DJECA KOMUNISTA: Gažijeva kći ‘radi’ u Podravci, a Špiljkov sin gradi luku u Novom Vinodolskom!

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Posrnuli hrvatski natalitet može se povećati samo kvalitetnijim uvjetima za mlade obitelji, ravnopravnošću i jednakošću svih građana, kvalitetnijim zdravstvom. Ukratko, svime onime što su političke elite desetljećima uništavale, tjerajući hrvatske obitelji u bijeli svijet, kako bi u našoj političkoj bari, u zlatnu mladež stasala djeca Jugoslavena, udbaša i komunista!

Vladajuća struktura ovih je dana naciji predstavila novi Zakon o porodiljnim naknadama koji bi, kao, trebao spašavati posrnuli hrvatski natalitet. Puki populizam, reći će svi oni koji godinama prate kako diše hrvatska politička scena, jer se natalitet ne spašava samo i jedino povećanjem porodiljnih naknada. Povećava se kvalitetnijim uvjetima za mlade obitelji, povećava se ravnopravnošću i jednakošću svih građana, povećava se kvalitetnijim zdravstvom. Ukratko, svime onime što su političke elite desetljećima uništavale, tjerajući hrvatske obitelji u bijeli svijet, kako bi ovdje u našoj političkoj bari, u zlatnu mladež stasala djeca Jugoslavena, udbaša i komunista!

Niz je i hrvatskih tajkuna čiji su očevi korijene svojih karijera otpočeli u komunizmu, prepuštajući danas kćerima i sinovima zlatnu žlicu s koje med samo treba pojesti. Narodu ne treba nabrajati njihova imena, a oni se međusobno ionako dobro poznaju. Štoviše, vladajući već mjesecima pokušavaju spasiti neke od njih, poput Ivice Todorića, čiji je otac Ante ex komunist. Tu je naravno i Vlahović, Špiljak, ali i bliski prijatelj bivšega premijera Zorana Milanovića, Emil Tedeschi.

Kako je stari Špiljak ‘ubijao’ Đurekovića…

Hrvatskoj je potrebna lustracija, rečenica je koja preko usta političara prelazi samo u vrijeme izbora, pa stoga i danas tapkamo na mjestu ne znajući tko zapravo upravlja našim životima, donoseći sve ključne odluke. Ključna je tako u Milanovićevoj eri bila odluka da na čelo jedne od najvećih prehrambenih industrija u našoj zemlji, dovede partijskog potrčka, Zvonimira Mršića. Došlo je novo vrijeme, ali špranca je ista, pa je Mršić, čim se domogao rukovodeće fotelje, „sredio“ sve svoje   neistomišljenike. Tako je Mršićeve „menadžerske sposobnosti“ na svojoj  koži, prema tvrdnjama predsjednika AHSP-a, Dražena Keleminca, osjetilo 1600 zaposlenika Podravke, a zaposlenicima koji su radili u zagrebačkim uredima u Hebrangovoj ulici, postavljen je uvjet da ukoliko odbijaju putovati na posao u Koprivnicu-  mogu potražiti novi posao.

Čitav je niz onih koji su tokom tih transakcija ostali bez posla, točnije, kako Keleminec tvrdi, otkaz nije dobila samo Sanja Gaži Prpić. To je dama koja ne radi od siječnja 2013. godine, ali se vodi da radi od kuće, te za to dobiva plaću kao da se normalno pojavljuje na svojem radnom mjestu. A riječ je o kćeri udbaša Pavla Gažija, pa Keleminec  vjeruje kako je on osobno s političkim istomišljeniko Mršićem dogovorio da njegove kći bude kod kuće i prima plaću. Gaži Prpić  takav radni odnos prakticira već  punih pet godine, te za razliku od svojih kolega koji su ostali bez posla, živi u Zagrebu i prima plaću.



I sin moćnog komunističkog političara Mike Šiljka, dobro se snašao, pa se tako nakon naftnog biznisa uhvatio turizma, pa sada radi na otvorenju moderne luke u Novom Vinodolskom. To je projekt u kojeg je Špiljak junior, uložio više od pedeset milijuna kuna, jer ipak je  riječ  o luci sa 180 vezova za veće motorne brodice i jahte,  koja se gradila još od sredine 2015. godine. Vanja Špiljak, osobno je financirao urbanistički plan što mu je omogućilo raspisivanje natječaja za koncesiju na kojoj je (slučajno!?) njegova ponuda bila jedina. Koncesija mu je dodjeljenja na 29 godina, a luka se prostire na oko četiri tisuće četvornih metara na kopnenom dijelu. Tu je i restoran, parkiralište, ali i prostrana recepcija. Cilj mu je privući klijente više srednje klase, uglavnom Nijemce i Austrijance.

Inače, Špiljkov otac se 90-ih se povukao iz Ine i osnovao u Švicarskoj tvrtku Mitan Handles s kojom je poslovao na međunarodnom naftnom tržištu, a prvi veći profit ubrao je  poslujući s Gazpromom. Spominjalo ga se zadnjih godina na suđenju Josipu Perkoviću, ali i Krunoslavu Pratesu, kao ključnu osobu zbog koje je ubijen Stjepan Đureković. Naime, tvrdilo se  da se Špiljak senior bavio malverzacijama u Ini, što se htjelo zataškati tako da se optuži Đureković. Pravomoćna presuda Pratesu navodila je da se Mika Špiljak u povjerenju obratio Juri Biliću, tada članu Izvršnog komiteta CK SKJ, optuživši Đurekovića za pronevjere, te je tražio od njega da ga se likvidira.

Iz politike u unosne poslovne vode…

Inače, investiciju Vanje Špiljka progurao je i aktualni ministar prometa, Oleg Butković, koji je u njemu vidio ozbiljnog ulagača…

A što je tek s ostalim krupnim podiuzetnicima koji su stasali u hrvatskoj tranziciji iz komunističke u tržišnu ekonomiju, onima koje se, pomalo s visoka, naziva – tajkunima? U tu skupinu uz Ivicu Todorića, nedvojbeno spada Stipe Gabrić Jambo.

Neki su danas uspješni hrvatski poduzetnici, bili svojedobno i politički aktivni, a primjer takvoga je Ivić Pašalić. Međutim, puno je više onih koji su političke veze i utjecaj gradili preko političara, gradeći svoje bogatstvo. Među takve se svakako ubrajaju Miroslav Kutle, Ante Vlahović, Ante Žužul, Marijan Hanžeković i Luka Rajić.

Mljekar Rajić priča je ispričana sto puta, ali unatoč tom apsurdu, čovjek ponovno ne može svemu tome načuditi. Oko dva milijuna kuna dobivenih prodajom  Dukata, Rajić je uložio u tvornicu čokolade u Švicarskoj,  a u Hrvatskoj u tvornicu lijekova, pa danas živi više no dobro, ne samo on nego i svi članovi njegove obitelji.

I Josip Gucić je bio tajkun kojega je pomazila politika 90-ih dok je gradio svoj holding, slično kao Todorić,  skupim kreditima Privredne banke, te je zbog teških malverzacija završio na sudu. Ali, kao što je poznato – „tresla se brda, rodio se miš“. Spomenimo i Dragutina Biondića, pripadnika tehnomenadžerske struje HDZ-a, poduzetnika koji se bavio svim i svačim, živeći od toga i više nego kvalitetno.

 

Gdje su danas bivši komunisti? Bijeg u sve stranke, najviše u HDZ!

Znanstveni magazin,  Communist and Post-Communist Studies,   pozabavio se transformacijama Saveza komunista Hrvatske:

                Tako  je koncem 80-ih godina prošlog stoljeća, Hrvatska  brojala 4,784.265 stanovnika, od kojih je njih  6,2 posto bilo u aktivnom članstvu SKH, točnije njih 298.113. U tom periodu bilo je i oko 180 tisuća bivših članova Saveza komunista, što je 3,8 posto stanovništa, a njima je pak članstvo prestalo iz različitih razloga. Naime, 19,2 posto bilo ih je isključeno iz članstva, 65,8 posto brisano   zbog neplaćanja partijske članarine, dok ih je 11,3 posto –  umrlo. Za dio njih, odnosno tri posto bivših članova, nije bilo moguće utvrditi razlog prestanka članstva.

                Ubrzo potom Hrvatska je doživjela prve demokratske izbore, a tijekom sljedećih šest mjeseci – od prosinca 1989. godine do lipnja 1990. godine – broj članova Saveza komunista smanjen je sa 298.000 na 46 tisuća. Prije demokratskih izbora u ožujku 1990. godine, oko 27 tisuća članova, prema istraživanju iz spomenutog magazina, prešlo je u HDZ. Nakon pobjede te  stranke na izborima, odigrao se pravi prebjeg, pa se od ožujka do prosinca 1990. godine u HDZ  učlanilo oko 70 tisuća dotadašnjih članova SKH! Tako je koncem 1990. godine,  u članstvu HDZ-a bilo 97 tisuća osoba koje su prije samo godinu dana bile u članstvu Saveza komunista.

                U transformiranom Savezu komunista koji se transformirao u SKH-SDP ostalo je 40 tisuća dotadašnjeg članstva. U prvim mjesecima nakon izbora SKH-SDP zadržao je multietnički karakter, pa se ondje nalazilo 52 posto Hrvata, 28 posto Srba, tri posto Jugoslavena, te jednak broj onih koji su se deklarirali kao – ostali. Oko 15 tisuća članova SKH, završilo je u Koaliciji narodnog sporazuma, koju su predvodili bivši komunistički čelnici – Savka Dabčević Kučar i Miko Tripalo, a koalicija se kasnije raspala u desetak stranaka.

                       Istraživanje provedeno krajem 1990. godine, pokazalo je kako je dvostruko više Srba na izborima provedenim te godine glasovalo za SKH-SDP, čak 46 posto, nego za svoju stranku SDS koju je biralo njih 23 posto.

                  U ovim brojkama ponuđen je odgovor na pitanje – gdje su završili bivši članovi Saveza komunista? Po svemu sudeći, kriju se u svim strankama, a kada bi se iz politike posve isključili svi oni koji su bili članovi SK,  politički život Hrvatske posve bi se urušio. Urušila bi se, svakako, i mnoga poslovna carstva. Međutim,  hrvatsko društvo koje se odreklo lustracije i birajući uvijek iste političke face –  na to je pristalo…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI