Sesvetski poduzetnik Ante Plazonić, iako nije uspio postati čelni čovjek jedne od Holdingovih podružnica, preko tvrtke Telemonting već je više puta sklopio poslove s Gradom Zagrebom i račune podebljao milijunima eura zahvaljujući prijateljstvu sa Sinišom Poljakom, bivšim savjetnikom Uprave HEP-a
„Postoje zaposleni u Uredu za izgradnju i Uredu za imovinsko-pravne poslove, ali nisu se 19 godina maknuli ni centimetra. Ja ću se uhvatiti posla“, riječi su Ante Plazonića, nedavno imenovanog savjetnika zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, zaduženog isključivo za posao ubrzanja otkupa zemljišta na trasi za produžetak Branimirove ulice u Zagrebu. S druge, pak, strane riječ je o Zagrepčanima najvjerojatnije nepoznatom HDZ-ovcu koji se, doduše, godinama vrlo uspješno držao podalje od očiju javnosti unatoč milijunskim poslovima koje je njegovo poduzeće sklapalo s Gradom Zagrebom i činjenice kako je riječ o bliskom prijatelju bivšeg savjetnika Uprave HEP-a, Siniše Poljaka.
Osim što je obnašao dužnost zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, odnedavno mu je dodana i titula posebnog savjetnika zagrebačkog gradonačelnika koji je, navodno, zaposlen kao osoba s terena koja poznaje problematiku izgradnje Branimirove ulice te je, kako su rekli iz Gradskog ureda – „kratkoročno angažiran kao vanjski suradnik radi ubrzanja procesa u projektu produženja Ulice kneza Branimira u Sesvetama“. Plazonić je ujedno i predsjednik sesvetskog ogranka HDZ-a koji već godinama s njime na čelu, inzistira na izgradnji nastavka ove ulice, pa ne čudi kako su zbog mira u kući, odnosno činjenice kako je Bandić s HDZ-om u koaliciji, odobrena sredstva za izgradnju Branimirove u vrijednosti od 70 milijuna kuna. Osoba zadužena za dogovor s građanima oko otkupa zemljišta i nabijanja tempa Uredu za graditeljstvo i imovinu upravo je kontroverzni sesevetski poduzetnik – Ante Plazonić.
Nota bene, Ured za graditeljstvo kojeg bi Plazonić trebao „pogurati“, jedan je od najvećih u gradskoj upravi, a broji više od 500 zaposlenih. S druge strane, Ured za imovinsko-pravne poslove, također nadležan za problematiku izgradnje nastavka Branimirove, ima još stotinu zaposlenih. Kako tvrde naši sugovornici, Plazonićeva uloga u ovom projektu bit će minorna, jer je cijeli proces, kako kažu – vrlo teško ubrzati. Od tri faze, tek za prvu je otkupljeno 50 posto parcela, a za druge dvije etape je otkup na oko 10 posto.
Upućeni kažu da će teško Plazonić nešto ubrzati, jer parcelacija i otkup idu jako sporo, a Plazonić u ime Grada ništa ne može potpisati, što jasno pokazuje kako se u ovoj priči kriju i neki drugi interesi. Ili Bandić jednostavno voli nova zapošljavanja, pa tako, primjerice, otvori radno mjesto posebnog savjetnika gradonačelnika za fontane ispred zgrade Nacionalne knjižnice s opisom posla: brine se o usklađenom i estetski prihvatljivom puštanju mlazova.
Plazonić protiv Plenkovića, blizak Karamarku
Diplomirani inženjer telekomunikacija, Ante Plazonić, član je predsjedništva zagrebačkog HDZ-a i blizak struji koja i do danas nije prežalila odlazak Tomislava Karamarka sa čela HDZ-a i dolazak Andreja Plenkovića.
Prvi među takvima je i sam Andrija Mikulić, predsjednik zagrebačke Gradske skupštine i predsjednik zagrebačkog HDZ-a kojemu, iako se više puta najavljivao kraj političke karijere zbog neslaganja s Plenkovićevom politikom i suradnicima, Milijan Brkić ipak uspjeva sačuvati leđa i spasiti ga bacanja u političku ropotarnicu prošlosti.
Sve je, zapravo, puklo na lokalnim izborima 2017. godine kada je Plenković izabrao Dragu Prgometa za kandidata u utrci za prvog čovjeka Grada Zagreba, a ne Mikulića, koji se nadao da će upravo on biti gradonačelnički kandidat. Navodno se od jeseni 2016. spremao za te izbore i to upravo uz Brkićevu pomoć. Plenković je, međutim, prozreo taj plan i odveo ga nekim drugim putem, te time poslao jasnu poruku i Mikuliću i Brkiću da planira kontrolirati Zagreb, što tom dvojcu zasigurno nije bilo po volji…
Svjestan slabljenja svoje političke pozicije i činjenice kako mu je mjesto predsjednika Skupštine vrhunac političke karijere, Mikulić je od trenutka preuzimanja funkcije predsjednika zagrebačkog parlamenta, točnije svrgavanjem HSLS-ovog Darinka Kosora, intenzivno započeo kadroviranje po Gradskoj upravi, a posebno unutar ZG Holdinga. Znao je, naime, kako ga jedino njegovi ljudi od povjerenja na jakim pozicijama unutar zagrebačke megatvrtke mogu spasiti od izmicanja stolice i osigurati mu naklonost Milana Bandića.
A i zagrebački gradonačelnik je upravo na taj način već više od 15 godina kupovao političke protivnike ili, pak, najbliže političke suradnike, vodeći se onom – u politici nikome ne možeš vjerovati. Kako bi zaštitio svoje ljude i pokazao koliko je ozbiljan u toj namjeri, Mikulić je dokazao, između ostalog, i izjavom kako neće podržati Bandićevu namjeru o smanjenju plaća pročelnika gradskih ureda i posebnih savjetnika za 8,5 posto. Zanimljiv koalicijski/partnerski odnos. Pametnome dosta…
Da takav „modus operandi“ kadroviranja po Holdingu nije prazna priča, svjedoči i činjenica što se o takvom jednom popisu s „HDZ-ovim željama i pozdravima“ već govorilo u medijima. Mikulić je, navodno, Bandiću dostavio popis ljudi za koje je želio da preuzmu podružnice Holdinga, te je očekivao uvažavanje zahtjeva, jer su koalicijski partneri. Dvojac je to u međuvremenu opovrgnuo, međutim imena koja se nalaze na tom popisu, potvrđuju onu – „gdje ima dima, ima i vatre“, jer je riječ o ljudima s kojima Mikulić uspješno surađuje i kojima, tvrde naši izvori, inače sumnjičav predsjednik zagrebačkog HDZ-a, itekako vjeruje. Tako je na čelo Gradskih groblja želio tako postaviti Tomislava Kelića, a Marija Župana na čelo Zagrebačkih cesta. Za Antu Plazonića je HDZ želio osigurati Vodoopskrbu i odvodnju, ali mogla je proći i “zlatna koka” – Zagrebparking.
Milijuni raznih tvrtki na računu HDZ-a
Sesvetski poduzetnik Ante Plazonić, iako nije uspio postati čelni čovjek jedne od spomenutih Holdingovih podružnica, preko tvrtke Telemonting, čiji je i vlasnik, već je više puta sklopio posao s Gradom Zagrebom i račune podebljao milijunima eura, a na njegovim političkim vezama i poznanstvima mnogi bi mu pozavidjeli. Takve poslove, tvrde dobro upućeni izvori, Plazonić ne bi mogao ostvariti bez Siniše Poljaka, bivšeg savjetnika Uprave HEP-a koji je, upravo zahvaljujući svojim respektabilnim vezama, uspio dogovoriti, primjerice, da Plazonićev Telemonting dobije posao vrijedan 1,5 milijuna eura.
Riječ je o poslu koji podrazumijeva postavljanje audiovizualne opreme, među kojom i četiri golema krovna semafora u zagrebačkoj sportskoj Areni, a upravo je Poljak uspio osigurati da odluku ne donosi izvođač Ingra, nego Grad Zagreb i to, navodno, uz podršku utjecajnih ljudi iz Vlade. Zanimljivo je spomenuti kako je i u dvorani u Osijeku, koju je potpuno financirala Vlada, Telemonting također postavio velike semafore i opremu talijanskog proizvođača Technovision iz Milana, s kojim je Poljak, inače, godinama surađivao. Inače, ta je tvrtka, upravo zahvaljujući prijateljstvu Poljaka s bivšim premijerom Ivom Sanaderom, na splitskom Poljudu postavila veliki semafor čijim zakupljivanjem i oglašavanjem za vrijeme Hajdukovih utakmica, izravno upravljaju upravo Poljak i Plazonićev Telemonting.
Siniša Poljak je u vrijeme Ive Sanadera bio organizacijski tajnik stranke, a s te funkcije naprasno je otišao 2006. godine. U medijima se tada spekuliralo kako je bio smijenjen upravo na zahtjev predsjednika Ive Sanadera, ali njegov odlazak nikad nije do kraja razjašnjen. Poljakovo ime spomenuo je i Stipe Gabrić Jambo, koji je tvrdio da je za HDZ, a na račun koji je tada otvorio Franjo Gregurić na ime službenice HDZ-a, Valerije Marić, od veljače do srpnja 1997. godine uplaćeno osam milijuna kuna i to od raznih tvrtki: Plive, Vindije, HPB-a… a sve to kako bi zauzvrat dobile profitabilne poslove od države. O novcu koji je stizao u HDZ skrbili su, navodno, dužnosnici “od povjerenja”, među kojima se navodi Plazonićev prijatelj, Siniša Poljak.
Kupuju se i atomska skloništa
Priča s Plazonićem nastavila se i 2013. godine, kada je Milan Bandić iz vedra neba odlučio potrošiti 940 tisuća kuna kako bi kupio atomsko sklonište, iako do tada, Zagreb nikada nije kupio niti jedno privatno sklonište. Tako je gotovo milijun kuna gradskoga novca trebao dobiti upravo Ante Plazonić. Grad je raspisao natječaj za kupnju skloništa, ali je bilo jasno kako će proći samo Telemontingova ponuda za sklonište u Bosutskoj ulici, veličine 106 kvadrata. Kako je Bandić planirao potrošiti do 940 tisuća kuna, to ispada 1190 eura za kvadrat skloništa, za što se može kupiti i kvadrat stana u rubnim dijelovima grada. Što se na kraju dogodilo po tom pitanju, još uvijek nije poznato.
Možda bi dodjela nove funkcije stanovitom Plazoniću bila primjerenija od one savjetnika za Branimirovu ulicu: posebni savjetnik za atomska skloništa, jer je očito – bomba u Zagrebu odavno je tempirana…