Dr.Hrgović nakon 16 godina dobio spor zbog kojeg je morao otići iz Hrvatske ali krivac ostao nekažnjen!

Photo: Damir Spehar/PIXSELL

Hrvatski sudovi su morali priznati kako su njegovi otkazi u KBC-u Osijek i na Medicinskom fakultetu 2001.godine bili nezakoniti, čime mu je učinjena nenadoknadiva šteta, nepravda ali i sramota za što je 'najzaslužniji' bivši ministar zdravstva Andro Vlahušić koji je pravomoćno osuđen zbog zlouporabe položaja. No obeštećenje Hrgović ipak neće dobiti. Jer ovo je Hrvatska.

U trenutku kada se zbog općeg stanja u društvu (a ne samo socijalnog) svakodnevno iseljevaju deseci uglavnom mladih obitelji iz svih krajeva Lijepe naše, dok svakodnevno najvrijedniji i najškolovaniji kadrovi traže svoje mjesto pod nekim ‘drugim suncem’, na opetovane pozive za povratkom svih dosadašnjih najviših hrvatskih dužnosnika mogu se na prste jedne ruke nabrojiti oni koji su se vratili – i ostali – živjeti i raditi u domovini.

Jedan od razloga je i (opet ponavljamo) ne samo socijalna nesigurnost. Da je u današnjoj Hrvatskoj zaista sve moguće, odnosno da je ponekad traženje pravde u pravom smislu riječi ‘sizifov posao’ najbolje svjedoči primjer prof.dr. Zlatka Hrgovića koji već 16 godina bezuspješno pokušava istjerati pravdu i dobiti zadovoljštinu za silnu nepravdu koja mu je učinjena.

‘Čuvenom’ osječkom Županijskom sudu trebalo je punih 16 godina da riješi radni spor između ginekologa dr.Hrgovića i KBC-a Osijek te osječkog Sveučilišta, odnosno da utvrdi kako je izvanredni otkaz Ugovora o radu koji mu je uručen u listopadu davne 2001. godine ipak bio nezakonit i nedopušten!

Pa iako je sud konačno riješio spor i donio pravorijek, to još nije kraj ovog maratonskog procesa jer prema najnovijoj skandaloznoj presudi, dr.Hrgoviću se ne priznaje naknada plaće za sve godine od otkaza ugovora o radu(!!!????), a uz to mora sam platiti svoje sudske troškove, iako je spor dobio.

Tako će dr. Hrgović morati po pravdu u Strasbourg kao i mnogi drugi građani Hrvatske zadnjih godina, jer hrvatsko pravosuđe je i dalje leglo kriminala, korupcije, nepotizma….

U Hrvatskoj nepoželjan – u Njemačkoj omiljen i cijenjen

Srećom, egzistencija dr. Hrgovića nije ovisila o hrvatskoj presudi jer se uvidjevši na vrijeme da bi put do pravde u RH mogao trajati ‘vječno’ vratio tako odakle je došao, dakle u Njemačku i tamo odradio ostatak svog radnog vijeka kao uvaženi ginekolog. Prije dvije godine postao je i umirovljenik. Dočekao je starost ali pravdu još nije ‘istjerao’.

Dakle, 16 godina dr.Hrgović se nalazio na listi nepoželjnih liječnika u Hrvatskoj iako je na turskom, arapskom, ruskom i hrvatskom pozdravljao svoje pacijente u frankfurtskoj ordinaciji nosivši u isto vrijeme titulu jednog od stotinu najboljih liječnika predavača s područja ginekologije, urologije i onkologije.

Bjelovarski stručnjak za vrijedno Cambridgevo priznanje morao je priložiti životopis, pregled objavljenih znanstvenih radova i izvješće o obavljenim operacijama.

Kazat će mnogi koji ga poznaju, jedan je od onih naših ljudi za kojeg se zbog njegove izvrsnosti otimaju ”stranci”, a koji je upravo zbog te iste stručnosti i želje za nekorumpiranim i transparentnim radom te šoka koji je doživo spoznavši utjecaj umreženih političkih i strukovnih lobija, doslovno završio svoju liječničku karijeru na području Lijepe naše na najgori mogući način: kao ”persona non grata”.

Podmetanja i omalovažavanja njegovog rada postali su dio svakodnevice ovog vrsnog ginekologa, a koliko je sve otišlo daleko svjedoči i činjenica što se Hrgović, zbog nastale situacije koja mu je ostavila veliku mrlju na liječničkoj karijeri, obratio i Ustavnom sudu i to nakon što su mu 2001. godine zabranili obavljanje specijalističke ginekološke djelatnosti na odjelu KBC Osijek, gdje je iste godine dobio i otkaz. Nakon što je suspendiran i sa Medicinskog fakulteta u Osijeku, Hrgović zbog nezakonitog otkaza podnosi tužbu prvo Općinskom, a potom i Upravnom sudu RH koji su s vremenom utvrdili kako su odluke o otkazima KBC Osijek i Medicinskog fakulteta – nezakonite! Ali što to vrijedi.

Naime, osječki Županijski sud odbija Hrgovićev tužbeni zahtjev i cijeli slučaj završava na Ustavnom sudu 2009. godine.

Zaključak Ustavnog suda je bio vrlo jasan: Vrhovni sud i Županijski sud u Osijeku svjesno su ignorirali presudu Upravnog suda, a s obzirom na sve iznesene dokaze i činjenice, istu su morali uvažiti. S druge strane, upravo je neuvažavanje presude upravnih sudova u upravim stvarima o kojima ovisi ishod parničnog postupka, rezultirao povredom ustavnog prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavnom RH.

Satisfakcija u Hrvatskoj

Glavni krimen ovog rođenog Bjelovarčanina je kako sam kaže bila njegova želja da u Osječkom KBC-u umjesto nerada uvede rad prema njemačkim strukovnim kriterijima, zaustavi korupciju i razne druge manipulacije i spletke s kojima se, na štetu bolnice i ginekologije, pogodovalo određenim lobijima.

-Sve je išlo toliko daleko da se upleo i tadašnji ministar zdravstva Andro Vlahušić koji je tvrdio da uopće nisam liječnik i da mi je u Njemačkoj oduzeta dozvola za rad. Zdravstvena inspekcija zabranila mi je obavljanje djelatnosti. Pisalo se tada i Nijemcima, a sve kako bi me se diskreditiralo. Samo nekoliko mjeseci kasnije kad se vidjelo da to nema veze s pameću Vlahušić je reterirao i rekao da je došlo do greške u prijepisu mojih dokumenta, ali cijela je haranga već otišla predaleko. Upravni je sud u međuvremenu poništio rješenje o zabrani rada, no ostali sudovi dugo su to ignorirali kod donošenja svojih odluka iako im je bila obveza da je uzmu u obzir odluke o pravovaljanosti otkaza ugovora o radu – objašnjava dr. Hrgović.

Pedeset puta je zbog ovog spora dolazio u Hrvatsku na sud i nije htio odustati od traženja pravde kako su se neki nadali.

– Sad sam, pak, dodatno potaknut da pravda konačno pobijedi premda, u Osijeku neću nikad raditi iako mi je to bila velika želja – zaključuje dr. Hrgović.

I dok je višegodišnju obranu svojih radnih i ljudskih prava pokrenuo pred hrvatskim sudovima, u Njemačku se morao vratiti isključivo zbog egzistencijalnih razloga. Naime, njegova ginekološka ordinacija u središtu Frankfurta 15 je godina bila krcata pacijenticama iz cijelog svijeta, a njemački novinari su o njemu pisali kako liječi pacijentice svih nacija i boje kože koji su mu se svakodnevno obraćali s punim povjerenjem. Riječ je o stručnjaku koji je do sada u uglednim časopisima objavio više od stotinjak znanstvenih radova i za kojim je više od 10. 000 operacija, 3500 poroda i 450 teških operacija tumora. Radio je i u više njemačkih gradova od Mannheima do Frankfurta, međutim kako kaže, želja za povratkom u Hrvatsku nikada nije nestala, nadajući se kako će jednoga dana dobiti i onu ljudsku satisfakciju..

Ako ne može hrvatski sud može europski

Iako se teško mirio s činjenicom da mu je rad u najboljim godinama na području Hrvatske bio onemogućen, kaže kako je pravda na jedan način ipak zadovoljena. Naime, nakon dugogodišnjeg suđenja Ustavni sud RH odlučio je da su povrijeđena njegova radna prava te da ga KBC Osijek mora vratiti na njegovo radno mjesto. Međutim, osječki Općinski sud i KBC Osijek nije poštovao tu odluku.

– Tko onda poštuje odluke Ustavnog suda kada to već ne radi samo hrvatsko pravosuđe?, pita se dr. Hrgović i dodaje: “Svjesni su da su napravili veliku grešku povrijedivši moje ljudsko pravo, dostojanstvo, pravo na rad i kodeks liječničke struke. Nanijeli su mi veliku nepravdu koja traje već 16 godina i već se odavno tretira kao trakavica kojoj se, nažalost, još uvijek ne nazire kraj. Ali Hrvatska je na svu sreću postala članica EU-a i na ovakvo ponašanje hrvatskog pravosuđa, žalio sam se i europskim institucijama koje će se uskoro sigurno očitovati, jer nigdje na svijetu sud ne traje 16 godina.”

Dr. Hrgović također ne krije da se u Hrvatsku vratio iz emotivnih i domoljubnih razloga. U Njemačkoj je naučio struku i zaradio nešto novca za lakši život u Hrvatskoj u kojoj plaće liječnika nisu na razini na kojoj bi trebali biti. Tako se krajem devedesetih odlučio vratiti u Hrvatsku da pomogne koliko može, jer je stekao veliko iskustvo u poznatim njemačkim klinikama. Upravo tada se ukazalo slobodno mjesto šefa ginekologije u Osijeku i mislio je da je to prava prilika za njega da pripomogne svojim znanjem i novim metodama rada u struci. Međutim, već na početku je ostao neugodno iznenađen raznim umreženim strukturama, političkim i strukovnim, koje su mu podmetale na sve moguće načine, omalovažavale njegov rad, smišljajući uvijek nove smicalice i na kraju mu – uručili otkaz!

-Vrhunac svega je bio kada su mi pokušali uzeti radnu licencu i proglasiti me lažnim liječnikom, unatoč činjenici da sam diplomirao 1974. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kao najmlađi student iz svoje generacije. Potom su oni iz ‘umreženih struktura’ otišli i korak dalje pa nastavili napade na mene i izvan granica Hrvatske. Vidjevši da ću se vratiti u Njemačku počeli su me prijavljivati raznim njemačkim institucijama i prokazivati me kao lažnog liječnika kojemu Hrvatska liječnička komora treba oduzeti licencu, s molbom da to urade i njemačke zdravstvene institucije. Kolovođa ove prljavštine bio je tadašnji ministar zdravstva RH, ‘moralna vertikala hrvatskog zdravstva’ dr. Andro Vlahušić – i sam osuđen zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Njegove su prijave stigle do bolnica u Njemačkoj u kojima sam godinama radio, a u Hrvatskoj su mi, tobože, zbog toga dali otkaz. Nijemci i njihovo Ministarstvo zdravstva, kada su vidjeli o kakvoj se kleveti i napadima radi, samo su se nasmijali podlim balkanskim igrama”, ogorčeno kaže prof. Hrgović, koji je zahvaljujući takvim smicalicama pojedinih kolega te sprege politike i medicinske struke ostao bez svoje velike životne želje – živjeti i raditi u Hrvatskoj.

Naknada od četiri plaće kao obeštećenje za 16 godina sramote i zabrane rada

“Onda, na koncu snaga, znajući da sam u pravu, 2009. podnosim ustavnu tužbu koja je usvojena u srpnju 2013. s obrazloženjem da je u mojem slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Zaključak Ustavnog suda je vrlo jasan – Vrhovni sud i Županijski sud u Osijeku ignorirali su presudu Upravnog suda RH kojom je uvažena tužba i poništeno rješenje o zabrani mojega rada, iako su za nju znali. Nadalje, znali su da protiv mene nije doneseno novo rješenje o zabrani rada, kao ni da mi nije oduzeta licenca za rad. Dakle, Vrhovni sud RH i Županijski sud u Osijeku morali su uvažiti presude Upravnog suda RH, jer predstavljaju prethodno pitanje za parnični postupak radi utvrđenja nezakonitih odluka o radu. Upravo neuvažavanje presude Upravnog suda u upravnim stvarima o kojima ovisi ishod parničnog postupka, doveo je do povrede mojeg ustavnog prava na pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. Ustava. U razdoblju od četiri godine od usvajanja odluke Ustavnog suda da me se mora vratiti na posao, nisu proveli tu odluku. Sramota!”, ogorčeno objašnjava dr. Hrgović.

Sada na koncu su mu priznali isplatiti zadnju plaću plus kamate. Da nije tužno bilo bi smiješno….

Prema njegovom mišljenju, a i mišljenju odvjetnika, tuženi KBC Osijek i Medicinski fakultet Osijek, raznim dokaznim prijedlozima – koje je sud uglavnom prihvaćao, odugovlačili su postupak raznim smicalicama čime su željeli dočekati njegovu mirovinu, tako da ga ne bi morali vratiti na posao. Oni pravdu doživljavaju kao poraz, pa stoga niti ne poštuju odluku Ustavnog suda. Tako i bi.

Na kraju je Županijski sud u Osijeku odredio da ima pravo na samo jednu naknadu plaće i to za mjesec listopad 2001. godine u iznosu od 7640,06 kuna s kamatama od 15. studenog 2001. do isplate, dakle do danas. To je sve što od plaće treba dobiti od KBC Osijek, a od Medicinskog fakulteta ne treba dobiti ništa od zaostataka plaće. Doktor je tražio da se s danom njegovog odlaska u mirovinu s početkom veljače 2015. raskine ugovor o radu između KBC i Fakulteta s jedne strane i njega s druge strane, jer ako se utvrdi da je odluka o otkazu nezakonita onda se smatra da radni odnos cijelo vrijeme traje. Tuženici su tražili da se taj radni odnos okonča s nekim ranijim datumom.

I naravno prvostupanjska presuda ga je okončala sa 31. 12. 20013. smatrajući da je to nekakav adekvatan datum iako ga Zakon o radu ovlašćuje da on sam procjeni koji je to primjereni datum. Županijski sud je povodom žalbe tuženika taj primjereni datum s 31.12. 2013. spustio na 15. 11. 2001. ne obrazlažući zašto on to smatra primjerenim. Županijski sud je pored svega koristio i krivi zakon, onaj iz 2004. a ovo su radni odnosi nastali 1999. odnosno 2000. godine. Za satisfakciju doktor dobiva naknadu štete i to od KBC-a 37.654, 59 kuna, s kamatama od 3.6.20016. kada je objavljena prvostupanjska presuda do isplate. A Medicinski fakultet mu mora platiti odštetu od 28. 825,71 kunu s kamatama u istom razdoblju ili 4 plaće u 16 godina.

KAKO JE DR.HRGOVIĆ JEDNOSTAVNO RIJEŠIO KORUPCIJU U KBC OSIJEK

‘Pacijentica mi daje tisuću maraka a Vi mene ne stavljate za operatera. Niste pravedni!’

Inače, o hrvatskom zdravstvu dr. Hrgović ima loše mišljenje koje nije plod samo njegova iskustva:

“Mnogi naši liječnici rade ujutro u bolnicama gdje naručuju pacijente u poslijepodnevnim satima u svojim privatnim ordinacijama, u kojima rade na crno. To je neshvatljivo i u svijetu je nemoguće! Osobno sam sve te anomalije osjetio na svojoj koži u Osijeku u najbrutalnijem obliku, kada sam postao šef Odjela ginekologije i porodiljstva. Dirnuo sam u sustav pun korupcije. Kad sam joj stao na rep onda se pila okrenula naglo protiv mene i zaprijetila da me samelje, jer bila su to još vremena kada je bilo opasno nekoga optužiti za korupciju u Hrvatskoj zbog moćnih političkih lobija koji su bili u to sve umiješani. Danas je razvidno što se u Hrvatskoj radilo u tim godinama i to od vrha do dna društvene ljestvice moći. Mogu vam i navesti jedan primjer iz osječke bolnice. Jedan stariji i iskusni kolega, koji je bio pred odlazak u mirovinu, uoči operacije u osječkoj bolnici mi je rekao: ‘Profesore, Vi radite nepravedno, jer mene ne stavljate ni za asistenta na operaciji, a operira jedan mladi kolega bez iskustva, a meni pacijentica koju treba operirati daje tisuću maraka prije operacije. Niste pravedni!’

Dr. Hrgović je takvu praksu ukinuo i uveo na ginekologiji u Osijeku njemački sistem, tako da ujutro nitko nije znao tko koga operira, jer je izmiješao liječnike operatere i podijelio ih u grupe na više i manje iskusne. To im je jako u Osijeku zasmetalo pa su odmah protiv njega krenuli razni tračevi i na kraju suspenzija za vrijeme godišnjeg odmora.

“Sve institucije kojima sam se tada obratio, počevši od direktora bolnice, gradonačelnika, ministra, pa do predsjednika Sabora nisu reagirale! Želio sam da se u mom slučaju provede zakon, jer prema mojim spoznajama neki su tadašnji visoko pozicionirani medicinski djelatnici surađivali s mafijom. I sigurno je da im je onda netko tko dođe sa strane, posebice izvana, zasmetao. No, nije to samo moj slučaj. Pa, vidite primjer prof. dr. Ivana Đikića, našeg vodećeg biologa u svijetu. Sramota je da je svugdje priznat na kugli zemaljskoj, a da se u Hrvatskoj za njega ne može pronaći adekvatno mjesto. U svoje redove uzima ga Njemačka, jedna od najuglednijih svjetskih akademija Leopoldina. I dok ga ta zemlja sa 80 milijuna stanovnika svrstava među deset najpoznatijih građana, naši ga akademičari nisu željeli primiti kao svojeg člana. To je zaista sramotno i žalosno za našu zemlju, koju se tako vodi u propast”, ogorčen je dr. Hrgović.

 

Presuda

prva stranica ‘famozne presude’
Facebook Comments

Loading...
DIJELI