Alkohol zamijenili ‘bijelim prahom’: Jučer Milanović i Bandić – danas Vujčić i Dalička!

Hoće li se netko od dežurnih moralista konačno dosjetiti da zbog 'neobičnog' i nekontroliranog ponašanja najviših državnih dužnosnika, ljudi koji doslovce upravljaju državom, postavi pitanje njihove psihofizičke uračunljivosti i službeno zatraži provjeru opijata u organizmu – recimo putem vlasi kose

Tijekom devedesetih godina kada su droge poput kokaina tek dobivale pravo javnosti u hrvatskom političkom životu i tek se probijali u naglo obogaćene vrhove hrvatske politike i jet seta, pojava političara ‘čudnog’ ponašanja – kako se često znao pojavljivati u javnosti primjerice bivši glavni tajnik HDZ-a Zlatko Canjuga – bila je neobična pojava. Takva ponašanja izazivala su sablazan javnosti i osudu čak i kod stranačkih kolega. No s vremenom i preuzimanjem zapadnjačkih ‘vrijednosti’ to je postao uobičajen način ponašanja.

Naime, zadnjih smo godina svjedoci čestog vrlo ‘neobičnog’ ponašanja najviših državnih dužnosnika, onih koji doslovce vode državu. Sva medijska nagađanja, pisanja, ali i ocjene stručnjaka nikada nitko od prozvanih nije ni pokušao demantirati, pa je nešto do tada nesvakidašnje postalo – normalno.

Ovotjedno divljanje potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić u Hrvatskom saboru kada je potpuno izgubila kontrolu na jedno čak i ne tako posebno provokativno pitanje MOST-ovog zastupnika Mire Bulja zgrozilo je javnost. Sinjanin je očito pogodio ‘u sridu’ – u pravom trenutku, jer se potpredsjednica počela derati da ju nitko više nije mogao ni smiriti ni obuzdati. Takvo sramotno ponašanje vidjeli su zahvaljujući televizijskim kamerama i medijima svi građani Hrvatske ali i šire.

No nije joj to bilo prvi puta da se tako nekontrolirano ponaša u javnosti. Slučaj kada je postalo potpuno jasno da s njom ‘nešto nije u redu’ je bila njena konferencija za novinare povodom otkrića krize u Agrokoru. I dok je cjelokupna nacija strepila od ekonomskog sloma, odgovarajući na pitanja novinara gospođa Dalić je odjednom prasnula u smijeh i zaboravila što je htjela reći. Za pomoć je čak zamolila svoju glasnogovornicu Sunčanu Glavak. Sve je izgledalo tragikomično.

Da nešto zaista nije u redu potvrdilo se netom poslije. Naime, glasnogovornica je nakon tog neobjašnjivog ispada Martine Dalić zvala okolo televizijske redakcije i tražila da se video ne pusti. U međuvremenu je dio zaista smiješnog videa objavljen na nekoliko manjih portala a tek na nekoliko njih cijeli orginal. I javnost je mogla vidjeti drugu ženu u državi u ‘pravom elementu’.

Martina Dalić na snimci djeluje kao da je po utjecajem alkohola. No, ‘češkanje’ nosa, vidljivo na snimci, moglo je ukazivati i na korištenje nekih drugih opijata. Kuloari u Vladi danas tvrde kako je sve otišlo predaleko i više se jednostavno ne može kontrolirati, ali nažalost, njen šef Andrej Plenković (iz tko zna kojeg razloga) nema ni snage ni hrabrosti prekinuti tu agoniju i blamažu, što je pokazao i na ovotjednom zasjedanju Sabora kada nije ni trepnuo.

Do kada će to trpiti teško je reći, jer više nije jasno čime je ucjenjen pa drži takve likove na najvažnijim funkcijama u svojoj vladi, no prema riječima očevidaca njena ‘teturanja, bauljanja i mumljanja’ postala su tužna svakodnevica.

Otkrili se kod Ace

Svojedobno se naš medij zapitao je li bivši premijer Zoran Milanović Hrvatsku vodio pod utjecajem ‘bijelog’?! Povod takvom pitanju bilo je Milanovićevo zadnje gostovanje kod Aleksandra Stankovića u emisiji ‘Nedjeljom u dva’, kada se bivši premijer odavao pokretima simptomatičnim za konzumenta kokaina.

Zanimljivo je bilo i televizijsko gostovanje guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića kod istog voditelja kada su brojni gledatelji mogli primjetiti neke od pokreta simptomatičnih za ljubitelja bijelog praha. Je li se tu radilo o prašku za pecivo dr. Oetker ili Droge Portorož, možda bi najbolje mogli utvrdili poznavatelji toga čudovatog praha iz Kolumbije. No u svakom slučaju ta dva javna primjera trebali su biti alarm kompletnoj javnosti, no nitko nije reagirao, a radi se o ljudima koji doslovce upravljaju državom i njenim financijama. Ako je svojevremeno od nekih sportskih trenera i dužnosnika tražena vlas kose kako bi se provjerila sumnja o njihovom drogiranju, zaista je čudno da svi ti moralisti poput Petrova (čiji odsutni pogled svjedoči o jednoj drugoj vrsti psihodelije) i drugih, nisu nikada postavili pitanje uračunljivosti najviših državnih čelnika.

Trendseterski dečki iz ‘Peperminta’

Prije tridesetak godina, točnije sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, “moćna gomilica” perspektivnih poslovnih ljudi, odvjetnika i direktora, družila se u caffe klubu Hennessy u Kačićevoj ulici, pa su ih novinari poslije, kada su postali premijeri, naftni moguli, ministri i gradonačelnici, nazvali “dečkima iz Hennessyja”…

Nikica Valentić, Davor Štern, Mladen Vedriš, Borislav Škegro, Bosiljko Mišetić, Nenad Porges – navodno čak i Domagoj Milošević, kao najmlađi izdanak iz Hennessyjeva kadrovskog inkubatora – bili su predestinirani lideri upravljačke elite, članovi kluba odabranih nalik na mnoge zapadne koterije, pisali su mediji. ‘Dečki iz Hennessyja’, dugo su drmali, a neki od njih i danas, na razne načine i kroz raznolike sfere utjecaja drmaju političkim i poslovnim krugovima Lijepe naše.

Puno godina poslije spomenute dečke zamijenila je jedna druga skupina moćnih dečki iz ‘Peperminta’, u zagrebačkoj Ilici, u trendeseterskom prostoru koji je preko dana kafić, a navečer klub. Zoran Milanović, bivši premijer i čelnik SDP-a i premijer, Boris Vujčić, guverner HNB-a te Emil Tedeschi, vlasnik Atlantik grupe, bili su redoviti gosti spomenutog kluba. Tako bi se oni, između ostalog, redovito okupljali na božićnom partyju u zagrebačkom klubu Pepermint, gdje bi se za glazbu pobrinuo DJ, Emil Tedeschi. Danas od tih moćnih dečki iz Peperminta, koji su svojedobno drmali Hrvatskom, nedostaje samo bivši premijer i predsjednik SDP-a. A nakon Milanovićeva odlaska na ‘čelu Domovine’ još su ostali guverner HNB-a Boris Vujčić, i vlasnik Atlantic grupe, Emil Tedeschi, koji se sve više spominje u kontekstu jedne od najvećih gospodarskih transakcija u hrvatskoj povijesti – preuzimanju najvećeg dijela posrnulog Agrokora.

Dobro plaćen, a tvrdi da nije buržuj

Upravo Vujčićevo gostovanje u Stankovićevoj emisiji ‘Nedjeljom u 2’ pobudio je sjećanja na njihova druženja u Pepermintu, ali i otvorilo neke ranije dileme oko guverneru HNB-a. Najprije, mnogi gledatelji su primijetili, da se guverner HNB-a i nije previše uznemiravao na neka Stankovićeve provokativne opaske, pogotovo na voditeljevu tvrdnju da neki smatraju kako je upravo Vujčić oličenje buržoazije u Hrvatskoj, te ga upitao doživljava li se tako. Na to je guverner HNB odgovorio: ‘Apsolutno ne, ja spadam sigurno u vrlo dobro plaćene ljude, mali postotak vrlo dobro plaćenih ljudi, ali ja mislim da su u Hrvatskoj oni koji su stvarno buržoazija, oni koji danas žive od kapitala, a ne oni koji žive od plaće’.

Naravno, brojni gledatelji su ostali razočarani Vujčićevim nastupom te su konstatirali da on ništa nije rekao o poticanju proizvodnje, izvoza, zapošljavanju u realnom sektoru, povećanju konkurentnosti gospodarstva i šteti koju HNB proizvodi svojom politikom pogodovanja uvoznom lobiju i korisnicima kredita. No, među gledateljima bilo je i onih koji su primijetili Vujčićevo čudno ponašanje, njegove proširene zjenice i blijedo crvene oči koji otkrivaju čovjeka kojem se sviđa bijelo.

Ovisnika nije teško otkriti a još je lakše testirati

Svojedobno je o istoj problematici naš tjednik pisao i u slučaju Vujčićeva prijatelja i bivšeg premijera Zorana Milanovića. Naime, višegodišnje promatranje ponašanja bivšeg predsjednika Vlade RH i aktualnog predsjednika SDP-a Zorana Milanovića putem javno dostupnih medijskih servisa dovelo je do zaključka kako je gospodin konzument neke vrste opojnih droga.

‘Dakle, pred sobom imamo odraslu osobu i političara koji dobro prikriva svoje stanje. Je li u međuvremenu postao ovisnikom u ovom trenutku nije poznato, ali to nije teško testirati’, pisao je svojedobno naš tjednik i naveo neke od simptoma prema kojima se može prepoznati ovisnika o kokainu: često šmrcanje, hiperaktivnost, bezrazložna euforija, proširene zjenice, nesanica, slab apetit, osjećaj viška energije, moguće halucinacije i paranoja, sklonost hedonizmu i iscrpljujućoj noćnoj zabavi. Već smo spomenuli da narkoman navučen na „koku“ zadržava lucidnost i da ima razvijen izvanredan smisao za prijevaru i laž svake vrste, pisali smo tada.

Vlas na analizu

Inače, za detekciju kokaina treba vrlo dobro obratiti pozornost na upečatljivo crvenilo nosne sluznice. Osnovni načini unošenja kokaina u organizam su upravo ušmrkavanje i pušenje. Kod ušmrkavanja potrebno je oko tri minute da sluznica apsorbira kokain koji preko kapilara ulazi u krvotok, pa onda u mozak. Kod pušenja, kokainska para se apsorbira u krvotok u plućima, čime se početak djelovanja ubrzava. Čim počne djelovati razmišljanje postaje lakše i brže, aktivira se govorni centar, osjeća se samopouzdanje za vrhunske napore i dostignuća. Za približno deset minuta hipotalamus reagira na stimulans i osjećaj lakoće polako nestaje. Unošenjem kokaina podražen je i centar za spolnost.

Baš mnoge od tih simptoma i učinke moglo se vidjeti kod bivšeg predsjednika SDP-a na kraju njegovog mandata, a posebice je javnost ostala zgrožena nakon njegovog gostovanja u emisiji “Nedjeljom u dva” kod Ace Stankovića kada se Milanović odavao pokretima simptomatičnim za konzumenta upravo spomenutog. Interesantno i Vujčićev pogled, kao i crvenilo nosne sluznice i to baš u Stankovićevoj emisiji ‘Nedjeljom u 2’, zapeo je za oči brojnih gledatelja, koji nisu mogli a ne primijetiti neke od gore spomenutih sindroma za vrijeme njegova gostovanja u emisiji. Pogotovo njegove proširene zjenice i blijedo crvene oči. Insajderi tvrde da to i nije čudno, jer da se i Vujčiću, baš kao i njegovom prijatelju Milanoviću sviđa(o) bijeli prah.

U svakom slučaju zapanjujuće je da guverner Vujčić nije znao ni kolika su mu mjesečna primanja niti je svoju suprugu stigao upozoriti da ne diže kredit u švicarskim francima, što su samo odlike gore spomenutih ljudi – ljubitelja bijelog . I zato bi bilo dobro da Vujčić, Milanović i ostalo društvo daju vlas na analizu, ali ne na način kako je to svojevremeno učinio Zdravko Mamić, dajući na analizu tuđu vlas.

 

SUMNJIVE GRADONAČELNIKOVE HITNE HOSPITALIZACIJE

Bandiću je nosna šupljina teško oštećena, a promuklost je česta pojava kod ovisnika o kokainu

Jedan od najočitijih primjera o kojem je pisao tjednik 7Dnevno je i primjer zagrebačkog gradonačelnika. Naime, za prošlogodišnje hitne hospitalizacije na Rebru zbog obilnog krvarenja iz nosa, osim što su liječnici ustvrdili vrlo narušeno zdravlje Milana Bandića, vidjeli su i da mu je nosna pregrada jako propala, što se najčešće događa uslijed dugotrajne konzumacije kokaina.

Trajnije ušmrkavanje te vrlo popularne droge bogatih i moćnih može dovesti do čira na sluznici nosa i oštećenja nosne pregrade u tolikoj mjeri da može doći do njezina kolapsa. Osim toga uzrokuje i gubitak osjeta mirisa, krvarenje iz nosa, otežano gutanje i promuklost, a nismo gluhi, već najmanje dvije, tri godine slušamo izrazito neugodno promukloga Bandića, koji se neprestano javnosti i suradnicima ispričava zbog tobožnje prehlade.

Utjecajem najjačeg prirodnog psihostimulansa, kokaina, koji povećava budnost, koncentraciju te intelekutalne i fizičke sposobnosti, mnogo je objašnjivija Bandićeva hiperaktivnost, njegova euforična svepristunost i neumorna jurnjava hrvatskom metropolom uzduž i poprijeko. Godinama gradonačelnik „dela i dela“ i sve nas neprestano poziva da „idemo delati od 0 do 24“ i tako sedam dana u tjednu, 365 dana u godini, kako mu se, ne slučajno, zove i stranka rada i solidarnosti, koju je osnovao po izlasku iz remetinečkog pritvora.

Kokainskim utjecajem mogla bi biti objašnjiva i Bandićeva česta euforija odnosno povišeno rasploženje u kojem ima osjećaj povećanih sposobnosti i postignuća. Iako je kokain ilegalan, jako skup, opasan i izaziva ovisnost, u širokoj je upotrebi, uopće upotreba narkotika postala je toliko raširena, osobito među bogatima, uspješnima, slavnima i moćnima, da se na neki način smatra čak i društveno prihvatljivom, a njihovi konzumenti sebe ne smatraju ovisnicima, jer vjeruju da mogu prestati uzimati drogu kad god žele te su uvjereni da nemaju problem. Što je, naravno, čista zabluda.

 

HOLY PISALA O RASKALAŠENOM ŽIVOTU SABORSKIH ZASTUPNIKA
‘To su licemjeri koji šmrću kokain a protive se legalizaciji marihuane!’

Zanimljivo da je i bivša političarka Mirela Holy nakon odlaska iz politike počela otvoreno govoriti i pisati o crnoj strani politike. Prije samo pola godine predstavljajući svoju zadnju knjigu nekadašnja saborska zastupnica SDP-a i ministrica zaštite okoliša javno je raskrinkala raskalašeni život hrvatskih političara, posebno saborske zastupnike koji, po njenim tvrdnjama, šmrču kokain. I zanimljivo te njene priče apsolutno nitko nikada nije ni pokušao demantirati.

Upitana je li točno ono što je u knjizi napisala, referirajući se na česte tragove ‘bijelog’ ispod nosa političara kazala je. “Sve što sam napisala u knjizi je istina. Moja intencija nije da ja te ljude izložim osudi javnosti, zbog toga ne koristim njihova imena, jer na kraju mene boli đon šmrče li netko kokain ili ne. Smatram da je to potpuno nebitno i da je to privatna stvar te osobe. Osobno smatram da je to tužno jer su ti ljudi ovisnici. Nije to stvar kojom bih se ja trebala baviti. Međutim, izrazito me smeta kada se osobe koje šmrču kokain žestoko protive legalizaciji marihuane, jer smatram da je to odvratno licemjerje”.

Iako se stvarna imena ne spominju, Zorana Milanovića čak i iz isječaka knjige vrlo je jednostavno prepoznati.

 

FUHRER JE OPONAŠAO FREUDA KOJI JE SMATRAO KOKAIN ČAROBNIM LIJEKOM
Hitler je uzimao kokain kroz kapi za oči

Medicinski dokumenti o Hitlerovu zdravstvenu stanju ugledali su svjetlo dana tek nedavno – u SAD-u 2012., a među njima je i izvješće koje je na 47 stranica napisao Hitlerov osobni liječnik dr. Theodor Morell. Među ostalim, Morell je Hitleru počeo davati kokain u obliku kapi za oči, a kako se Führer osjećao sve bolje i bolje, Morell mu je u kapi počeo stavljati deset puta više kokaina. Tako jako koncentrirana doza često je pokretala Hitlerova psihotična ponašanja tijekom kasnijih godina rata. Hitler je osobno imao vrlo visoko mišljenje o kokainu, baš kao svojedobno i otac psihoanalize Sigmud Freud. Tražeći 1884. godine lijek za psihičku iscrpljenost i depresiju, Freud je shvatio da kokain djeluje kao anestetik i pomaže pri uklanjaju depresije te ga je nazvao čarobnim lijekom. No, 1887. godine Freud uočava stvaranje ovisnosti i kokainske psihoze dok se droga uzima te prestaje koristiti kokain i osobno i profesionalno. Hitler se kokaina nikada nije odrekao, nego je sve više žudio za njime. Uz kapi za oči, počeo ga je i šmrkati pod izlikom da treba očistiti sinuse i smiriti grlo.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI