STIGLO FRANCUSKO UPOZORENJE RUSIJI: Ako „Wagner“ dođe u Mali moglo bi biti ozbiljnih posljedica’

Wikimedia Commons

Ako se privatna vojska „Wagner“ rasporedi u Afričkoj Republici Mali, to će imati ozbiljne posljedice za Rusiju, izjavio je francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian na sastanku s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom u New Yorku. To je jučer priopćila medijska služba francuskog Ministarstva vanjskih poslova.

“Što se tiče Malija, ministar je upozorio svog ruskog kolegu na ozbiljne posljedice uplitanja organizacije Wagner u poslove ove zemlje”, navedeno je u objavi francuskog MVP.

Još 14. rujna francuski šef diplomacije Jean-Yves Le Drian upozorio je na mogući razmještaj Wagner-ovih vojnika u afričkoj državi Maliju, što je okarakterizirao “nespojivim” s nastavkom francuske vojne nazočnosti u toj zemlji. Uslijedio je niz kritika mogućeg dolaska Wagnerovaca u Mali od strane brojnih zapadnih zemalja.

Glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov potom je izjavio kako u Maliju nema ruskog vojnog osoblja i da se ne vode nikakvi službeni razgovori o njihovom dolasku u tu zemlju. Na pitanje je li Kremlj upoznat s razgovorima između vlade Malija i organizacije Wagner, Peskov je odgovorio da o tome nema nikakve informacije

Mali je bivša kolonija francuskog Sudana i Pariz ga smatra zonom svog nacionalnog interesa i vojnim uporištem u sjeverozapadnoj Africi. Ta je zemlja jedna od najsiromašnijih na svijetu, a kako to često biva u ovakvim slučajevima i vezano uz bivša kolonijalna carstva, treći je najveći proizvođač zlata u Africi i najveći izvoznik pamuka u regiji. Međutim, očito da mu prirodna i druga bogatstva ne pomažu po pitanju stabilnosti i konsolidacije gospodarstva koje je pod stranim tutorstvom.



Tijekom sukoba na sjeveru Malija 2012. g., Francuska je tamo rasporedila 4000 vojnika u sklopu operacije Serval protiv Tuarega i islamističkih nomada. Operacija je proglašena završenom 14. srpnja 2014., ali je nazočnost francuskih snaga u regiji nastavljena u sklopu operacije Barkhane (operacija francuske vojske u Maliju, Čadu, Burkini Faso, Mauritaniji i Nigeru protiv islamističkih terorističkih organizacija).

Pretpostavljamo kako informacija o mogućem dolasku vojnika iz ruske privatne organizacije Wagner nije neutemeljena jer bi se, u suprotnom, bilo logično zapitati koja je onda njezina svrha? Naime, privatne organizacije ovakvoga tipa diljem svijeta izvan su ingerencija matičnih država tj. one posluju po tržišnim načelima i temeljem sklopljenih sporazuma s naručiteljima njihovih usluga. Tako je, s pravne strane gledano, za njihove aktivnosti nemoguće optuživati vlade njihovih matičnih država, iako je svakom jasno kako su vlasnici tih pseudo-vojnih organizacija u itekako čvrstim kontaktima s vojno-obavještajnim aparatom zemalja u kojima im je sjedište. Preciznije, bez njih one ne bi mogle niti postojati.

Zato bi bilo zanimljivo saznati na koje to, konkretno, „ozbiljne posljedice“ po Rusiju misli francusko MVP. Jer vojnici (tzv. psi rata) iz ovakvih i sličnih privatnih organizacija iz najmanje 5 zemalja svijeta djeluju već godinama i u Libiji i to svi znaju, usprkos formalnom negodovanju brojnih vlada i međunarodnih institucija. Naravno, djeluju i drugdje u kriznim žarištima diljem svijeta gdje za to njihove vlade imaju interesa.

Kako je u SAD-u (i Zapadu uopće) već duži niz godina svojevrstan trend privatizacija određenih poslova do ne tako davno isključivo u domeni nadležnih državnih institucija (vojska, policija, FBI), i da privatne tvrtke toga tipa legalno dobivaju poslove od službenih državnih tijela, teško je vjerovati kako i Moskva neće i već ne čini nešto slično. Osim što rasterećuje troškove državnog proračuna, angažmani privatnih tvrtki iz sfere sigurnosti bilo na unutarnjem ili vanjskom planu predstavljaju puno manje rizike povezane s kompromitacijom politike u svezi mogućih nečasnih radnji koje su pri vojno-sigurnosnim operacijama gotovo redovita pa i neizbježna pojava. Za takve radnje, ukoliko se otkriju, odgovornost onda snose vlasnici angažiranih tvrtki ili njihovi podređeni – što je posve druga priča – puno ugodnija za vlade, a uz to prilično učinkovita po njihove interese.

Mali je samo jedna epizoda u širem kontekstu borbe za ovladavanjem afričkim prirodnim bogatstvima koja se već godinama vodi na globalnom planu – između SAD-a, Kine, Rusije i ključnih država Europe. Koliko će dugo u toj borbi još vrijediti nekakve isključive zone nečijih nacionalnih interesa temeljem bivših kolonijalnih odnosa teško je reći. Te zone već odavno ne vrijede ni za Rusiju po pitanju bivšeg SSSR-a. Očito je kako one sve više ustupaju mjesto pred onima koji su ili vojno odlučni ili financijski snažno potkovani (ili oboje zajedno) da svoje interese nameću lokalnim igračima, pri tom im pružajući zaštitu. Danas se kupuje baš sve, i baš sve ima svoju cijenu.

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI