Nakon što je Carrie Lam, predsjednica administracije Hongkonga 7. srpnja objavila kako rasprava o promjeni zakona o ekstradiciji nije „životno važna“ za Hongkong i da se ona odgađa, u utorak, 9. srpnja, na tu se temu oglasilo i kinesko Ministarstvo vanjskih poslova kroz riječi svog službenog glasnogovornika Genga Shuanga. On je danas izjavio kako se Kina s uvaženjem odnosi prema toj odluci vlade Hongkonga.
Naime, nakon najave razmatranja spomenute zakonske inicijative (koja se odnosi na izručenje kineskom pravosuđu osumnjičenih osoba za kršenje kineskih zakona, koje se skrivaju na teritoriju Hongkonga), u tom su gradu s posebnim administrativnim statusom i širokim autonomnim ovlastima (unutar kineske države) izbili masovni prosvijedi stanovnika, koji su povremeno završavali i velikim neredima i sukobima s policijom. Pod tim pritiskom honkonška vlada je odlučila zaustaviti njegovo razmatranje, što, međutim, nije zaustavilo prosvijede. Tako su 7. srpnja održani i novi veliki prosvjedi, sada po prvi put i na kopnenom dijelu Hongkonga.
Zbog događaja u Hongkongu došlo je i do naglog pogoršanja kinesko-britanskih odnosa, pri čemu Peking optužuje London za podstrekivanje nereda i navodi kako je on „zaboravio“ da Hongkong više nije britanska kolonija. Zbog nedavnih oštrih izjava kineskog veleposlanika u Londonu, Liu Xiaominga, upućenih britanskoj vladi, veleposlanik je bio pozvan i u tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova kako bi pojasnio svoje izjave. Pojedini kineski političari i mediji čak govore kako London želi izazvati građanski rat u Hongkongu i za to optužiti Peking. Inače, nezavisni pravni sustav u Hongkongu funkcionira odvojeno od matičnog dijela Kine, sukladno sporazumu o predaji britanskog suvereniteta nad Hongkongom Kini 1997.g., kojim je on i službeno prestao biti britanska kolonija. Hongkong je postao kineska autonomna administrativna jedinica u okviru politike „Jedna zemlja, dva sustava“.
Na složenost stanja u Hongkongu i oko njega Geopolitika News je već u više navrata upozoravala (vidi poveznicu ispod teksta), navodeći, kako se Peking mora odlučiti između striktne provedbe svojih zakona koji se odnose na nužnost suzbijanja nereda i privođenja izgrednika pravdi s jedne strane, a s druge voditi računa o osjetljivoj globalnoj geopolitičkoj situaciji, u kojoj bi svako jače angažiranje kineskih snaga sigurnosti u sprječavanju nemira u Hongkongu na Zapadu, prije svega u SAD-u i Velikoj Britaniji, bilo dočekano „na nož“ pa i sa zadovoljstvom, jer bi automatski mogle zaredati političke optužbe protiv kineske komunističke vlade, koja eto ponovo, nakon poznatih zbivanja na pekinškom Trgu Tiananmen 1989.g. (kada su vojnom intervencijom ugušeni veliki studentski prosvijedi), sada ponovo „pokazuje svoje pravo lice“ i uporabljuje represivnu silu protiv „mirnih“ prosvjednika – željnih jedino veće demokratizacije zemlje.
Ukoliko je suditi prema današnjoj izjavi kineskog MVP, čine se kako je Peking konačno izabrao svoju taktiku u pristupu novonstalom stanju u Hongkongu, odlučivši se za politiku nemiješanja tj. čekanja povoljnijeg političkog trenutka za donošenje spomenutog zakona o izručenju u toj svojoj autonomnoj administrativnoj jedinici. Naravno, teško je vjerovati da će se prosvjednici u Hongkongu time i zadovoljiti (poglavito onaj njihov radikalni dio, koji je nedavno upao u gradski parlament, mašući britanskim kolonijalnim zastavama) te je puno više za očekivati da će oni sada krenuti u akcije kojima će se zahtjevati ne odlaganje rasprave o spornom zakonu, već njegovo potpuno odbacivanje. A to je onda opet novo veliko „bacanje rukavice izazova“ u lice službenoga Pekinga. Kineski državni vrh morat će itekako pravilno odvagnuti sve „plusove“ i „minuse“ po svoje nacionalne interese prije bilo kakvog donošenja odluke, na koji način smiriti uzavrele strasti i nastale visoke tenzije u Hongkongu. Za sada to želi učiniti poštivanjem odluka same gradske vlade. Ali što će se dogoditi ako prosvjednici krenu rušiti tu istu vladu, što također nije isključeno? To bi zapravo značilo revoluciju i izazvalo anarhiju u tom gradu-otoku, koji Kini u gospodarskom smislu znači jako puno zbog svog jedinstvenog administrativnog statusa, zahvaljujući kojem je i postao jedno od vodećih financijskih i poslovnih središta Azije i čitavoga svijeta. Ali anarhiju i revolucije na svome teritoriju kineska si vlada teško može dopustiti, a da pri tom ne ugrozi i samu sebe, ili da svojim nečinjenjem potakne daljnje jačanje separatističkih težnji, poput onih u ujgurskoj autonomnoj regiji na zapadu Kine, većinski nastanjene muslimanskim stanovištvom.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news