Sjedinjene Države jačaju ionako snažne sankcije protiv Irana i, čini se, sankcijama žele uništiti ionako već snažno uzdrmano iransko gospodarstvo.
Američka administracija priprema novi sankcijski paket protiv Teherana, s ciljem destabilizacije stanja u toj zemlji i podrivanja tamošnje vlade, što bi trebalo biti alternativa vojnoj varijanti riješenja sve jačeg američko-iranskog sukoba pokrenutog nakon dolaska na vlast predsjednika Donalda Trumpa.
Između predloženih mjera nalazi se i tzv. crni spisak čitavih sektora iranskog gospodarstva, poput onih važnih, kao što je petrokemijski sektor, navodi The Daily Beast, pozivajući se na izvor u američkoj administraciji.
S druge strane Iran prijeti Bruxellesu, da, nakon isteka roka od 60 dana, o nuklearnom sporazumu može zaboraviti ukoliko ga EU ne počme i u praksi, a ne samo deklarativno provoditi.
Do sada je Bijela kuća uvela sankcije za gotovo 1000 iranskih pravnih i fizičkih osoba. Novi paket sankcija snažno će usložniti poslovanje s Iranom i pravno ga učiniti nemogućim za mnoge međunarodne tvrtke, kada su u pitanju poslovi u ključnim sektorima iranske ekonomije. Novi paket sankcija priprema se u jeku snažnog zaoštravanja američko-iranskih odnosa i velike vojne napetosti u zoni Perzijskog zaljeva ali i širom Bliskog istoka. Tamo su prošlog tjedna SAD poslale svoje vojne brodove na čelu s nosačima zrakoplova, svoje bombardere B-52, a navodno se planira slanje i 120 tisuća američkih vojnika, pri čemu je objavljena i djelomična evekuacija američkog diplomatskog osoblja iz iračke prijestolnice Bagdada zbog navodne iranske ugroze. Bijela kuća, isto kao i Rijad, u nedavnim napadima jemenskih huta dronovima na ključni saudijski naftovod „Istok-Zapad“ vidi „ruke“ Teherana, kao što ih vidi i u nedavnom napadu na saudijske tankere u Perzijskom zaljevu, u vodama UAE. S druge strane, jednako oštre optužbe stižu i iz Teherana na račun SAD-a. Općenito, jača vojna retorika u kombinaciji s međusobnim optužbama i prijetnjama, što povisuje vjerojatnost izbijanja incidenata i neželjenog početka sukoba. Međutim, američki Kongres od Trumpa traži konkretne informacije o stvarnim iranskim prijetnjama američkim interesima u regiji, a ne samo onim na razini političkih izjava i međusobnih optužbi. One nisu dovoljan povod za rat, a poglavito ne onakav kakav po svojim posljedicama može biti onaj s Iranom. Kongres od Trumpa traži postojano informiranje o razvoju stanja. Podsjećam da u Kongresu većinu imaju demokrati, koji su i sklopili prijašnji nuklearni sporazum s Iranom i bili protiv američkog jednostranog povlačenja iz njega.
Pa iako američka administracija odbija javno govoriti kako joj je cilj smjena vlasti u Iranu, analitičari i suradnici Trumpove administracije otvoreno izjavljuju, kako zahvaljujući novim sankcijama, zbog kojih bi se iranska ekonomija trebala još više destabilizirati, može biti svrgnut „režim u Teheranu“. Dakle, Bijela kuća je po ovom pitanju ipak opreznija nego li je to bila kada je u siječnju pokrenula operaciju Venezuela, gdje je odmah jasno i glasno kazala kako je njezin cilj svrgavanje predsjednika, odnosno „diktatora“ Nicolasa Madura, a umjesto njega za v.d. predsjednika te zemlje imenovala sebi odanog oporbenog vođu Juana Guaida.
„Današnja administracija režim u Iranu promatra točno onako kako je Reganova administracija sagledavala SSSR 1980.-ih godina“, izjavio je izvršni direktor washingtonskog analitičkog centra Foundation for Defense of Democracies (FDD) Mark Dubowitz, inače poznat po svojim protuiranskim stavovima. „Ali smjena režima nije službena politika vlade SAD-a, iako to, kako se nama čini, također želi i iranski narod“, kazao je Dubowizt. S njegovom prvom tezom složio bih se u potpunosti, dok u drugu uopće nisam siguran, iako je nedvojbeno kako i u Iranu, kao, uostalom i diljem drugih država regije i svijeta, postoji i dio javnosti i oporbe, nezadovoljnih postojećim gospodarskim i socijalnim stanjem, a isto tako i društvenim uređenjem utemeljenim na teokratskim načelima vladavine i Iranu svojstvenog oblika demokracije, koja je, neovisno o tome, puno bliža demokratskim standardima na koje smo mi navikli kao na jedino ispravne, nego li je to u najvećem broju bliskoistočnih država i despotija, pa i onih koje su najveće saveznice SAD-a, poput Saudijske Arabije.
Dubowitz je potvrdio svoj prošlotjedni sastanak (zajedno s njegovim timom) u američkoj administraciji, na kojem su se razmatrale rastuće napetosti između SAD-a i Irana.
Sadašnja protuiranska vanjska politika Washingtona nije posljedica nikakvog novog hira iranske politike, već isključivo obećanog novog smjera američke politike u odnosu prema Teheranu u 2016. g. tijekom predizborne kampanje Donalda Trumpa. On je tada oštro kritizirao potpisani međunarodni sporazum s Iranom i Obaminu administraciju koja je to učinila, a Teheran optuživao za destabilizaciju stanja na Bliskom istoku. Saudijska Arabija je čak u vrijeme prijenosa vlasti u SAD-u, u New York poslala svoje visoke izaslanike radi susreta s Trumpom, tijekom kojih se razgovaralo o mogućem svrgavanju iranskih vođa. Nekoliko mjeseci kasnije George Nader, američki emisar u UAE i Saudijskoj Arabiji (o intrigama Rijada i Nadera Geopolitika News pisala je vrlo detaljno. Za Nadera se veže i još jedna loša informacija, koju je svojedobno objavio Newsweek. Prema njoj, sud u Virginiji je 1985.g. Nadera osudio na šest mjeseci zatvora zbog prijevoza časopisa s dječjom pornografijom iz Njemačke u SAD; vidi dvije poveznice ispod teksta), predložio je Bijeloj kući plan ekonomske sabotaže Irana. Nije potrebno posebno govoriti kako je svo to vrijeme spomenuti FDD pružao savjetodavne usluge Trumpovom timu.
Dakle, kada osim ovoga teksta pročitate i linkove ispod njega, stvorit ćete puno širu sliku čitavog problema i shvatiti, koliko je, zapravo, jak utjecaj izraelskog lobija na sadašnju američku administraciju. Ako je ikome stalo do vojne operacije protiv Irana to je najprije Izrael koji njome ne gubi ništa, a može dobiti puno: za dugo se vremena riješava svog glavnog regionalnog suparnika Irana; osim toga, iz rata s Iranom porušene i oslabljene izišle bi i sada moćne i bogate arapske zaljevske monarhije, što bi Izraelu samo dodatno proširilo sigurnosni perimetar i stvorilo još povoljnije strateško okružje u odnosu na ovo sadašnje, pa makar je i ovo obilježeno relativno korektnim odnosima Izraela s ključnim arapskim zemljama. Međutim, zemljama, koje su po pitanju Izralela ipak uvijek nepredvidljive, a stara mržnja samo potisnuta negdje u pozadinu, a suradnja pokrenuta isključivo na zajedničkoj protuiranskoj platformi tj. identičnim interesima po pitanju Irana. Zato se Tel Aviv (ili Jeruzalem, kako već hoćete) rukovodi onom: „sada ili nikada!“, svjestan da u Bijeloj kući sjedi nikada proizraelskija administracija, niti će takve više ikada biti nakon što Donald Trump jednom napusti moćno kormilo upravljanja politikom SAD-a.
I upravo u tome leži sva opasnost: hoće li se Trump u potpunosti priključiti izraelskoj „struji“ u odnosu prema Iranu, ili će, shvaćajući potrebu da SAD, kao globalna velesila, na Iran mora gledati iz znatno šire perspektive nego što na nj gledaju Izrael i Saudijska Arabija kao ipak samo regionalne sile. Ako ne zbog ičega drugog, ono barem iz razloga što je opstojnost Irana u interesu mnogih država svijeta, uključno Kine, Rusije, Indije, Pakistana, Turske ali i EU, i to ne samo po pitanju uvoza iranske nafte.
Zoran Meter: Saudijski režim želio likvidirati iranskog generala Qassima Suleimanija
Original možete pronaći na www.geopolitika.news