Sve je veći broj onih promatrača i analitičra koji progniziraju kako će slijedeći veliki vojni sukob biti onaj između Saudijske Arabije i Irana. Te projekcije svoju ozbiljnost crpe iz sve složenijeg stanja na Bliskom istoku koje se svakim danom sve više zaoštrava, između ostalog i kroz nedavno, od strane SAD-a umjetno tempiranu katarsku krizu, u kojoj se Teheran otvoreno svrstao na stranu Dohe.
Saudijsko Ministarstvo informacija izjavilo je, kako je 16. lipnja saudijska Kraljevska vojno-pomorska flota spriječila teroristički napad na veliko morsko naftno nalazište u Perzijskom zaljevu, zarobivši jedno od tri plovila, u kojem su se nalazili pripadnici elitnog iranskog Korpusa straže islamske revolucije. Također, kaže se u priopćenju, u plovilu su pronađene eksplozivne naprave i oružje, što je Rijadu omogućilo optužiti Teheran za planiranje „terorističkog napada u teritorijalnim vodama Saudijske Arabije“.
Priopćenje saudijske državne agencije Saudi SPA izaziva priličnu sumnju, poglavito onaj njegov dio koji kaže da su se iranska plovila približila nalazištu nafte pod iranskim zastavama, ignorirajući pritom upozoravajuću streljbu sa saudijske strane.
Sve se ovo nikako ne može promatrati izvan konteksta eskalirajućih događaja posljednje vrijeme u regiji: od spomenute katarske krize, terorističkih napada „Islamske države“ u Teheranu, iranskog raketnog napada na položaje „IS“ u istočnoj Siriji, oštrih izjava iranskog državnog vrha i vjerskog vođe Alija Hameneija kako iza islamističkog terorizma u regiji i njegovog financiranja stoji Saudijska Arabija i još puno toga.
Bile informacije o iranskom pokušaju napada na saudijsku naftnu platformu točne ili ne, one su već sada dovoljne da se odnosi između dviju država s razine „hladnog rata“ vrlo lako dovedu do njegove „vruće“ faze.
A takav scenarij imao bi nesagledive posljedice i po trgovinu naftom i plinom i njihovom cijenom na svjetskom tržištu. Što bi se u tom slučaju dogodilo s isporukama nafte i plina teško je predskazati. Osim teških „naftaša“ Saudijske Arabije i Irana (ovaj drugi je i veliki proizvođač plina), u pitanju bi bio i izvoz katarskog ukapljenog plina po kojem ta zemlja drži prvo mjesto u svijetu. Svi analitičari slažu se u jednom – Zaljevskim ratom cijene nafte i plina vinule bi se u nebesa.
Jean-Francois Seznec iz američkog energetskog centra unutar Atlantic Council-a, za katarsku „Al jazeeru“ izjavio je, kako ne isključuje da u tom slučaju cijene nafte uzlete na 150 dolara. Pri takvom scenariju OPEC može prestati postojati, a svaka država proizvoditi nafte onoliko koliko može.
Naravno, može se postaviti i pitanje koliki je interes svega ovoga i kod američkih proizvođača nafte i plina iz škriljevca, čija skupa tehnologija proizvodnje, koja utječe na finalno formiranje cijena tih energenata, nije u stanju konkurirati klasičnim proizvođačima nafte u uvjetima sadašnjih niskih cijena.
Puno je različitih čimbenika koji mogu utjecati na daljnji tijek zbivanja na Bliskom istoku, a oni gospodarski svakako su ispred službenih politika i njihovih javno proklamiranih vrijednosti i interesa.
Original možete pronaći na geopolitika.news