Zagorska politička i turistička globalna naiva – Tito brend Kumrovca i Zagorja

Što je brand (brend)?

Robna marka ili anglicizam brend (eng. brand, iz starofrizijskog “označiti vrućim željezom” ili žigosanje životinja) je prepoznatljiva oznaka ili ime nekog proizvoda, koje često podrazumijeva i kvalitetu. Marka mora stvarati snažni i trajni identitet proizvoda/usluge, sažimati osobnost poduzeća i poticati osjećaje povjerenja, korisnosti, dobrobiti i sigurnosti. Osnovna prednost marke proizlazi upravo iz njezine nazočnosti u podsvijesti potrošača/korisnika, odnosno mogućnosti za njezino prisjećanje i prepoznavanje, tzv. “svjesnost o marki” (eng. “brand awareness”).

Stvaranje brenda o Josipu Brozu

Već se desetak i više godina razvija u Krapinsko zagorskoj županiji, točnije u Kumrovcu ideja kako treba stvoriti brend zvani Tito.  Njima se na web stranicama na svim važnijim stranim jezicima u brendiranju Tita pridružila i HTZ-a. Ovu godinu tu ideju podupire i Krapinsko zagorska županija, dok su te ideje ranije bile samo lokalnog karaktera. Tako neki dan slušam lokalni radio koji prenosi što su kazali pojedinci na tu temu. Načelnik općine Kumrovec se emotivno unio u tu ideju brendiranja Tita kao da je otkrio nešto zaista novo i vrhunski dobro. Pripovijeda u eter kako će Kumrovec od sadašnjih sto tisuća ljudi privući u budućnosti milijun turista. Tko ga je u tu ideju uvjerio, nemam pojma. Kako u tako nešto može vjerovati još je više pod znakom upitnika? Dakako da Kumrovec može ponuditi etno selo koje je stvarno lijepo i ukusno uređeno i održavano. Ali da će jedan diktator privlačiti trajnije, na duže staze milijun turista, to ne mogu vjerovati. Kao što ne mogu vjerovati u ono što mi je neki dan pričao jedan poznanik da su građani glavno grada Kazahstana poželjeli da se glavnom gradu promijeni ime u ime sadašnjeg predsjednika. Riječ je sigurno o podvali predsjednika Kazahstana koji na taj način pokazuje da je najvoljenija osoba. (Riječ je o istoj praksi koju je provodio i Tito, kada je u bivšoj državi gradove nazivao svojim imenom, Titova Korenica, Titograd, Titov Veles itd.)

Tko dolazi u Kumrovec tijekom godine 



Na to pitanje dao je odgovor Načelnik Kumrovca u svom radijskom ekspozeu. Dolaze Kinezi i tobože turisti iz totalitarno kumunističkih zemalja. Nisam čuo da u Kumrovec masovno dolaze Amerikansci, Nijemci, Nizozemci, Šveđani, Danci, Švicarci, ljudi iz zemalja gdje je razvijena demokracija i gdje su shvatili europsku Konvenciju o izjednačavanju dva totalitarizma 20 stoljeća. Dolaze ljudi iz diktatorskih političkih sustava. Nadam se ako budu dobro brendirali Tita u Kazahstanu, da bi i iz Kazahstana se na put za Kumrovec mogli uputiti neki bogatiji nomadi sa periferije kazahstanske države. Čujem da u Kazahstanu neki više vole Putina, nego li svog predsjednika, a ipak je on i dalje najvoljenija osoba u državi. Tako nešto nam je poznato iz Titove Jugoslavije. Ljudi na ulicama, Tito u Zagrebu. Proizvodnja stala, a svi moraju na ulice da mašu najvoljenijoj osobi. On uživa, narod je uz njega To mi je sličilo na onaj vic kako su milicajci htjeli isprovocirati župnika kojemu su vjernici kopali oko crkve grabu za gromobran. Došli policajci, pa pitaju. „ Druže što će vam gromobran, kad je Bog uz vas? „ A mudri im župnik odgovori: „ Što će vama pendreci, kad je narod uz vas? „  Da za vrijeme tog Tita nije bilo „ pendrek – demokracije“, ne bi nepoćudni elementi bili u zatvoru na dan posjeta Zagrebu, niti bi ulice bile prepune zajapurenih gledatelja kako se Josip Broz vozika po ulicama grada Zagreba.

Tko dolazi i Kumrovec krajem svibnja

Krajem mjeseca svibnja na „ dernek“ u Kumrovcu dolaze autobusima jugonostalgičari iz BiH-a, neki Slovenci, Istrijani, i ljudi koji još žive u prošlosti. Na tom „ derneku“ pričali su mi neki Kumrovčani može se dobro prodati domaće vino, kobasice i sve što se dade izjesti. Još ako stvoriš naljepnicu sa likom Tita i napišeš da je vino iz Titovog vinograda, onda ćeš prodati sve do zadnje flaše. Koje li naive, pa Tito nikad nije radio u vinogradu, niti imao vinograd. Kao mladić je rijetko dolazio u Kumrovec. Najčešće je dolazio odmah preko granice u Sloveniju kao mladić maminoj familiji. Tamo je pričao priče i pričice, a za svoju obitelj nije baš previše mario. Majka mu je jedino ostala u lijepom sjećanju. Bila je požrtvovna žena i praktični vjernik, što je Joža Broz jednom priznao. NA „ derneku“ krajem svibnja ima dakako petokraka, srpova i čekića koje bi trebalo zabraniti, jer su po Konvenciji EU o izjednačavanju dvaju totalitarizama znakovi nasilja, „pendrek–demokracije“, i znakovlje pod kojim je razaran Vukovar, Dubrovnik i svi gradovi i sela za vrijeme Domovinskog rata. Pitam vas, nije li paradoks da je to znakovlje dopušteno nositi u Kumrovcu, a pod tim znakovljem su ubijani Hrvati, Muslimani, Bošnjaci za vrijeme Domovinskog rata i rata u BiH-a.?

Što označava riječ brand (brend)

Riječ i pojam Brand (brend) anglicizam označava kvalitetu, snažni trajni identitet, sažetu osobnost. Vrijednost koja izaziva ljudsko povjerenje u proizvod, ili osobnost, dobrobit i sigurnost. I dakako mogućnost za prisjećanje i prepoznavanje. Izgleda da pobornici Titova brenda ne razumiju sam pojama i značenje riječi brend i brendiranje. Oni su kao jedan moj suradnik kojeg sam pitao: „Može li Stjepan F. biti naš suradnik?  On mije odgovorio: „Nemojte uzeti Stjepana F. za suradnika. On nije rentabilen.“ Koristio je, da ispadne pametan i mudar, riječ rentabilen, a da sam nije znao značenje te riječi. Koja je to kvaliteta druga Jože Broza? To da je bio hohštapler i diktator. Koji je njegov snažni i trajni identitet? To da je bio u pokretu nesvrstanih i osobno živio kao da je car, ili kralj. I da je za svaki neumjesni vic čovjek bio kažnjen Golim otokom. Da da je vješto posmicao sve one koji mu nisu bili po njegovom ukusu. Jedino svojstvo pojma brend koje se njemu može pridjenuti je mogućnost za prisjećanje i prepoznavanje njegove bahatosti. Dakle, Zagorci, ne možete od loše osobnosti, od diktatora i  Titovog bahatluka stvoriti brend koji će trajati. To nisu pokušavali čak ni Kinezi i Rusi činiti od Mao Ce Tunga i Staljina.

Što može Krapinsko zagorska županija staviti u globalnu turističku ponudu

Crkve i dvorce toge Kraja: Veliki Tabor, Miljana, dvorac i restoran Đalski, Bežanec, Gupčevu lipu, Etno selo Kumrovec. Od Crkava, crkvu na Mariji Bistrici, crkvu u Loboru, Zagorsku katedralu – crkva u Pregradi, crkvu sv. Jurja u Desiniću, spomenik Lijepoj našoj u Risvici, Muzej u Klanjcu, Muzeje u Krapini, itd. Od toplica ili termi: Terme Tuhelj, Krapinske Toplice i liječilište, Tuheljske toplice. Od restorana: Grof Ratkaj u Desiniću, Restoran Ventek u Risvici, Seoski turizam Grešna Gorica, Trsek, i mnoštvo dobrih restorana i vidikovaca. Svi ti restorani  Dai razni seoski turizmi u Začretju, Stubici i okolici, pa ni Stubičke Toplice nisu ništa, jedino je vječan brend Joža Broz. Kojeg li paradoksa? Koje li lokalno županijske naive? Da je mogao Staljin biti brand ( brend ) rusi bi ga brendirali. Da je moguće brendirati Mao Ce Tunga to bi Kinezi davno učinili. Ako već postoji želja brendirati Jožu Broza, onda on može biti samo zrnce pijeska u bogatoj turističkoj ponudi Krapinsko zagorske županije. Svjetska globalna scena ne može brendirati zlo i prodavati pod dobro, pa tako ni lokalna. Ljudi nisu ovce, a niti nomadi sa periferije Kazahstana. I da jesu ne mogu se ljudima nuditi nikakvi politički lideri kao brend. Toliko valjda poznajemo povijest. Svaka politika je za svoje vrijeme, pa tako i njihovi lideri. Svaka politika do sada je imala svoje loše i dobre strane. Imala je svoje uspone i padove, svoju ideološku smrt. I nikada se u povijesti nije dva puta ponovila ista ideološka matrica. Možda da, ali se sasvim drugačije zvala. Normalan čovjek je okrenut budućnosti. Ne stavlja ruku na plug i okreće se unazad. Joža Broz je kao mladić svojoj familiji u Sloveniji po majčinoj strani rekao: „ Ili ću postati svjetski poznata osoba, ili ću krepati negdje za grabom.“ Postao je svjetski poznata osoba, ali to nije dovoljno da po tome bude brend bilo kome. Jedino, kako sam napisao narodima koji su „voljeli diktature“ i pendrek – demokraciju. A takvih je sve manje. Ostarjeli su, izumrijet će oni koji su uživali u pokretu nesvrstanih. I ti koji su bili nesvrstani, svrstali su se već sami, ili ih je netko drugi politički svrstao. Od brenda zvanog Tito ostaje samo mašta, koja nikada neće moći kazati da je kroz Kumrovec u jednoj godini prošlo milijun turista zbog Jože Broza.

Čovjek od formata  (Josip Broz Tito)

„ Nakon pustih priča i teorija zavjere kako Josip Broz nije bio taj za koga se predstavljao, za autorski dvojac nema nikakvog misterija oko toga tko je Tito bio: hrvatski Slovenac koji je sve do Drugog svjetskog rata operirao u mikrokozmosu: Podsreda, Trebče, Kumrovec, Sevnica. Ono što je, međutim, ostalo nepoznato jest – što je Tito bio, pa knjiga donosi dotad nepoznata poglavlja takve povijesti, ne kroz priču i hipotezu, nego na temelju izvora. U knjizi ih se citira više od tisuću, a opremljena je i kritičkom bibliografijom od 150 stranica, za koju je Kuljiš, čija je vjerodostojnost nerijetko za života osporavana i na sudovima, ovoga puta u svoj rad implementirao dokaze “čvrste kao beton”. Kuljišev i Klingerov Tito slikan je provjerljivim činjenicama, a ako bismo ga saželi u definiciju, riječ je o beskrupuloznom tehnologu vlasti kome je i Jugoslavija bila osobni projekt. Ili, kako je u pogovoru napisao Radivoj Cvetićanin, Titov Kuljiš ima “povijesne gabarite izvana, i sve crte jednog ingenioznog mračnog vladara iznutra.” VIGDIS HJORTH “NASLJEDSTVO” Težak i potresan roman o životu žrtve seksualnog zlostavljanja Knjiga “Titov tajni imperij” iz poglavlja u poglavlje pokazuje Broza i kao jednog od najvažnijih gospodara jugoslavenskih komunističkih pogona sa svjetskim referencijama davno prije nego što je postao jedan od vođa pokreta nesvrstanih. On nam se, istodobno, pokazuje i kao sposobni politički i vojni vođa i kao beskrupulozni manipulator, te, najposlije, i kao zločinac, ali u svima tim očitovanjima njegova javnog djelovanja, s obzirom na kvalitetu najvećih igrača prošloga stoljeća i na gotovo tragični ratni i poratni kontekst, osjeća se da je pred nama čovjek od formata. Premda ga autori u svojem djelu izričito ne formuliraju, kako je u predgovoru knjige uočio Marko Grčić, očituje se njihov moralni sud po kojem većina Titova autokratskog, diktatorskog djelovanja ne može proći. Kuljišev i Klingerov Tito domaći je čovjek sa svjetskom rolom u glavnim svjetskim procesima i ključnim mjestom u srazu velesila, istodobno i ekstrovertirani diktator Jugoslavije koju je pretvorio u pozornicu za svoje nastupe, Jugoslaviju koja se ispisala iz Europe i priključila Africi i Aziji. Za Kuljiša, Jugoslavija je bila promašaj: zbog Tita i klike koju je kadrovirao pa su ga naslijedili, zaostali smo za svim zemljama Istočne Europe. Država je mijenjala oblik, a Tito strane, globalna savezništva i role – sve se tu mijenjalo i ništa nije poprimilo definitivni oblik, konstanta je bila samo njegova apsolutna vlast i diktatorska pozicija. Ključno, uvijek je održavao ekvidistancu između svjetskih sila, jer mu je to omogućavalo da samostalno arbitrira na unutrašnjem i vanjskom planu. Na neki način bio je stoga ”čovjek bez svojstava”, lišen identiteta – uočio je Kuljiš. NOGOMETNA LEGENDA ‘Jugoslavija je meni i danas sinonim za nešto lijepo, bila je desetka na fakultetu’ Ni iz najskrupuloznijih istraživanja, međutim, nije uspio rekonstruirati Titovu privatnu personu – jer nikad nije iskazivao osobnost. Nije imao ni jednog prijatelja, uopće nije držao do obitelji, sve ih je držao podalje od sebe, a svoje doglavnike koristio dok su mu trebali i uglavnom ih omalovažavao. One koji su mu konkurirali za vlast fizički je uklonio. Energiju i šarm upotrebljavao je jedino u dodiru sa svjetskim državnicima, carevima, kraljevima i povijesnim vođama. Bio je, za autore knjige “Tajni Titov imperij”, prvi, originalni celeb…..“

Facebook Comments

Loading...
DIJELI