa svojom vojnom industrijom visoke tehnologije može brzo i glatko uklopiti u vojnu suradnju s Ujedinjenim Kraljevstvom. To je prije svega područje razvoja vojne tehnologije i proizvodnje sofisticiranog oružja nove generacije. Njemačka bi se DGAP-u trebala uključiti u razvoj borbenog aviona 6. generacije poznatim pod imenom „Tempest“ koji pod vodstvom  britanskog ministarstva obrane razvija konzorcij „Team Tempest“ u kojem su vojnoindustrijski divovi  BAE Systems, Rolls-Royce, Leonardo S.p.A. i MBDA. Novi borbeni avion bi do 2035. godine trebao u naoružanju britanskog i talijanskog zrakoplovstva zamijeniti  zrakoplove Eurofighter „Typhoon“. Aktivnim uključivanjem njemačkih znanstvenih i tehnoloških, ali i financijskih kapaciteta projekt bi dobio na zamahu. Njemačka i francuska iskustva stečena u razvoju svog borbenog zrakoplova Future Combat Air System (FCAS) mogla bi se koristi u projektu „Tempest“ koji već sada okuplja oko 2 tisuće znanstvenika, inžinjera i tehničara s proračunom koji se mjeri milijardama  funti. Njemačka i Europska unija bi tako suradnjom s Ujedinjenim Kraljevstvom na racionalniji i brži način došla do borbenog zrakoplova 6. generacije, koja će vrlo brzo, za desetljeće i pol biti zrakoplovni standard.

Njemačka bi se, prema procijeni njemačkih vojnih stručnjaka, trebala  uključiti i u britanski projekt “Complex Weapons Program” razvoja naprednih raketnih protuzračnih i proturaketnih sustava kao i nove generacije krstarećih projektila. Protuzračna i proturaketna obrana mogle bi postati žarište zajedničke britansko-njemačke suradnje. Novi projektili osigurali bi  obranu europskih prostora od dronova, ali i od klasičnih balističkih raketa i hiperzvučnih projektila.

Stručnjaci DGAP-a drže da su britanska istraživanja na području autonomnih borbenih sustava i umjetne inteligencije i industrija naoružanja koja može pratiti takav razvoj daleko odmakla, pa bi se njemačko i EU uključivanje u te programe višestruko isplatilo. Britanska vlada je nedavno objavila da u obrambeni proračun u slijedećih nekoliko godina namjerava odvojiti dodatnih 16,5 milijardi funti, koja sredstva  će uglavnom biti utrošena na razvoj vojne primjene umjetne inteligencije, sposobnosti kibernetičkog ratovanja i vojnih svemirskih programa. Ujedinjeno Kraljevstvo napustilo je strukturu Europske unije, ali je i dalje ostalo saveznička sila NATO-a i propuštanje mogućnosti bliže vojne suradnje s njom,  poglavito na području razvoja i proizvodnje naoružanja za Njemačku i Europsku uniju nije oportuno ni racionalno.

Ujedinjeno kraljevstvo napuštanjem Europske unije  ne napušta i kontinentalnu Europu nego  stvaranjem većeg manevarskog prostora za sebe mijenja modalitete realizacije svojih ekonomskih i geopolitičkih interesa na europskim prostorima. Usporedno ni Berlin ni Pariz, niti Bruxelles ne žele se odreći prednosti koje im na političkom, a poglavito vojnom planu donosi suradnja s moćnim saveznikom iz NATO-a. Njihovi odnosi nakon Brexita nastavit će se u vrtlozima konkurentskog nadmetanja i plesu zajedničkih interesa na globalnim razinama moći.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI