(Video) Tenk PT-76 – duh vijetnamskog rata

Foto: preuzeto s portala CadNav

Teško se može pronaći ratište nakon 2. svjetskog rata na kojem se nije borio sovjetski laki amfibijski tenk PT-76. Lako oklopljeni tenk s topom relativno malog kalibra snalazio se kao riba u vodi na ratštima u kojima su prevladavli teško oklopljeni tenkovi, kao što su sovjetski T-54/55, T-62, T-72 ili američki Pattoni verzija M48 i M60. Čak je ulazio i u direktne sukobe s takvim tenkovima iako mu to nije bila namjena.

Ratovao je u svim arapsko-izraelskim ratovima, od rata  1956. godine, 1967. godine  i 1973. godine. Koristile su ga i arapske i izraelske snage. Tijekom listopadskog rata 1973. godine najprije je predvodio  napad egipatskih snaga koje su probile izraelsku Bar-Lev liniju na Sueskom kanalu, da bi u  nastavku istoga rata prve izraelske snage koje su u protunapadu probile egipatski raspored na kanalu, na spoju između 2. i 3. egipatske armije i prve prešle na zapadnu afričku stranu kanala, odnosno na egipatski teritorij, bili upravo tenkovi PT-76, ranije zarobljeni u borbama s egipatskim snagama. Ratovali  su u indijsko-pakistanskim ratovima, masovno su korišteni za vrijeme vijetnamskog rata od strane sjevernovijetnamskih snaga, a u iračko-iranskom ratu bio je kuhan i pečen, korišten s obje strane. U ratnim sukobima na području bivše Jugoslavije koristile su ga sve zaraćene strane.

Daleko bi odvelo nabrajanje svih borbi i ratova u kojima je sudjelovao, pa se sve o tom tenku može sažeti u ocjenu da su njime svi bili zadovoljni, da su ga svi rado koristili za razne zadaće, često i one za koje uopće nije bio dizajniran. Na njegovom temelju razvijeni su masovno proizvedeni i korišteni oklopni transporteri tipa BTR-50 i njihove čehoslovačke  izvedenice OT-62, a korišteni su i kao osnovica za vozila protuzračnog raketnog sustava “Kub“ i samohodnog protuzračnog topovskog sustava ZSU-23-4 „Shilka“. Više tisuća tih tenkova bilo je izvezeno u više desetaka država svijeta, a Kina je proizvela 1500 primjeraka vlastite verzije Type 63, koji je za razliku od sovjetskoga imao više stranice trupa kako bi se stabilnije kretao vodenim površinama, i kupolu sa snažnijim topom od 85 mm.

Njegova prednost, koja mu je omogućavala preživljavanje na bojištu među mnogo bolje oklopljenim i naoružanim tenkovima, bila je njegova mala težina, pokretljivost i amfibijske sposobnosti. Za razliku od mnogih drugih oklopnih  borbenih vozila tenk PT-76 je bio pravo amfibijsko vozilo. On nije bio predviđen da samo u izuzetnim situacijama vožnjom po površini savladava vodenu prepreku, nego je  mogao ploviti satima, pogonjen vodomlaznim pogonom, pojednostavljeno rečeno – sustavom kakav danas možemo vidjeti na popularnim jet-ski skuterima. Preko dva otvora na donjem dijelu trupa tenka PT-76 usisava se voda i pod pritiskom izbacuje na dva otvora na stražnjem dijelu tenka.



Iako je svoje vatreno krštenje imao i u vrijeme 3. arapsko-izraelskog rata prvu slavu stekao je tijekom vijetnamskog rata. Naime, egipatske snage tijekom rata 1967. godine zbog lošeg vođenja doživjele su poraz i u unaprijed izgubljenim bitkama PT-76 nisu mogli iskazati svoje sposobnosti. Mnogo ih je palo u ruke izraelskih snaga koje su ga odmah prihvatile, djelomično modificirale i koristile u budućim bitkama.

Prvu priliku za iskazivanje u borbi tenk PT-76 dobio je u početnom  dijelu vijetnamskoga rata. Sjeverni Vijetnam u toj fazi rata nije podzimao ofanzivnija djelovanja prema teritoriju i postrojbama Južnog Vijetnama, nego je osiguravao tkzv. Ho Chi Minhov put, kojim je iz Sjevernog Vijetnama, kontinuirano, dan za danom, slana vojna pomoć gerilskim postrojbama Viet Conga u Južnom Vijetnamu. Amerikanci i južnovijetnamski saveznici su svim silama pokušavali zatvoriti taj put kroz teško prohodne prašumske i močvarne predjele, ali bi snage Sjevernog Vijetnama uvijek  iznova pronalazile nove  rute ili popravljale oštećenja na mostovima ili drugim objektima uzduž puta. Ni djelovanje strateških bombardera B-52   u pojedinim trenucima rata nije uspijevalo zadugo zaustaviti protok ratnog materijala od sjevera prema jugu, i u obrnutm smjeru  ranjenika Viet Conga.

No 30. siječnja 1968. godine počela je glasovita ofanziva Tet u kojoj su sjevernovijetnamske službene trupe ušle na teritorij Južnog Vijetnama i zajedno s Viet Congom udarile po svim položajima američkih južnovijetnamskih i savezničkih snaga na teritoriju Južnog Vijetnama. Napadnute su vojne baze diljem Južnog Vijetnama, pa  i sam glavni grad Saigon, kao i zapovjedništvo američkih i južnovijetnamskih sanga u njemu. Gotovo nije bilo grada u kojem nisu napadnute američke i savezničke snage.

Dio Ho Chi Minh-ovog puta prolazio je i teritorijem susjednog Laosa koji nije imao snaga ni mogućnosti presjeći taj put i zatvoriti prolaz preko svog teritorija. Neposredno prije ofanzive Tet vlada Laosa uputila je jednu bojnu specijalnih snaga, poznatu kao BV-33 Elephant Battalion, koja je zauzela položaj u blizini grada Ban Houesane. U logoru specijalnih snaga, koji je tu postavljen,  zaštitu je našlo preko 2000 civilnih izbjeglica.

Dana 23. siječnja 1968. godine, tjedan dana prije početka Tet ofenzive, 24. pješačka pukovnija službene sjevernovijetnamske vojske napala je kamp laoških snaga uz potporu jedne satnije tenkova PT-76 iz 198. oklopne bojne. Ti tenkovi su prešli put od preko 1000 km kako bi se pridružili 24. pukovniji i uključili u borbu. Tenku PT-76 tako je pripala čast da je bio prvi tenk upotrebljen u borbi od strane službene sjevernovijetnamske vojske tijekom vijetnamskog rata. Nenaviklo na zajedničko djelovanje s tenkovima, pješaštvo 24 .bojne nije čekalo pristizanje tenkova, već se samostalno upustilo u borbu s elitnom  bojnom Elephant vojske Laosa. Razvila se žestoka borba obučenih postrojbi, jer s jedne strane je bila specijalna postrojba vojske Laosa, a s druge strane službena vojna postrojba Sjevernog Vijetnama. Ni jedna strana nije uspijevala ostvariti nadmoć. No pristizanje tenkova PT-76 na bojište vrlo brzo je riješilo bitku. Čim su tenkovi PT-76 ušli u sukob laoške trupe su bile izgubljene. Njihovo manevriranje po bojišnici  i vatra iz topova 76 mm i strojnica sa 7,62 mm devastiralo je u kratkom roku laoške snage, gotovo tri sata prije nego što su prva laoška pojačanja uspjela  stići do kampa, a preživjeli vojnici i civili povukli su se na istok i utočište našli  u kampu specijalnih postrojbi Lang Vei u Južnom Vijetnamu.

Pojava sjevernovijetnamskih tenkova na  Ho Chi Minhovom putu iznenadila je američke i  savezničke snage. Nikada do tada službena vijetnamska vojska, iako je znala povremeno ulaziti u Južni Vijetnam, nije koristila tenkove. Čak je od strane pojedinih zapovijednika iskazana nevjerica da se zaista radilo o tenkovima i ostavljena je mogućnost da su zapravo  korišteni sovjetski vučni topovi „Zis“ istoga kalibra. Tim prije, što ranija intenzivna zračna izviđanja teritorija Južnog Vijetnama, Laosa i južnog dijela Sjevernog Vijetnama nisu otkrila nikakve pokrete oklopnih postrojbi, niti položaje njihovog baziranja. Nikome nije palo na pamet da bi se laki tenkovi PT-76 mogli u kratkom vremenu probiti kroz džungle i močvare  1000 km od svojih ranijih položaja.

No pravo iznenađenje za savezničke snage uslijedilo je 7. veljače 1968. godine, kada se 10 do 13 tenkova PT-76 iz 198. oklopne bojne, koji su ranije napali kamp u Laosu, iznenada, tijekom noći pojavilo ispred kampa Lang Vei. Kamp je branilo oko 500 južnovijetnamskih vojnika, 350 preživjelih laoških vojnika iz Elephant bojne i 24 pripadnika američkih specijalnih postrojbi “zelenih beretki“ pod zapovjedništvom satnika Franka Willougbya.  Napadnute trupe bile su šokirane unatoč  obavještajnim upozorenjima da se na širem području nalaze oklopne snage sjevernovijetnamske vojske. Branitelji kampa uspjeli su, koristeći dva bestrzajna topa M40, kalibra 106 mm pogoditi 3 tenka PT-76, no nakon toga ostali sjevernovijetnamski tenkovi, odnosno njihove posade kao da su podivljali, jer su u desetak minuta srušili sve obrambene zaklone, zapreke i  žičane ograde, a bodljikavu žicu su razvlačili po cijelom kampu, čisteći put za pješaštvo koje je potom napalo. Tenkovi su se neprestano kretali po kampu, otvarali vatru iz topova i uništavali sve što su mogli. Još jedan PT-76 pogođen je ručnom protutenkovskom raketom M72  i to je sve što su branitelji više mogli učiniti. Do 2:30 sati ujutro tenkovi PT-76 jurili su po cijelom logoru, uništavajući sve pred sobom i opsjedajući američke časnike i vojnike koji su se uspjeli povući u zaštićeni zapovjedni bunker.

Niti topnički niti zračni napadi, niti protunapad laoških trupa uz pomoć američkih specijalnih snaga nisu uspjeli otjerati napadače. Obližnja marinska baza u Khe Sanhu nije mogla pomoći jer se i sama našla pod opsadom. Preživjele južnovijetnamske, laoške i američke trupe tek slijedećeg dana u popodnevnim satima uspjele su se probiti iz kampa, ostavivši iza sebe više od 300 mrtvih.

Sjevernovijetnamske snage iskoristile su u prvim borbama u kojima su rabile PT-76 sve njegove prednosti  i postigle uspjeh protiv neprijateljskih snaga koje nisu raspolagale ozbiljnim protuoklopnim oružjem.

Bitke tenka PT-76 s američkim tenkovima Patton M48, koje će uslijediti, bit će mnogo teži posao za laki sovjetski tenk. Ali i u tim bitkama, s daleko moćnijim protivnikom, PT-76 uspio je, zahvaljujući  pametnom i maštovitom korištenju od strane sjevernovijetnamskih snaga zaslužiti naziv „tenk duh“ jer  se pojavljivao i napadao  iz neočekivanih smjerova.

 

 

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI