Zaboravljeni projekt njemačkog konstruktora dr. Reimara Hortena – taktičke nadzvučne krstareće rakete za argentinske oružane snage s početka 60-ih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući argentinskom publicistu Gonzalo Rengelu ponovo je ugledao svjetlo dana. Da je projekt argentinskog naziva “Anteproyecto – Bomba Volante Supersónica” ikada doveden do kraja, Argentina bi bila prva zemlja na svijetu koja u svom naoružanju ima takav projektil.
Njemački zrakoplovni dizajner dr. Reimar Horten, koji je zajedno s bratom Walterom tijekom 2. svjetskog rata konstruirao i do faze prototipa doveo glasoviti zrakoplov Ho 229, prvi mlazni zrakoplov Stealth karakteristika u konfiguraciji letećeg krila, izbjegao je iz Njemačke i nakon neuspješnih pregovora sa zrakoplovnim konstukcijskim uredima i zrakoplovnom industrijom Velike Britanije i Kine uspostavio kontakt s argentinskom zrakoplovnom industrijom. Dana 30. svibnja 1960. godine sklopljen je ugovor o suradnji između njega i Aerotehničkog instituta Argentinske tvornice vojnih zrakoplova – FMA (Instituto Aerotécnico de la Fábrica Militar de Aviones).
Uz razvoj budućih argentinskih mlaznih zrakoplova Horten je otvorio projekt konstrukcije nadzvučne leteće bombe, kao usavršene inačice glasovite njemačke V-1 koja bi imala daleko veći domet i nadzvučnu brzinu leta. Hortenov projekt je uspješno napredovao no u konačnici je, zbog nedostatka financijskih sredstava i nemogućnosti nabavke odgovarajućih motora i uređaja koji bi se koristili za navođenje projektila, odlukom argentinskih vlasti obustavljen, a nadzvučni krstareći projektil nikada nije otišao dalje od faze koncepta pa nisu izrađeni ni prvi planirani prototipovi. Hortenov predloženi projekt bio je dugačak svega 4,8 metara, u aerodinamičkoj konfiguraciji čistog delta krila, a trebao je biti pogonjen britanskim turbo mlaznim motorom Rolls Royce „Soar“. Uvodnik zraka za taj minijaturni motor trebao je biti postavljen fiksno u središnjem dijelu projektila i optiminiziran za nadzvučno krstarenje. Oprema za navigaciju, vođenje projektila i radar za pronalaženje ciljeva trebali su biti postavljeni u nosu Hortenovog projektila. Kerozin, kao gorivo za pokretanje motora, trebao se nalaziti u rezervoarima smještenim unutar delta krila. Hortenov projektil, ili kako se u to vrijeme nazivala „leteća bomba“, imao bi maksimalnu brzinu veću od dvostruke brzine zvuka koja bi se kretala negdje oko 2,5 Macha. To je brzina koju danas mogu doseći samo najbrži borbeni zrakoplovi.
Projekt je namjerno ciljao na konstrukciju relativno malenog projektila kako bi se mogao koristiti ne samo s kopnenih lansera nego i kao oružje borbenih zrakoplova. U biti Hortenov projektil najefikasniji bi bio kao protubrodska raketa ukoliko bi se opremio radarom koji bi omogućio samostalni zahvat cilja i navođenje prema njemu, jer je zbog prevelikog dometa projektila bilo nemoguće njegovo vođenje uz pomoć matičnog broda ili zrakoplova. Da je projekt dovršen to bi bio prvi projektil za djelovanje iza horizonta (over-the-horizon missile) kao što je današnji najsuvremeniji protubrodski projektil Naval Strike Missile, norveškog proizvođača Kongsberg koji se zbog svojih mogućnosti djelovanja na velikim udaljenostima, sposobnošću udara po kopnenim ciljevima, stealth karakteristika i pametnog sustava krstarenja i navođenja na ciljeve uvodi u naoružanje čak i američke ratne mornarice.
Hortenova raketa trebala se lansirati s 12 metara dugačke rampe i u standardnoj konfiguraciji s bojnom glavom težine 500 kg trebala je postići domet od oko 520 km. Ukoliko bi se koristila bojna glava od 300 kg eksploziva domet bi porastao na čak 870 km. Horten je, također, tijekom razvoja projekta imao i verziju rakete koja bi se lansirala iz zrakoplova i koja bi s većom bojnom glavom od 500 kg također mogla postići domet od 870 km. U vrijeme kada je projektil konstruiran jedini zrakoplovi u službi argentinskog zrakoplovstva koji bi mogli nositi Hortenovu leteću bombu bili su britanski bombarderi iz vremena 2. svjetskog rata Avro „Lancaster“ i njegova usavršena verzija Avro „Lincoln“ koji se u naoružanju argentinskog zrakoplovstva održao sve do 1967. godine.
Krajem 70.-ih godina Argentina je kupila britanske mlazne bombardere Casmberra koji su također mogli nositi Hortenovu raketu, ali to je već bilo novo vrijeme, u kojem je projekt argentinske krstareće rakete odavno pao u zaborav, a i same Camberre su već bili zrakoplovi pri kraju svoje karijere.
Prema projektu, u prvoj fazi leta Hortenov projektil letio bi prema programiranoj putanji uz pomoć žiroskopa i uređaja za mjerenje visine i brzine leta, a u neposrednoj blizini cilja vođenje bi preuzela ugrađena radarska oprema.
Predviđeni motor je bio britanski turbomlazni Rolls Royce Soar za jednokratnu upotrebu, koji je mogao raditi samo 10 sati i kojega je britanska vojska namjeravala ugrađivati u britansku krstareću raketu „Red Rapier“ tvrtke Vickers-Armstrong Ltd. No ni britanski projekt, kao ni argentinski, nikada nije dovršen. London je još 1953. godine otkazao Red Rapiera ali je Horton računao da bi se Argentina mogla nekako domoći neiskorištenih motora Soar. No i projekt Soara Velika Britanija je otkazala 1965. godine.
Prema svim proračunima dovršetak razvoja i proizvodnja Hortenove krstareće rakete, koja bi u velikoj mjeri podigla pomorsku moć Argentine i mogućnost njene kontrole Južnog Atlantika sa zahvatom Malvina, cijenom je daleko nadilazio mogućnosti argentinske države.
Projekt Hortenove leteće bombe završio je u pismohrani kao i projekti razvoja argentinskih projektila zrak-zemlja PAT 1 i zemlja-zemlja PAT 2.
Horten je nastavio surađivati na razvoju argentinskih mlaznih borbenih zrakoplova, a umro je na svome ranču u Argentini 1994. godine. Njegov brat Walter, koji je nakon završetka 2. svjetskog rata ostao u Njemačkoj, karijeru je završio kao visoki časnik novog njemačkog ratnog zrakoplovstva, a umro je u Njemačkoj 1998. godine. Hortenov, nikada dovršeni krstareći projektil ostao je zaboravljeni i nepoznati projekt maštovitih i genijalnih njemačkih zrakoplovnih konstruktora, koji će u povijesti ostati zapamćeni kao kreatori futurističkog glasovitog borbenog zrakoplova Horten Ho 229.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news