Kome dosad nije jasno, nikada neće ni biti: jedini način da se zaustavi urušavanje Hrvatske je odlazak HDZ-a s političke scene. Za očekivati je da će kriminal pokušati na sve načine to spriječiti i da pritom neće birati sredstva, no to je pitanje opstanka Hrvatske, pa ako je potrebno raditi Drugu republiku - radimo je! Nećemo biti ni prvi ni zadnji. Francuzima je ova peta...
Između Mamićeve božićne poslanice, u kojoj se iznova bolesno poistovjetio s Dinamom i Domovinom, i Mamićeva novogodišnjeg namakanja u Perzijskom zaljevu ispred luksuznog hotelskog zdanja Walford Astoria u Dubaiju, Državno odvjetništvo RH objavilo je da pokreće novu istragu protiv 58-godišnjeg nogometnog menadžera Z. M.
Na temelju rezultata izvida pribavljenih putem međunarodne pravne pomoći i kaznene prijave Samostalnog sektora za financijske istrage Porezne uprave Ministarstva financija, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu donijelo je rješenje o provođenju istrage protiv hrvatskog državljanina (1959.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Osnovano se sumnja da je 58-godišnjak kao izvršni dopredsjednik i član uprave jednog sportskog kluba, od početka veljače 2004. godine do 7. ožujka 2007. u cilju pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi za sebe i druge na štetu tog kluba, s računa kluba u jednoj austrijskoj banci (okrivljenik je bio ovlaštena osoba za raspolaganje s novčanim sredstvima tog računa) bez stvarne i pravne osnove podigao ukupno najmanje 2.535.574,71 eura u gotovini, a određeni je iznos novca s računa kluba prenio na svoj i bratov bankovni račun. Postoji osnovana sumnja da si je 58-godišnji okrivljenik na opisani način pri- bavio nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od najmanje 2.572.432,50 eura odnosno 19.056.706,80 kuna, te da je bratu pribavio nepripadnu imovinsku ko- rist od najmanje 58.807,40 eura od- nosno 448.626,03 kune. Navedeni novac su, osnovano se sumnja, koristili za svoje potrebe, a sportski klub je oštećen za ukupno najmanje 2.631.239,90 eura, odnosno 19.505.332,83 kune!
Nije nas iznenadilo pokretanje nove istrage protiv glavnog Dinamovog menadžera, pisali smo još nakon njegovog prvog pritvaranja da će se pred istražiteljima otvarati novi kriminalni krateri kako će kopati dublje i šire. A još je manje nova istraga zatekla Zdravka Mamića, uostalom on je još prije mjesec dana na Dinamovoj Skupštini, iznebuha i izvan svakog konteksta, osjetio potrebu da se povjeri svojim odanim skupštinarima i mnogo manje mu privrženoj javnosti: „Nemojte se začuditi ako me za Božić uhite!“
Nekoliko dana poslije dramatičnog predviđanja vlastite sudbine, Zdravka Mamića spopala je želja za dubinskim monologom, pa je brže bolje sazvao press konferenciju. No, još ju je brže, za samo 15ak minuta, i otkazao. Netko mu je pametan, vjerojatno, savjetovao da ne dolijeva ulje na vatru, odnosno da ne otkriva što sve zna, a znamo da je Mamić uvijek barem jedan korak ispred u simultanki koju već godinama igra protiv poreznih, represivnih, istražnih i pravosudnih organa. A uvijek je korak ispred jer preko svojih krtica umreženih u sve stupove vlasti i obavještajnu zajednicu dobiva ne samo važne i vrijedne informacije, nego i zaštitu.
Mamićevi savjetnici, pretpostavljamo odvjetnici, dobro su procijenili da bi njihov klijent, eksplozivan i nepredvidljiv, u svojoj verbalnoj dijareji mogao u trenutku neke specifične sinkope nauditi ne samo sebi i svojim interesima nego možda i razotkriti ono što nikako ne smije, pa se Mamić dozvao pameti i otkazao najavljeno obraćanje javnosti. A onda je za svaki slučaj spakirao kofere i odletio na sigurno, u Dubai, da ne smeta istražiteljima i organima progona. Baš kao što je pravnoj državi zbrisao i Ivica Todorić koji se trajno nastanio u Londonu i već se mjesecima pravi Englez. Jedino još na hrvatskom piše blogove, u kojima ili napada vladajuće, ili pokušava relativizirati svoju bezizlaznu situaciju.
I Zdravko Mamić i Ivica Todorić, svaki na svoj način, lice su i naličje hrvatske države i hrvatskih institucija na koljenima! Njih su dvojica najeklatantniji primjeri poigravanja s hrvatskim vlastima i hrvatskim zakonima, točnije oni su njihov produkt.
Mamićeva hobotnica
Ne tako davno Zdravko Mamić znao je prvu jutarnju kavu ispijati sa sutkinjom Županijskog suda u Zagrebu Jasnom Smiljanić, ručati sa glavnim sudačkim bossom Ivicom Todorićem, poslijepodne kratiti izmjenjujući preko posrednika SMS poruke s ustavnom sutkinjom Slavicom Banić, a večerati s predsjednicom države Kolindom Grabar Kitarović. Todorić je pak gradeći svoje carstvo s godinama postao nevidljiv i, što je mnogo važnije, nedodirljiv! Za njega su radili svi i radili su sve, pisali su zakone, krojili monetarnu politiku, zaduživali zemlju, otpisivali mu dugove, pogodovali mu i pritom mu ponizno jeli iz ruke.
Još nas je 2009. godine, dok se Hrvatska pripremala da uđe u EU, Ollie Rehn, tadašnji europski povjerenik za proširenje EU, upozorio: „Pod hitno riješite pitanje pravosuđa i korupcije!“
Od tada do danas ne da Hrvatska to nije riješila, nego je institucionalizirani kriminal ojačao toliko da je preuzeo državu i sve njene institucije, od Sabora i Vlade, uključujući i građanske i sindikalne organizacije, medije i državna poduzeća u svoje ruke do te mjere da se više ni ne sakriva. Što je samo dokaz da kriminal ima sve poluge vlasti u svojim rukama i da se ne boji ni Božjih ni ljudskih zakona.
Glavna poluga osvajanja i ostajanja na vlasti bila je od 1990. do danas institucionalizirana korupcija, koja je smišljeno i organizirano, planski i dosljedno, operativno provođena te je kapilarno prožela cijelo društvo i u njoj sudjeluje čak 30 % građana, potkupljenih privilegijama, radnim mjestima, eskulpiranjem od zakonske odgovornosti te ostalim oblicima nezakonitih i neetičkih načina kupovine duša i glasova koji predstavljaju homo-
geno glasačko tijelo HDZ-a. Na taj način osvojeni stupovi vlasti i institucija države te održavanje prividno demokratske vlasti njima po mjeri, dati će novoj kasti slobodu da pljačkaju narod i državu gotovo tri desetljeća.
U povijesti je ne mali broj primjera, a Hrvatska je jedan od njih, da je kriminal uspio preuzeti pod kontrolu čitave države i to upravo kroz ovladavanje njihovim institucijama, a nije rijetkost niti da je kriminal stvarao institucije.
Najmoćnija alatka koju je kriminal stvorio u Hrvatskoj je Hrvatska Demokratska Zajednica. Danas je očito da ta „Zajednica“ nije nastala kao što nastaju stranke, spontanim okupljanjem istomišljenika oko zajedničkih interesa, ostvarivanja sličnih svjetonazora i ostalih komponenti koje mogu političke građanine okupiti u jednu stranku, nego da je nastala kao projekt kako da se određena ekipa dokopa prvo zakonodavne, a onda po „zakonu spojenih posuda“ i svih ostalih stupova vlasti da bi mogla legalno opljačkati Hrvatsku. Dokaz tome je da je Hrvatska opljačkana na potpuno legalne načine jer se sva pljačka odvijala u skladu sa zakonima koje su predlagale vlade koje je postavljao HDZ, a usvojio Sabor, točnije saborska većina na čelu sa HDZ-om.
Dva mandata u kojima je SDP bio na vlasti sa svojim kooperantima su prošli tek u saniranju šteta koje su bile počinjene, a da se, i to je najveći krimen i Račana i Milanovića, nije niti pokušalo neutralizirati kriminalnu hobotnicu koja je za cijelo vrijeme trajanja tih mandata kopala jamu pod njihovim vladama, čak i iznutra te marljivo radila na povratku na vlast HDZ-a i njegovih uhljebničkih trabanata. Što im je na kraju i uspijevalo…
Gdje su milijarde eura?
Tako smo legalno, ali ne i legitimno, od srednje razvijene industrijske zemlje 1990., koja je bila na pragu prelaska u visokorazvijene, dovedeni 2017. po stupnju razvijenosti na predzadnje mjesto u Europskoj uniji, pa sada gledamo iz žablje perspektive one zemlje i
narode za koje smo svojevremeno bili „Amerika“, ali su se zato naše takozvane elite i oni za koje su one radile i još rade preko noći obogatili i sad drmaju cijelim društvom. Golgota kroz koju u zadnjih 27 godina prolaze i država i gospodarstvo i građani, a koja se očituje u strahovitoj pljački i uništavanju svega onoga što su nam prethodne generacije ostavile, ima tako epske razmjere da je u njoj nestalo 430.000 radnih mjesta, gotovo točno onoliko koliko daje zbroj građana koji su se iselili u nekoliko zadnjih godina i nezaposlenih na Zavodu. Zemlja je deindustrijalizirana, od neto izvoznika hrane postali smo ovisni o uvozu, a zadužili smo se do te mjere da nam je rejting završio kao „smeće“ i još k tome nitko ne zna gdje su završile sve te puste milijarde eura. Kod građana sigurno nisu o čemu najbolje svjedoči činjenica da je nestao srednji sloj.
Iz povijesti naroda je poznato da kad se u nekom društvu dogode ovakvi kataklizmički lomovi uzročno-posljedično zemlju počinje kositi iseljavanje njenih građana, a vrlo često i bijela kuga. Upravo se nama to dogodilo i upravo nam se događa sada i veliko je pitanje hoće li se uopće u dogledno vrijeme moći zaustaviti! Po tvrdnjama nekih povjesničara ovakovelikog iseljavanja u tako kratkom razdoblju nije bilo ni kada se bježalo pred Turcima. Ljudi su shvatili da zemlju vodi mafiokracija čijoj se vlasti u opće ne vidi kraja i da zato nemaju budućnost, pa se iz Hrvatske se u svega nekoliko godina odselilo nekoliko stotina tisuća naših mladih i srednjedobnih građana, mahom srednje i visoko obrazovanih.
Veliko pitanje hoće li se odbjegli građani ikada i u kojem broju uopće vratiti u opustošena područja ili će doći do zamjene stanovništva, pa će ih naseliti neko drugo, nehrvatsko stanovništvo. Uglavnom, ta bježanija ima sve elemente light genocida u kojem su bez krvi i mrtvih opustošene čitave naše regije.
Vratimo se Mamiću s početka priče jer njegovo temeljito, dugogodišnje izvlačenje novca iz jednog nogometnog kluba, i sve što je tomu prethodilo i sve što je to okruživalo i što sada odigrava i slijedi, ogledni je primjerak kako kriminal funkcionira. Svojim najvećim uspjehom kriminal smatra kad mu uspije da u državnim institucijama, naročito zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti te obavještajnoj zajednici instalira svoje ljude ili osobe koje može kontrolirati i s njima upravljati procesima u društvu, a sebi osigurati nedodirljivost. Taj koktel kriminala s jedne strane i „njihovih“ ljudi u „stupovima vlasti“ i institucijama s druge strane zove se zbirnom imenicom – mafiokracija.
U strogoj tajnosti
Javnosti vidljivo „legalno“ krilo čine svi koji imaju nešto s državom ili se motaju oko nje: od doušnika u policijskim, obavještajnim i sličnim strukturama koji im provaljuju istrage, pa do tužitelja i sudaca koji im osiguravaju zaštitu od pravnog progona, od političara i lokalnih moćnika u jedinicama lokalne samouprave koji im mogu pribavljati manje posliće, pa do onih koji sjede u vrhovima vlasti, parlamentu i vladi koji im omogućuju mega zarade.
Naravno da ti ljudi rade za kriminal u strogoj konspiraciji i teško su prepoznatljivi, no ono što ih razotkriva je njihovo funkcioniranje u sustavu kada se demaskiraju njihova (ne)djela i šteta koju nanose općem dobru kojem bi trebali služiti.
Oni koji upravljaju sa cijelim sustavom i koji tako ostvaruju svoje interese, kolokvijalno bossovi, nastoje na sve načine da ostanu anonimni, ispod radara javnosti i da se ne vide, iako se za neke od njih s vremenom ipak sazna. Ideal kojem kriminal stalno teži i od kojeg nikada ne odustaje je ustrojavanje što šire mreže tih ljudi koja će pokriti što više njemu zanimljivih pozicija u nomenklaturi vlasti kako bi preko njih mogao kontrolirati dijelove ili čak i cijelo društvo te mu nametati svoje interese na naoko “demokratski” i zato prihvatljiv način te ga onda legalno pljačkati. Andrej Plenković doveden je za predsjednika HDZ-a kao sušta suprotnost svom prethodniku Karamarku, da se stanje zamaskira faceliftingom. No, brzo je razotkriveno koliki je stvarni Plenkovićev doseg i utjecaj. Događaji su strgnuli zavjese, pa dilema nema.
On je premijer točno toliko da može iz Vlade izbacivati koalicijske ministre članove Mosta i podržan logistikom iz paaraobavještajnog podzemlja, koje kao sa svojom prčijom barata sa klasificiranim podacima, koji bi trebali biti poznati i dostupni jedino institucijama obavještajne zajednice, pa ucjenjivanjem i nuđenjem utjecaja na sudstvo i oprosta grijehova kriminalcima poput Sauche i Vrdoljaka spriječava pad „svoje“ Vlade, ali ne može Šukera i Mamića detronizirati iz hrvatskog nogometa. A koliko su stvarna tuga i žalost njegov ugled i moć unutar vlastite stranke najbolje svjedoči činjenica da premijer ne može natjerati ni jednog običnog, glupog župana koji mlati ženu da podnese ostavku na svoju funkciju!
Kome dosad nije jasno, nikada neće ni biti: jedini način da se zaustavi urušavanje Hrvatske je odlazak HDZ-a s političke scene. Za očekivati je da će kriminal pokušati na sve načine to spriječiti i da pritom neće birati sredstva, no to je pitanje opstanka Hrvatske, pa ako je potrebno raditi Drugu Republiku – radimo je! Nećemo biti ni prvi ni zadnji. Francuzima je ova peta…