Samo novi nacionalni pokret može Hrvatskoj vratiti domovinske ideale

wikipedia

Prevladavajuće je očekivanje uglavnom na svim dosadašnjim izborima u Hrvatskoj uvijek bilo vezano za promjene, dok su upravljačka razdoblja između izbora nakon 2000. također u pravilu bila prosječno uspješna ili uglavnom neuspješna. Bipolarna je izmjena vladanja po takvom obrascu, i posebno po obrascu formiranja isključivo političkih vlada, bila logičan nastavak protestnog biranja u kojem su opozicijske najave i njihova snaga te naročito izbor prosječnosti imali manje značenje od tragova vladanja koji se u pravilu nisu više mogli gledati ni prihvaćati. Pritom predizborna obećavanja, najavljivanja i potvrđivanja konačnih promjena prethodno vladajućih upravo nakon izbora nisu više mogla uvjeriti glasačku populaciju u iskrenost postupanja.

Promjene su se vladanja u tom razdoblju događale ne zato što su partijska programska najavljivanja bila uvjerljiva ni zato što su vjerovanja u ljude koje su ponudili na listama nasuprot vladajućih bila nova snaga za promjene niti zato što su formiranjem vlade u sjeni pokazali kako Hrvatsku žele podići s najboljima, već ponajprije zato što postojeću vladavinu prevladavajući dio glasačke populacije, pa i ukupnog biračkog tijela nije više mogao gledati, slušati i prihvatiti kao nositelja promjena. Neminovnost partijskog ustrojavanja vlasti nakon izbora kod jednih je izazvala neobjektivno vjerovanje u snagu vođenja države, a kod drugih isključivu potrebu saborskog zbrinjavanja. Uglavnom, pouka nije izvučena, a rezultati su za hrvatsko društvo, gospodarstvo i ukupno stanovništvo prema osnovnim statističkim parametrima i unutareuropskim rangiranjima bili porazni.

Zatvoreni krug

Nositelji su neuspješnog vladanja Hrvatskom zbrinjavani u Sabor, a nove su liste slagane sa starim, isto tako neuspješnim stranačko/partijskim kadrovima, uz najavu predizborne iluzije o promjenama koje nisu dosad napravili, ali će sasvim sigurno ako im se ponovno izglasa vlast. Zatvoreni krug političkog stiska nad Hrvatskom u bipolarnom obrascu vladanja i primarnom političkom zbrinjavanju partijsko/stranačkih bespogovornih sljedbenika ponovno prije ovih izbora nudi potpuno isti model: liste sa stranačko-partijskim sljedbenicima i najave najviših nositelja vlasti iz prethodnog razdoblja vladanja. Tek tu i tamo uskoče nova lica izvan takvih zatvorenih krugova poput mesija, uglavnom u nedostatku javne prepoznatljivosti iz okruženja (upitne u pravilu po puno toga) ili odbijanjem ulaska na listu već ranije planiranih kandidata.

Sama najava nositelja lista i ostalih kandidata na listama zapravo je najvažnija poruka prije izbora, daleko važnija od programskih zapisa, javnih izričaja, a pogotovo od napada na političke protivnike u istoj utrci. Koliko se god trudili frizeri javnog dojma i uslužni novinarski krugovi uvjeravati u suprotno, izborna je ponuda ljudi na listama s njihovim vrijednosnim, voljnim, obrazovnim i intelektualnim mogućnostima dokazanima u svojoj temeljnoj djelatnosti najvažniji čimbenik i izlaska na izbore i presude na njima. Upozoravanja prije samih izbora kako liste bez ozbiljnih kriterija ne bi praktički prošle ni izbor unutarstranačkog članstva malo su koga zabrinule u zamišljenoj političkoj nedodirljivosti i neupitnoj upućenosti manje-više u sve. Tek su se gubitkom izbora uvidjeli promašaji, ali ne i priznali, međutim, poučak nije izvučen niti su promijenjeni pristupi i kriteriji u novoj izbornoj utakmici. Jedino što je uvijek ostalo isto to su uvjeravanja u vlastitu ispravnost, nezamjenjivost, nedodirljivost i pravovjernost.

Lakoća vladanja



Dvadeset je dugih godina trajala bipolarna lakoća vladanja Hrvatskom s pozicijskim izmjenama bez odgovornosti prema hrvatskoj populaciji i s potiskivanjem hrvatskih nacionalnih razvojnih i inih potreba. Pitanje je bilo samo koliko će izborni izlaznici biti nezadovoljni prethodnim vladanjem i koliko će intenzivno usmjeriti svoje protestne glasove prema opozicijskim statistima samo zato što se to što se činilo nisu mogli prihvatiti i u nastavku. Takvu dihotomiju nisu mogle poremetiti ni unutarstranačke ili unutarpartijske promjene na vrhu, dok se stalno udaljavanje od nacionalnih strateških koncepcija odvijalo u, uvjetno rečeno, demokratskim i europskim diplomatskim okvirima. Rezultati vladanja vidljivi u svim dijelovima hrvatskog društva i prostora i u isključivom slaganju javne percepcije nisu uopće bili bitni niti su za ikakve ozbiljnije pomake prema uređenosti hrvatskog društva mogli značiti egzaktni pokazatelji.

Mjerljivost uspješnosti vladanja javnom percepcijom, unutarstranačkom/partijskom pokornošću ili međunarodnim (uglavnom europskim) pohvalama uvijek je relevantan pokazatelj pomaka iz realnosti. Najveći, ali apsolutno najveći mogući gubitak za Hrvatsku je demografski nestanak kroz prirodni pad i iseljavanje. Istovremeno je to i najvažniji pokazatelj uspješnosti vladanja, neosporno prihvaćen u svim granskim znanstvenim područjima i poljima, ma koliko se politički vrh trudio dokazivati suprotno. Službeni podaci Državnog zavoda za statistiku o iseljavanju u svojoj su biti manje negativni od službenih statistika zemalja useljavanja. Rezultat je to uređenosti službenih statistika i neobaveznosti odjavljivanja prilikom iseljavanja iz Hrvatske.

Bez obzira na odstupanja službenih statistika, podaci o prirodnom nestanku i iseljavanju nedvojbeno pokazuju lakoću vladanja i izostanak iole ozbiljnije zabrinutosti za demografski nestanak Hrvatske pred njihovim i našim očima. Čak ni u odnosu na ove priložene pokazatelje u tablici, dosadašnji bipolarni vladari Hrvatske ne pokazuju toliko potreban ni programski ni kadrovski iskorak iz dosadašnjeg pristupa najvažnijoj problematici suvremene Hrvatske. Međutim, ipak očekuju nastavak vladanja ili ponovni povratak na vlast bez imalo osjećaja odgovornosti za demografsku budućnost zemlje.

Drukčija očekivanja

Tijekom četiri godine vladanja ili pet predsjedavanja događaju se promjene u biračkoj populaciji koje se u pravilu također zanemaruju i ni prema njima se ne pokušava usmjeravati političko djelovanje. Analizirajući ulazak u birački popis novih generacija i izlazak iz njega zbog smrtnosti, moguće je uočiti kako je izmjena biračkog tijela značajna i izravno utječe na formiranje prevladavajućih očekivanja vezanih za promjene. Pomak jednogodišnjih dobnih skupina u četiri godine prema ulasku u biračku populaciju iznosi, po procjeni Državnog zavoda za statistiku, nešto više od 150.000 osoba. Hrvatska je to mladost uglavnom s potpuno drugačijim očekivanjima i željna promjena, kako ne bi imali potrebu napuštanja zemlje s neuređenim društvom i načinom upravljanja.

Istovremeno, biračka se populacija zbog smrtnosti smanjuje između dva popisa prema istim službenim podacima za oko 210 tisuća osoba. Intenzivniji odlazak tradicionalnih birača u odnosu na dolazak novih u biračku starost nužno mijenja i očekivanja, ali bi morao promijeniti i pristup izborima u interesu ukupne hrvatske populacije. Trebao bi, ali se to ne događa ni na ovim izborima, jer su dosadašnji vladari Hrvatske u svojoj samobitnosti već davno zamijenili iluziju korisnog vladanja sa stvarnošću koja opterećuje hrvatski puk.

Ipak se kreće

Usprkos svemu bipolarno je vladanje s izmjenom istih aktera i obrazaca u posljednjih dvadeset godina bilo moguće i jednostavnije jer se formiranje tzv. treće opcije uglavnom provodilo s odmakom od nacionalnih koncepcija i ključnih razvojnih pitanja. Idealne su teme za primirivanje javnosti bile usredotočene na pokušaj definiranja prošlosti i odgovornosti u njoj, dok se gospodarskim, razvojnim, demografskim, identitetskim, iseljeničkim i sličnim pitanjima posvećivala tek usputna, i to prevladavajuće predizborna pažnja.

S pojavom novog nacionalnog pokreta sa široko zahvaćenom političkom definicijom nacionalnih interesa sve se mijenja i prvi su put očekivanja toliko čekanih i željenih promjena dobila svoju osnovu. Pravci udara prema takvom su pokretu iz oba dosadašnja vladajuća tabora razumljivi i samo je pitanje hoće li konačno biračko tijelo racionalno reagirati i prihvatiti kako sve ovo dosad viđeno ipak nije zaslužilo isti nastavak. Prisjetiti se valja koji su sve ljudi dosad u bipolarnim vladama vodili pojedine resore i kako je uopće bilo moguće u zemlji koja demografski nestaje i ima više stanovnika izvan zemlje dodijeliti ključne resore samo svom političkom prosječnom okruženju. Rast i sve izraženija rezolutnost novog nacionalnog pokreta vraća neke već zaboravljene ideale kakvi su i nosili Hrvatsku do pobjeda.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI