„Kod europljana postoji svojevrsna šizofrenija, koju je potrebno ostaviti iza sebe. Shvaćanje (europskog) „suvereniteta“ može izazvati skepsu, ali u njemu nema ništa provokativno. Osim toga, to je prioritet ne u vojnoj, već u tehnološkoj sferi. To je naša prvorazredna zadaća“
Pitanje strateške autonomije Europe u odnosu na Sjedinjene Države predmet je rasprava, poglavito između Francuske i Njemačke. Situacija je utoliko složenija, jer su većina država Europske unije također i članice NATO saveza, organizacije koja je par excellence transatlantska veza. Bivši ministar vanjskih poslova Hubert Védrine jedan je od deset međunarodnih stručnjaka odgovornih za promišljanje budućnosti NATO saveza, koji su upravo predali svoje izvješće. O tome Hubert Vedrine govori u intervjuu za francuski medij L’Opinion, koji je vrlo zanimljiv jer govori o mnogim delikatnim temama po kojima se članice NATO saveza međusobno razilaze: od pitanje Turske, preko Kine i Rusije, do nametanja liderstva od strane SAD-a i ulozi NATO saveza koju bi u tom smislu trebao imati. Intervju vrijedi pročitati i domaćim stručnim i političkim krugovima, kao i široj javnosti, jer nas se to u konačnici svih itekako tiče.
Vedrine je u intervjuu kazao kako „najprije moramo zahvaliti predsjedniku Macronu“ za udarac u osinje gnijezdo s njegovim primjedbama o “moždanoj smrti ” NATO-a. Ova (verbalna) “agresija”, u odnosu na američko-NATO-ov sustav, pokazala se konstruktivnom. Da to predsjednik Macron nije učinio, ništa se ne bi dogodilo, a Atlantski savez i dalje bi sam sebe zadovoljavao u smislu: “Nikad nismo vidjeli tako snažno i učinkovito savezništvo, ali Europljani bi svejedno i dalje morali plaćati više!“ Napetost koju je izazvao predsjednik Macron dovela je do stvaranja ove skupine stručnjaka od koje glavni tajnik očekuje da NATO pomakne s mjesta i da se zamisli o budućnosti.
Jesu li se čuli francuski stavovi?
„Vjerujem da u izvješću postoje važne uporišne točke: usvajanje strateškog koncepta, kodeksa ponašanja, svojevrsna “jantarna svjetlost” za europske tvrdnje. Ali igra nije gotova, to je tek početak štafete. Sve ostalo će ovisiti o europljanima“, izjavio je Vedrine.
Jeste li s tim u svezi optimistični?
Tijekom šest mjeseci rada i stotinu telefonskih razgovora, usprkos onome što se govori na određenim europskim ili francusko-njemačkim sastancima, utvrdio sam da su naše ideje izolirane unutar Saveza, navodi Vedrine. „Povratak (Francuske) u strukture NATO saveza (odluka ex-predsjednika Nicolasa Sarkozyja, op. GN.) lišilo nas je posebnog položaja u političkom planu. Američko odbijanje europske strateške autonomije ili europskog „pola“ za Vedrinea nije bilo neočekivano.
„Mene je začudilo što europski stručnjaci i ministri (uz iznimku Jean Yvesa le Driana i Heiko Maasa) nisu podržali francuske ideje, kojima se, između ostalog, rukovodi i Komisija za strateško jačanje Europe. Kod europljana postoji svojevrsna šizofrenija, koju je potrebno ostaviti iza sebe. Shvaćanje „suvereniteta“ može izazvati skepsu, ali u njemu nema ništa provokativno. Osim toga, to je prioritet ne u vojnoj, već u tehnološkoj sferi. To je naša prvorazredna zadaća. Thierry Breton počeo je vrlo važnu borbu (Breton je francuski je gospodarstvenik i političar koji je od 2019. bio na funkciji europskog povjerenika za unutarnje tržište. Ranije je bio profesor na Harvard Business School i francuski ministar financija, op. GN.)
Znači, napredak je moguć?
Vedrine na ovaj upit odgovara: „Podrazumijeva se. Zato je radna skupina … priznala nužnost nove strateške koncepcije za NATO… Osim toga možemo produžiti napore u tom smjeru, što su već učinili ministri vanjskih poslova Francuske i Njemačke. Nužno je da se dalje ovo pitanje na nalazi samo u rukama glavnog tajnika NATO-a, već da se podigne na planirani summit saveza u iduće proljeće, gdje treba biti pokrenuta razrada nove koncepcije. … Razumije se, to nije izvješće o budućnosti NATO koje će odrediti „cestovnu kartu“ europskog suvereniteta. Nema ovdje niti prijedloga da se bilo kakve diplomatske inicijative moraju najprije usuglasiti. To bi, npr. značilo da države članice ne mogu provoditi vlastitu politiku prema Rusiji, Kini, Turskoj ili Iranu. To je za Francusku nezamislivo. U svakom slučaju (niti) SAD nikada ne bi pristale na takva ograničenja njihove slobode djelovanja.”
O Turskoj
„Grupa predlaže „kodeks ponašanja“ u odnosima između saveznika. Francuska je u pravu kada osuđuje ponašanje Turske, ali na početku je dobila potporu samo od 7-8 država od 30, jer je u NATO-u prevladavao stav kako savez ne može bez Ankare, ma kako god postupao Erdogan. Kodeks predstavlja korisnu inicijativu, ali njegova će primjena ovisiti o daljnjim događajima, jer Turska otvoreno nije kazala posljednju riječ. Osim toga, u izvješću je novi moment: državni tajnik SAD-a u odlasku Mike Pompeo obrušio se oštrom kritikom na Tursku, što je u suprotnosti sa zaštitom koju je Erdoganu pružao Trump (ovdje ćemo dodati: naizgled vrlo zanimljivo s obzirom da je Pompeo na dužnosti državnog tajnika ipak Trumpov odabir, ali Vedrine odmah i pojašnjava, op. GN.). Pompeo vidi svoju političku budućnost u SAD-u i vraća se vlastitom političkom identitetu: on je – evangelist. To nam pomaže za dalje. Što se tiče Bidena, on neće zauzimati protu-tursku poziciju, ali će manje podilaziti Erdoganu, nego Trump.“
O Rusiji
„U slučaju ozbiljnih nesuglasica supredsjedatelji su molili „mudrace“ s najsuprotstavljenijim stavovima da se pokušaju dogovoriti. Zato sam ja morao raditi s Poljakinjom Annom Fotigom … Mi smo došli do prihvatljivog kompromisa o Rusiji i kontroli naoružanja. Ona osuđuje ponašanje, prijetnje i provokacije Moskve, ali to već i tako postoji u svim dokumentima koje je potpisala Francuska. Jasno govoreći, u tome i jest razlog članstva u NATO-u. Kako god bilo, Rusija ne predstavlja zemlju koja želi izvršiti invaziju na Europu, i mi podsjećamo na nužnost povratku razgovorima s njom. Sprječavanje – nuklearno i klasično – dijalog. Postoji i neveliki signal otvorenosti: u izvješću se naglašava kako savez ne treba ukopavanje u nepovjerenje i sprječavanje uz postojanje pozitivnih signala s ruske strane. Među postignućima treba također naznačiti zaključak, da „hibridni napadi“ tj. hakerski napadi mogu pokrenuti članak 5. Tako otvoreno se o tome još ne govori“, izjavio je Vedrine.
O Kini
„Smatramo kako se savez mora baviti ugrozama bilo kakve prirode i porijekla, ako se oni tiču euroatlantske zone. Ali on se ne smije pretvoriti u protukineski mehanizam. (Stručna) Grupa ne smatra da Kina trenutačno predstavlja vojnu ugrozu za euroatlantsku zonu, u istoj mjeri kao i Rusija“, navodi Vedrine.
Biden planira provesti veliki summit demokracije, kako bi ponovo potvrdio vodstvo SAD-a. To se presijeca s NATO-om?
Vedrine odgovara: „Sada se opet javlja stara ideja demokrata i pojedinih republikanaca kako Sjeveroatlantski savez mora postati svojevrsno ujedinjenje demokratskih i zapadnih država u širokom smislu te riječi i baviti se svim temama. To smo već vidjeli od Regana i Clintona s (Madeleine) Albright. Sada takva misao postoji u glavama pojedinih predstavnika Joe Bidena. Čak i ako vi niste protiv, treba znati, kako je to usmjereno na zaobilaženje Vijeća sigurnosti UN-a i može razrušiti G20. Zato je nužno pozorno pratiti kako će izgledati program i sudionici. Na kraju, nakon rasprave naše izvješće ne govori o „Zapadu“ ili demokracijama, koje su se suprotstavljale „ostalima“, već o saveznicima iz sporazuma iz 1949.g. i preuzetim obvezama s naše strane, prije svega članka 5. Treba ukazati i na tendenciju približavanju statusa 40-ak država-partnera NATO-a statusu saveznika. Ali to su posve različite stvari. To se u izvješću ponovo naglašava.“
O posljedicama Brexita, poglavito ako ne dođe do sporazuma s EU
„Mora se doći do toga da se Velika Britanija ne suprotstavlja stavovima Europe unutar NATO-a. Tome bi moglo pomoći obnavljanje franko-britanskih sporazuma iz 2010.g. U konačnici mi se vraćamo k jednom pitanju: hoće li se europljani odlučiti izgraditi realne okvire za razumijevanje „europskog suvereniteta“, na što ih poziva Francuska? Nitko to za njih neće učiniti, ali ih istodobno u tome nitko ne može niti spriječiti ako to oni uistinu žele“, zaključio je Hubert Vedrine u intervjuu za francuski medij L’Opinion.