Predstavnički dom američkog Kongresa sinoć je usvojio zakonski prijedlog o proširenju sankcija protiv Rusije, Irana i Sjeverne Koreje. Za zakon je glasovalo 419 kongresmena, a troje ih je bilo protiv. Za usvajanje je bilo potrebno dvije trećine glasova od ukupno 435 zastupnika. Ovaj rezultat jasno ukazuje kako Kongres bez problema može zaobići i eventualno ulaganje veta od strane američkog predsjednika ukoliko bi on odbio potpisati ovaj zakon.
Usvojeni dokument sada se upućuje na razmatranje u Senat, a ukoliko ga on odobri, u što nema sumnje jer ge je on usvojio još prošli mjesec ali ga se zbog određenih propusta pravne prirode moralo doraditi i uskladiti s američkim Ustavom, šalje ga se na potpis predsjedniku Trumpu.
Nove sankcije bit će najšire i najkompleksnije od njihovog uvođenja 2014. godine, zbog ruske uloge u ukrajinskom sukobu i navodne umješanosti u američke predsjedničke izbore. Njima se zahvaća niz ruskih fizičkih osoba i tvrtki.
Bijela kuća je već ranije dala do znanja kako će podržati taj dokument, koji u sebi sadrži i ozbiljna ograničenja u ovlastima predsjednika države kada je u pitanju uvođenje, a poglavito ukidanje sankcija. Tako se u prijedlogu zakona nalazi i točka koja predsjednika obvezuje na prethodno usuglašavanje s Kongresom bilo kakvog smanjivanja ili ukidanja sankcija. Do sada se to činilo predsjedničkim uredbama i određenim ukazima Ministarstva financija SAD-a.
Ovim zakonom de facto se smanjuju i predsjednikove manevarske mogućnosti u provedbi američke vanjske politike, poglavito u odnosima s Ruskom Federacijom.
Službena Moskva je na ovu informaciju reagirala na način kako je to u takvim prilikama i ranije činila, izjavivši, kako novo proširenje sankcija ocijenjuje „krajnje negativno“ i da ono podriva rusko-američke odnose.
Američki prijedlog zakona o proširenju sankcija izazvao je niz kontroverzi u Europskoj uniji jer se njime obuhvaćaju i tvrtke iz EU koje surađuju s ruskim energetskim sektorom po pitanju izvoza ruskih energenata u EU, što se smatra miješanjem u unutarnja pitanja same Unije u smislu njezinog prava da sama odlučuje o svojoj energetskoj strategiji. Zakon kritiziraju i pojedine amerčke energetske tvrtke koje se brinu za svoje interese, bojeći se još većih financijskih gubitaka.
Original možete pronaći na geopolitika.news