Danas se pojavila informacija o tome, kako su Sjedinjene Države spremne na privremeno „omekšavanje“ protuiranskih sankcija kada je u pitanju uvoz iranske nafte od strane pojedinih važnih američkih partnera u svijetu. Prije svega je riječ o Indiji, Japanu i Republici Koreji.
O tome, da će se ukinuti ograničenja za Indiju, još je sinoć objavljeno u pojedinim američkim medijima. Međutim, glasnogovornik indijskog Ministarstva vanjskih poslova Raveesh Kumar izjavio je kako New Delhi od Washingtona o tome još nije dobio nikakvu službenu potvrdu. Također je naglasio kako Indija po tom pitanji vodi pregovore s više zemalja, uključno i SAD i Iran, ali i podsjetio na blagodati koje njegova zemlja ima od uvoza iranske nafte po povoljnoj cijeni, što je od strateške važnosti za Indiju.
Podsjećamo: u ponedjeljak, 5. studenog, službeno startaju američke sankcije protiv iranskog energetskog sektora i zemalja i tvrtki koje nakon tog roka nastave uvoz iranske nafte, koja je glavni financijer državnog proračuna te zemlje. Mnoge zemlje, uključno i Indiju i Kinu kao najveće uvoznice iranskog „crnog zlata“, smanjile su količine uvoza, ali to je po Trumpovu administraciju bilo premalo jer ona nastoji svesti izvoz iranske nafte „na nulu“ i time ostvariti uvjete za brzo slabljenje iranskog gospodarstva i vojne moći, a posljedično i pad vladajuće političke garniture u Teheranu. To do sada nije pokušala, na tako drastičan način ostvariti niti jedna prethodna američka administracija. Postoji i još jedan problem po Washington, o kojem se sve češće govori u svjetskim analitičkim krugovima, a to je, da će iransku naftu kupovati Rusija, a svoju prodavati Kini. To bi bio krajnji potez koji bi, zapravo, gotovo pa označio definitivnu podjelu svijeta na Zapadni i Istočni blok (definitivno bi značio automatsku propast Trumpove nove i agresivne protuiranske strategije) , s čitavim nizom manjih država koje su ionako sve nervoznije zbog nesnalaženja u novonastalim okolnostima proizišlim iz proteklih godina započete bitke globalnih titana za dominaciju ili utjecaj u svijetu.
Originalan tekst pročitajte na Geopolitika.news