Zanimljiv tekst objavio je 15. ožujka po lokalnom vremenu CNN. Radi se o analizi njihovog autora Stephena Collinsona pod naslovom „The two biggest 2024 Republican names would mean bad news for Ukraine“, koja govori o složenim unutarameričkim političkim odnosima u kontekstu idućih predsjedničkih izbora 2024. godine, koji bi mogli imati dalekosežne geopolitičke posljedice, prije svega na samu Ukrajinu.
Tekst je, kako to redovito i biva kod glavnih američkih odnosno liberalnih medija potpuno sklonih demokratima, usmjeren na borbu dviju dominantnih političkih stranaka – demokratske i republikanske, s pozicije otvorene potpore onoj prvoj, ali i pokušaja utjecaja na republikance odnosno njihovo biračko tijelo da izaberu nekog, po demokrate očito povoljnijeg protukandidata u odnosu na one koji se sada dominantno nameću kao najveći favoriti za predsjedničku utrku.
A nameću se, prije svega, bivši predsjednik Donald Trumup i trenutačni guverner Floride Ron DeSantis, koji je također po vokaciji „trumpist“. Oni su trenutačno (daleko ispred svih drugih) vodeći kandidati unutar Republikanske stranke za predizbornu kampanju iduće godine, prema anketama koje se provode unutar biračkog tijela te stranke. I to je ono što najviše brine Bidenovu administraciju i samog Joe Bidena koji se namjerava kandidirati za novi mandat.
I dok se Trumpu svako toliko institucionalno (a onda i medijski) pred lice javnosti „izvlače kosturi iz ormara“ s ciljem njegove dodatne kompromitacije (što za sada po demokrate ne daje previše željenog učinka s obzirom na spomenute ankete, ali dugoročno vjerojatno može), za Rona DeSantisa tako nešto je puno teže činiti. Iza njega jednostavno „nema repova“, vrlo je popularan, a na prošlogodišnjim predizborima uvjerljivo je republikancima donio pobjedu na rodnoj Floridi – vrlo važnoj saveznoj državi. Već su ga tada mnogi vidjeli kao Trumpovog nasljednika. Uostalom – uvjereni je „trumpist“, sposoban povući dominantno konzervativno stranačko biračko tijelo, sklono Trumpu. Međutim, bivši predsjednik Trump tim nije bio zadovoljan i smatra da za mladog i energičnog Rona još nije došlo vrijeme i da je upravo on (Trump) taj koji je za ovakve prilike, kakve su sada i u SAD-u i u svijetu, najbolje rješenje.
Ali vratimo se opet tekstu CNN-a
Osim primarnog fokusa na američku političku scenu, tekst je, ne slučajno, jasno usmjeren i na Ukrajinu – kao središnju, čak i ne samo vanjskopolitičku temu aktualne Bidenove administracije. Jer temu Ukrajine Biden itekako znalački eksploatira i za nošenje s brojnim složenim domaćim pitanjima. Tako je za energetske probleme redovito „kriv Putin“ koji je napao Ukrajinu, Putin je kriv i za probleme u opskrbi hranom, umjetnim gnojivima, inflaciju, a možda bude i za bankarsku krizu čija se sjena sve ozbiljnije nadvija ne samo nad SAD-om.
Imati „sotoniziranog“ Putina kao alibi za sve probleme prilično je udobna pozicija i koristan alat (on se itekako eksploatira i za brojne probleme u Europskoj uniji), i do sada je u američkoj javnosti ta „metoda“ relativno uspješno prolazila odnosno davala rezultate, što pokazuje i uspjeh demokrata na prošlogodišnjim izborima. Bez obzira što su izgubili Zastupnički dom, taj je poraz, usprkos mnogim predviđanjima s obzirom na gospodarske teškoće i rast socijalnih i drugih problema (kriminal, droga, nezakonite migracije) unutar SAD-a, bio minimalan i zapravo je potvrdio potporu birača smjeru kojim Ameriku vodi Biden i njegov tim.
Za Bidena je sada više nego povoljna činjenica da Amerikanci, prema najnovijim anketama imaju krajnje negativan stav prema Rusiji. Međutim, ono što mu nikako ne ide u prilog je to, da istodobno slabi potpora njegovoj politici beskonačne pomoći Ukrajini, prije svega među republikanskim simpatizerima. A što je još važnije i unutar Republikanske stranke – gdje jača utjecaj i stavovi Trumpa i DeSantisa.
Njih dvojica ovih dana „sinkronizirano“ napadaju Bidenovu politiku pomoći Ukrajini, javno tvrde da Sjedinjene Države nikad nisu bile tako blizu uvlačenja u Treći svjetski rat, i da se golema financijska sredstva izdvajaju za Ukrajinu u vrijeme dok sama Amerika grca u problemima, a banke propadaju jedan za drugom. Naravno da takva retorika – koja pojačava egzistencijalni strah, počinje davati plodove, kako sam već rekao – ne samo među republikancima, već i unutar američke javnosti.
Umanjivanje opasnosti incidenta s američkim dronom nad Crnim morem
Prekjučerašnji opasni incident iznad Crnog mora s padom američkog borbenog drona nakon što su ga (prema američkoj verziji) kerozinom zalijevali ruski borbeni zrakoplovi i otkinuli mu propeler nakon čega se srušio u more, samo je dodatno podgrijalo atmosferu rastućeg straha od neposrednog sraza dviju nuklearnih velesila. I to usprkos relativno blagoj reakciji Pentagona i State Departmenta, pri čemu je ovaj potonji (glasnogovornik Ned Price) jučer kazao kako to Rusi vjerojatno nisu učinili namjerno. Međutim, pravi znalci vojne i geopolitičke analize općenito – vrlo dobro znaju o čemu je ovdje riječ: o ruskom upozorenju da je njihovo strpljenje pri kraju i da se od strane Moskve mogu očekivati ozbiljni potezi u slučaju jačanja miješanja SAD-a u oružani sukob na tlu Ukrajine.
Drugim riječima, da se vratimo opet temi, jačanje retorike unutar republikanaca o Ukrajini koja nije tako važno pitanje za američku nacionalnu sigurnost koje bi vrijedilo rizika izbijanja WW3 ide u smjeru suprotnom Bidenovoj sintagmi „pomagat ćemo Ukrajini dokle god bude potrebno“. I ta bi tema vrlo lako mogla postati dominantnom u predizbornoj kampanji, što Biden nikako ne želi.
Evo što konkretno navodi CNN u spomenutom tekstu:
„Dva potencijalna republikanska kandidata s najvećom snagom – bivši predsjednik Donald Trump i guverner Floride Ron DeSantis – jasno daju do znanja da će ukrajinski pojas američkog oružja i streljiva biti u opasnosti, ako dođu do Bijele kuće, a rat bi mogao završiti Putinovim uvjetima. Njihovi stavovi naglašavaju rastuću antipatiju među konzervativcima na lokalnoj razini prema ratu…“
„DeSantis je, …, uzvratio svojim dosad najnedvosmislenijim signalom da će smanjiti američku pomoć Ukrajini ako osvoji mjesto predsjednika. “Ne možemo dati prednost intervenciji u eskalirajućem stranom ratu u odnosu na obranu vlastite domovine.”
Tekst upozorava i na spomenuti incident s američkim dronom na Crnom moru i kaže: „…Očigledno obaranje američke bespilotne letjelice od strane ruskog borbenog zrakoplova iznad Crnog mora bilo je korak bliže scenariju od kojeg su svi strahovali otkako je rat izbio prije godinu dana – izravnom sukobu između američkih i ruskih snaga.“. Ali odmah nastavlja i kaže kako bi incident „trebao poslužiti kao poziv na uzbunu izolacionistima u Sjedinjenim Državama da je u našem nacionalnom interesu tretirati Putina kao prijetnju kakva on uistinu jest” (tu se citira senatora iz Mississippija Rogera Wickera, visoko pozicioniranog republikanca u Odboru za oružane snage).
Ta se izjava „čita kao implicitni prijekor vodećim predsjedničkim kandidatima njegove (republikanske) stranke“ – navodi CNN.
Potom ukazuje na novu anketu CNN/SSRS-a od utorka, koja potvrđuje „da 80% republikanaca ili republikanski naklonjenih neovisnih ljudi smatra kako je važno da kandidat GOP-a za predsjednika vjeruje da SAD “ne bi trebao biti uključen u rat između Rusije i Ukrajine”.
„Političke kalkulacije GOP-a imat će dubok geopolitički učinak. Rastući republikanski skepticizam prema američkoj pomoći Ukrajini predstavlja predsjedniku Volodimiru Zelenskom dosad najkritičniji test njegove međunarodne kampanje za oružje i streljivo koje Ukrajina treba da bi preživjela. To će također ojačati Putinovo očito uvjerenje da može nadživjeti odlučnost Zapada i na kraju slomiti ukrajinski otpor. Mogućnost da bi republikanski nasljednik u Bijeloj kući mogao napustiti Ukrajinu također će postati veći problem za Bidena, povećavajući pritisak na njega da ojača podršku među Amerikancima za svoju politiku u Ukrajini, za koju ankete pokazuju da je malo oslabila posljednjih mjeseci.“- navodi se dalje u analizi CNN-ovog kolumnista Stephena Collinsona.
On svoj tekst zaključuje slijedećim riječima:
„Ako rat još potraje iduće godine, izbori 2024. mogli bi postati forum za široku raspravu koja će tražiti od američkog naroda da odluči između dvostrukih impulsa koji su često dijelili naciju kroz njezinu povijest – imaju li SAD dužnost zauzimati se za slobodu i demokraciju bilo gdje, ili bi se trebale prepustiti svojim izolacionističkim tendencijama? Osim ako Trump ili DeSantis ne izblijede u nadolazećim mjesecima, sudbina Ukrajine mogla bi zapravo biti na glasačkom listiću u predizborima sljedeće godine i na općim izborima u studenom. A Bidenov zavjet da će se držati Zelenskog “koliko god bude potrebno” mogao bi imati datum isteka 20. siječnja 2025. – na sljedećoj predsjedničkoj inauguraciji.“
Smatram kako bi navedene političke podjele unutar SAD-a koje se odnose na Ukrajinu mogle bi pobuditi tendencije unutar Bidenove administracije prema postizanju mira u toj zemlji, dogovorom između Kijeva i Moskve. Ne sumnjam da bi tako nešto bilo objeručke prihvaćeno i unutar EU usprkos njenoj „ratničkoj retorici“ prema Rusiji.
Iako se to sada čini znanstvenom fantastikom, prošlotjedne izjave State Departmenta prema kojima on pozitivno gleda na mogući virtualni sastanak kineskog predsjednika Xi Jinpinga i Volodimira Zelenskog nakon Jinpingovog posjeta Moskvi, koji još nije službeno potvrđen – vode prema razmišljanju upravo u tom smjeru – potrebi dogovora (vidi poveznicu ispod teksta).
U suprotnom, a poglavito u slučaju daljnje eskalacije, prijeti ozbiljna mogućnost da američki birači uistinu budu primorani birati između egzistencijalnog pitanja same svoje i američke budućnosti, i nastavka bezuvjetne pomoći Ukrajini. Jasno je kakav bi bio njihov odgovor u tako jednostavno postavljenoj konstrukciji.
Siguran sam kako i Moskva to jako dobro zna i da je u tom smislu spremna na zaoštravanje poteza na terenu, na što ukazuje i incident s američkim dronom. Zapravo, Putin javno demonstrira opcije – ili eskalacija ako SAD „ne oalbavi“ s potporom Kijevu, ili pregovori koji moraju uzeti u obzir temeljne i dobro poznate ruske sigurnosne zahtjeve i interese.
Biden će morati brzo odlučiti
Bidenova politika prema Ukrajini sve je bliža konačnoj točki odluke. Ta odluka može biti samo izbor između slijedećih dilema: i u rat SAD-a s Rusijom ako treba; ili popuštanje, odnosno dogovor s Moskvom uz popratno propagandno, unutar SAD-a jednostavno predstavljanje sebe kao moralnog i svakog drugog pobjednika nad mrskim neprijateljem u smislu: izolirali smo Rusiju u međunarodnoj zajednici, uništavamo ju neviđenim sankcijama koje će biti vječne, izbacili smo je iz Europe i ujedinili svoje saveznike na dosad neviđenoj razini.
Kada je to tako, gledano iz pozicije Washingtona, onda je Rusima moguće dati i neke „mrvice“.
Problem je, međutim, po Kijev, što se u slučaju takvog, drugog scenarija, te „mrvice“ ne kidaju od Amerike ili EU tj. Zapada, već od same Ukrajine – njenog teritorija i njenih interesa.
Ali to bi već bio problem „samo“ za ukrajinske elite koje bi to morale objasniti „samo“ svom narodu. Ostali će sve to vrlo brzo zaboraviti – jer život ide dalje.