Hrvatski političari na jelo i piće godišnje troše 10-tke milijuna kuna

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Hrvatski političari na svim razinama posve dobro žive, kako i ne bi kada im građani pokrivaju sve troškove. A dok se oni pokrivaju našim novcima, hrvatski narod tone sve dublje u krizu

Kada se već ni zbog čega drugoga ne možemo ponositi našim političarima, tada moramo biti ponosni na njhovu domišljatost koja uglavnom služi za podmazivanje ionako debele političke kože pod koju ne dopiru agonije i nedaće, nas običnih smrtnika. Domišljato su tako, mudre hrvatske političke glave, osmislile izraz reprezentacija koji bi se među nama običnim smrtnicima mogao prevesti kao iće i piće na račun hrvatske sirotinje.

Odnedavno, hrvatski se političari igraju transparentnosti pa se tako prilično točno može znati tko se i koliko reprezentira na svim razinama našeg političkog života. Pa je tako razvidno da se na iste te troškove reprezentacije troši nemilice, kako i ne bi, kada novac nisu zaradili, već im – da budemo pomalo ironični – pada s neba.

Brojke (za razliku od političara) nikada ne lažu pa se stoga valja pozabaviti upravo konkretnim brojevima. Prema podacima Ministarstva financija o izvršenju lokalnih političara u prošloj godini naši su lokalni čelnici bili ‘štedljiviji’, no što je to bio slučaj ranijih godina.

Demagoška štedljivost na reprezentaciji

Lani je tako 15 gradova srezalo reprezentativne troškove na manje od pet kuna po stanovniku, a njih osam častilo se i prezentiralo s više od 50 kuna po stanovniku. No, nemojte previše negodovati jer prethodnih godina na listi gradova koji s reprezentacijom pretjeruju znalo ih je biti dvadesetak.



Titulu jednoga od najsiromašnijih gradova u Hrvatskoj nosi Sisak, a njegova gradonačelnica SDP-ova Kristina Ikić Baniček mora da se ravna po tome, jer upravo je ona najštedljivija gradonačelnica u državi, barem kada su u pitanju reprezentacije. Naime, gradonačelnica je dodatno srezala troškove reprezentacije spustivši ih na manje od 2 kune po stanovniku, a umjesto 0,07 posto proračuna iz ranijeg razdoblja, izdatke je svela na 0,04 posto. Mnoge bi mogao iznenaditi podatak kako među najštedljivije gradonačelnike spada i čelni čovjek HSS-a Krešo Beljak, koji upravlja Samoborom. On je također smanjio izdavanja za reprezentaciju u odnosu na ranije tri godine pa je u 2016.godini za te svrhe izdvojio 0,07 posto gradskog proračuna. Među najštedljivije spadaju i gradonačelnici Pule, Pazina te Malog Lošinja, a spomenuti treba i Split te Imotski.

I političari peglaju kartice – ali našeg novca

No, kako to uvijek u Lijepoj našoj biva ,svaka priča ima dvije strane, pa se na drugoj strani ove ljestice na listu najrastrošnijih uvrstio tko drugi doli Milan Bandić. Gradonačelnik Zagreba na promidžbu i informiranje troši 18,5 milijuna kuna. U stopu ga slijedi gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel sa 2,1 milijunom kuna, te osječki kolega Ivica Vrkić sa milijun i pol kuna.

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Kada treba počastiti goste Bandić ne štedi pa je tako na troškove reprezentacije spiskao preko dva milijuna kuna, Vrkić pak troši oko 600 tisuća kuna, a Obersnel oko milijun i 200 tisuća kuna.

Troškovi reprezentacije ne odnose se samo na lokalne političare, već dakako i na one na nacionalnoj razini. U diplomatskim se krugovima tako na iste izdvoji i po deset milijuna kuna na godinu. Primjera radi, ne tako davne 2008. godine na troškove reprezentacije u diplomatskim predstavništvima izdvojilo se 59,5 milijuna kuna, ujedno ova godina rekorder je po izdvajanju u te svrhe.

Kada je pak o vladama riječ, valja čisto da se ne šokirate od brojki govoriti o onima od 2014. godine na ovamo. U spomenutoj godini vladajući su na troškove reprezentacije potrošili 10,99 milijuna kuna. Godinu kasnije cifra je rasla pa se potrošilo 11, 87 milijuna kuna dok su u 2016.godini vladajući potrošili 11,15 milijuna kuna. A peglale su se i kartice pa je tako lani ispeglano pola milijuna kuna. U 2015. peglalo se milijun kuna, a 2014. Čak 1,3 milijuna kuna. Najmanje je kartice generalno peglalo Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo socijalne skrbi. Na kartice troši i Vrhovni sud i to oko 20-tak tisuća kuna u već spominjanom periodu, dok je s druge strane na troškove reprezentacije otišlo oko 80 tisuća kuna. Jednako tako Hrvatska narodna banka na kartice je u tri godine potrošila preko sto tisuća kina. Zgodno je spomenuti i neka odstupanja primjerice u ministarstvu Tihomira Jakovine u razdoblju od 2014. do 2015.godine potrošeno je preko milijun kuna. Prošle godine, potrošeno je pak četiri puta manje.

Fred Matić trošio na kartice kao milijunaš, Medved puno štedljiviji

I Zlatko Hasanbegović kao ministar kulture trošio je skoro tri puta manje nego li njegova prethodnica Andrea Zlatar Violić 2014.godine. Slična odstupanja mogu se naći i u Ministarstvu vanjskih poslova. U eri Davora Stiera i Mire Kovača potrošeno je na troškove reprezentacije mnogo manje novca nego li u doba Vesne Pusić, ali da ne pomislite kako su ovi ministri posebno šparni porasla je potrošnja u diplomatsko-konzularnim predstavništvima za preko 600 tisuća kuna.

Photo: Robert Anic/PIXSELL

Mostov ministar Slaven Dobrović kao čelni čovjek Ministarstva zaštite okoliša na reprezenaaciju je potrošio više nego njegov prethodnik u dvije godine. I u Butkovićevom Ministarstvu prometa prošle je godine potrošeno skoro duplo više nego u 2014.godini. Zanimljiv je i podatak koji se odnosi na Ministarstvo branitelja.

Photo: Petar Glebov/PIXSELL

Naime, u eri Predraga Matića na kartice se godišnje trošilo preko sto tisuća kuna, dok je ministar Medved po tome pitanju daleko skromniji. Usporedbe radi, u Ministarstvu financija u Linićevo doba trošilo se oko 60 tisuća kuna, dok je ministar Zdravko Marić lani potrošio svega 4.247 kuna na karticu.

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Sa svakom novom vladom – nova ušteda!

Zasigurno je najzanimljivija usporedba među predsjednicima vlada. Na kartice Vlade i Ureda predsjednika Vlade 2014.godine potrošeno je ukupno 290.590 kuna. Godinu kasnije potrošeno je 233.199 kuna, a prošle godine 127.697 kuna. Ima dakle nešto korisno i u tome što su nam vlade padale, pa se ponovno sastavljale.

No, bilo kako bilo jasno je da hrvatski političari, obzirom na standard hrvatskih građana sasvim dobro i sasvim lagodno žive. Za to vrijeme mladi odlaze, stari kopaju po smeću, a oni srednji ionako su odvano prestajali postojati.

Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Facebook Comments

Loading...
DIJELI